|
Ustala sam se u šest, iako sam s najboljom namjerom budilicu namjestila na 5:00 kako bih još stigla oprati kosu.
Jasno da nisam.
Na autobusnoj sam lagano drhturila,a odvratna kišurina uporno je napadala moje čizme.
Imam tako ružan kišobran.
Ne ružan, nego jadan zapravo.
Sa dvije polomljene žice.
Onda se do stanice u šest i trideset pet trčećim korakom prišuljao moj prijatelj gamovac koji se već ponadao da je zakasnio na autobus koji je trebao stići u šest i trideset.
Zaboravio je kišobran pa je i moj rasklimani poslužio kao utočište. :D
Vjerovali ili ne, jutarnji autobusi neobično su točni.
Osim danas.
Nacrtala sam se u školi već u sedam, a na ulazu sam srela T, te smo krenule prema drugom katu kako bih ja napokon došla do spoznaje u kojoj se učionici nalazim, iako popis s mjestima na drugom katu visi već tjedan dana.
Znate li da je naša škola nacionalne ispite iskoristila na nadasve zao način?
Odlučili su prelakirati sve neprelakirane površine u školi koja je toliko smrdjela po laku da mi se već ujutro okrenuo moj prazni želudac.
Zatim je u sedam i dvadeset došla naša V, koja je u rukama nosila metro i kikiriki.
Dakako da smo T i ja deset minuta prije testa nadobudno stajale na korzu pogledom tražeći čovca u narančastoj tuti.
Munjevitom brzinom zaputile smo se natrag prema svima odavno poznatoj žutoj zgradi.
Omamljena Laknim parama, sjela sam u klupu u koju su mi naredili da sjednem.
*skrušena poslušnica mode on*
Ispunjavala upitnik jednak onom lanjskom.
Stvarno ne znam tko sasatavlja ta pitanja, ali odgovorno tvrdim da su bolesna.
Recimo:
Koliko vremena tjedno provedeš učeći ovaj predmet?
Jel oni to ozbiljno? Za engleski? XD
Najprije smo imali polusatni reading part.
Znate kako smo mi lijepo navikli slušati one ispolirane Oxford CD-iće na kojima pričaju Britanci?
E pa na nacionalnom nema toga.
Sa tog CD-a možete čuti tekst kojeg najvjerojatnije izgovara skupina hrvatskih studenata engleskog jezika s ozbiljnim poremećajem dišnog sustava.
Skoro sam pala u nesvjest.
Onaj nazalni 'listen' uvukao mi se pod kožu i ne izlazi mi iz glave.
*shiver*
Ima jedan zgodan čru-fals part, ide nekako ovako...
c) They use swords in their performance
d) They use women
No test je bio teži nego lani, s mnogo trik pitanja.
Recimo, naki Pakistanac koji živi u Engleskoj kaže da nema ništa protiv Engleskinja, ali zaljubio se u Pakistanku i smatra da se ona lakše uklapa u negovu obitelj/kulturu.
Pitanje je glasilo da li bi bilo problema u njegovoj obitelji da hoda s Engleskinjom.
Jesam li ja prorok?
I naravno da razumijem svaku riječ u testu, zaboga, ali pitanja su postavljena na takav način da to postaje test inteligencije, a ne engleskog.
I sada meni najdraži dio:
... he is small, friendly and very loyal...
*caressingly *
... but sometimes, he is excited and pretty loud.
Radi se o psu. .D
Nakon nadasve uzbudljivog pismenog dijela zatekao me još grozomorniji upitnik.
Osjećaš li se umorno?
Zaokružujem uopće ne.
A glava mi puca i u njoj odzvanja 'Pakistani', 'Arthur', 'film'.
Je ispit bio lagan?
U potpunosti da.
Koliko si se trudio(la)?
Osrednje.
Kakav rezultat očekuješ?
*moooi optimist mode on*
Vrlo dobar. :D
APDEJT
22. 02. 2007.
u 16:17
Candy je napokon dobro!! 
Nakon tri dana bezglazbenog života ponovno zajedno tumaramo ulicama punim ritma!
I da.
PaSaž je u zadnje vrijeme pun penzića.
Zaključile smo da... Imamo čudan ukus kada su kafići u pitanju.
I danas sam naručila čaj.
Ja.
Čaj.
Da.
Svijet ide, ali u krivom smijeru.
Sluša se: Joss Stone
Jedino što mogu slušati u ovom trenutku.
Spoiled.
|