|
Kako bi rekao profesor iz latinskog – prvo napomena.
* Ovo je neuračunjiv post. Ovaj post je fuj.
* Imam temperaturu, pojela sam 6535 kalorija, a još nije ni podne.
* Samo jedna kava danas.
* Ne znam što bih sa sobom.
Kronično sam neispavana. Dijelom zato što ne stignem spavati, drugim zato što mi se ne da.
Računica (viša matematika):
8(sati sna) x 7 (dana u tjednu) = 56 (sati sna tjedno)
Kada čovjek toliko spava onda su mu misli jasne.
Kada čovjek toliko spava, vodi uredan život.
Kada čovjek toliko spava, onda zna što hoće.
Moja računica staje negdje na trideset. Ako i toliko. If.
Zato hoću otputovati.
Jako.
I daleko.
Izvući svoju putnu torbu, nabrzinu ubaciti par stvari u nju i izgubiti se negdje gdje ne razumijem ljude što govore, negdje gdje mogu staviti slušalice u uši i hodati. Po mogućnosti ne razmišljati.
Ne reagirati nabrzaka.
Ne gledati stalno isti stol, olovke u kutu, razbacan krevet.
Ne gledati stalno iste ljude u autobusu.
Hoću negdje gdje ću se bez problema sjetiti po čemu mi je ponedjeljak bio različit od srijede.
I obući nešto limun-žuto.
I konačno biti bosa, jel.
I prestati ponavljati dijelove rečenica. I i.
Dakako.
Nisam pisala već dugo.
Ne mislim na post, nego za nešto zapravo.
Znate što mislim.
Sad sam zaboravila što sam ono htjela...
Da.
Kada sam pred dva dana ležala u krevetu i pokušavala zaspati, odjednom me uhvatila želja za pisanjem i to toliko jaka da sam se u točno dva ujutro zaputila u dnevni boravak. Skuhala si toliko jaku kavu da je nakon nekog vremena prestala biti tekućina i tupo buljila u papir i olovku. I onda klik. Samo je krenulo. Drugi dan sam bila malo neuračunjiva, no od mogućih sedam sati, imali smo četiri slobodna koje smo proveli većinom na kavi. Ostala sam živa. :D Zato sada imam petnaestak stanica i glavobolju.
I tako mi svega-sviđa mi se.
A meni se nikad ne sviđa ono što napišem.
Čak sam se oduprla želji da sve zgužvam i bacim u koš.
Puno je mojih priča tako završilo. Neki put mi bude žao. Ali ne razmišljam o tome.
Čudim se kako sam se provukla u školi ovaj tjedan bez ijedne jedinice. I sve testove sam sasvim solidno napisala. A učila... Ne baš.
Sve bi bilo baš savršeno i kul i sve da se danas nisam probudila s potpunim manjkom inspiracije.
Imam osjećaj...
Nemam osjećaj, ja znam da u glavi imam nekog patuljka (samo se vi smijte :P) koji se igra s prekidačem 'inspiration'.
I sad ga je stavio na off, pizdun jedan.
To me čini nervoznom.
Je li objavljivanje ovoga dobra ideja?
Ma, heck, uvijek mogu stisnuti 'delete', zar ne?
Soundtrack:
I looked in the dark
The room calm and cold
And quiet hollow
I am such a haunted soul
Your ghost has gone to bed
Its all cold
The light had slipped through the window
The morning ripped you away oh.
BTW, imaju odličnu stranicu. klik.
|