ponedjeljak, 29.01.2007.

Evo ga ravno u editor.

Neke stvari su jednostavno ljepljive.
Kao selotejp.
Kao ruke nakon jedenja šećerne vune.

Image Hosted by ImageShack.us

I onda se čovjeku motaju po glavi paralelno s konjugacijom glagola aio.
I onda taj isti čovjek, čovjekica, zapravo-ima blog.
I onda ona davi ljude s time.
I onda bude stretna.

Jer je dan tako prokleto savršen.
I jer je puca romantika.

I sladunjavi pjesmuljci.

I miriše na orhideje iz gela za tuširanje.
I na pidžamu.
I Krevet.


Sve se vrti u krug i ponavlja stalno.




Almásy: What do you love?
Katharine: What do I love?
Almásy: Say everything.
Katharine: Water, with fish in it. Hedgehogs, I love hedgehogs. Marmite. Baths, but not with other people! Islands. I could go on all day.
Almásy: Go on all day.
Katharine: Your handwriting.
Almásy: And what else?
Katharine: A husband.
Almásy: What do you hate most?
Katharine: A lie. What do you hate most?
Almásy: Ownership. Being owned. What you leave here you should forget me.




Sean: Real loss is only possible when you love something more than you love yourself.



Skylar: I can be in the NBA. I'm tall, I like to wear shorts. Hook! Hook! Dunk! Dunk! Baby, I'm all about three points.



Will: Beethoven, okay. He looked at a piano, and it just made sense to him. He could just play.
Skylar: So what are you saying? You play the piano?
Will: No, not a lick. I mean, I look at a piano, I see a bunch of keys, three pedals, and a box of wood. But Beethoven, Mozart, they saw it, they could just play. I couldn't paint you a picture, I probably can't hit the ball out of Fenway, and I can't play the piano.
Skylar: But you can do my o-chem paper in under an hour.
Will: Right. Well, I mean when it came to stuff like that... I could always just play.



Jack: Well, yes, ma'am, I do... I mean, I got everything I need right here with me. I got air in my lungs, a few blank sheets of paper. I mean, I love waking up in the morning not knowing what's gonna happen or, who I'm gonna meet, where I'm gonna wind up. Just the other night I was sleeping under a bridge and now here I am on the grandest ship in the world having champagne with you fine people. I figure life's a gift and I don't intend on wasting it. You don't know what hand you're gonna get dealt next. You learn to take life as it comes at you... to make each day count.




Rose: Teach me to ride like a man.
Jack: And chew tobacco like a man.
Rose: And spit like a man!
Jack: What, they didn't teach you that in finishing school?




Lorelai: So, apparently, I'm now the Reigning Lorelai.
Rory: Huh. I guess you are.
Lorelai: It's a lot of responsibility.
Rory: Well, sure.
Lorelai: I mean, it's mostly ceremonial stuff nowadays. Declaring knighthoods, opening supermarkets. But now and then, you get to banish someone or pose for a stamp.
Rory: Neat. And coins.
Lorelai: Yeah, and coins. You know, someday you'll be the Reigning Lorelai.
Rory: I don't like that idea!
Lorelai: Why not? You get a cape.
Rory: Because if I'm the Reigning Lorelai, then that means you'll be gone.
Lorelai: Gone? No, not me. I'll step down way before that. I'm not going to pull a Queen Elizabeth on you, make you wait around forever, force you to develop interests in polo and architecture.
Rory: I am scared of horses.
Lorelai: I know that.
Rory: So there's a cape, huh?


Joey: When I saw you going for Jen's hand... it's not like I wanted to be the one holding your hand. I just didn't want her holding it.



Dawson: I'm sitting next to my best friend in the world and my palms are sweating.




Eto toliko.
Do petka mislim.
A možda i prije.

Soundtrack:
Beyoncé-Listen





* 22:30 * Komentari (26) * Isprintaj * Permalink

petak, 26.01.2007.

You see the world in black and white…

… Ali mislim da je problem u desnoj leći, no naprosto nemam živaca dignuti se sa stolca, odšetati do ogledala i provjeriti.

Taman sam počela pisati post, kada mi je u sobu najednom upala sestra i onda me toliko naživcirala virkajući mi preko ramena dok sam pisala da sam s guštom sve označila i stisnula delete samo da joj pokvarim užitak.
Sada mi je malko žao, ali ne brinem.

Opet problemi po cipelama.

Ovaj put kupujem papuče. I nigdje, u cijeloj Rijeci nema niti jednih koje se meni sviđaju.
I ne, nisam prokleti papučasti fetišist, samo me živcira to što hodam po kući u raspadnutim japankama iz kojih još uvijek povremeno ispada sol. I sve su mi čarape poprimile neku čudnu udubinu na mjestu između palca i kažiprsta.
Postoji li kažiprst na nozi?
Ugl., prsta pokraj palca. :)

Kada sam se vratila iz škole, fino sam nastavila čitati Judit Sándora Máraija koja me svakom stranicom sve više oduševljava.
(preporuka: T. Chevalier: Gospa i jednorog.)
Onda sam malo otišla na internet, čisto da malo slinim nad finom američkom kozmetikom. Zaboga, petak je nakon škole ujutro, a meni je šesnaest. Što bih trebala raditi? Proučavati endoplazmatski retikulum?
E, pa nema toga.

Skoknuh do amazona kako bih pogledala što od glupih papuča oni nude.
I pronašla sam najotkačenije i istodobno najružnije papuče na planeti!




Moram priznati kako su me potaknule na razmišljanje.
Koja bi žena to stavila na stopala i veselo hodala po kući?
I, zaboga, ovo mi izgleda strašno neudobno.
I fufasto.

Zašto su žene-kućanice na reklamama uvijek tako savršene?
U nekim finim papučicama, bademantilu i sa šalicom zelenog čaja u ruci?
Zašto ja nemam bademantil?
Imam osjećaj da ga ne bih nosila niti da ga imam.

Moja sestra kaže da sam ja kućanski klaun.
Kad malo promislim, stvarno i jesam.
Uvjek na sebi imam tonu odjeće iz ljetno/zimske kombinirane kolekcije.
Najnoviji izum su mi široke svilene hlače od pidžame uvučene u čarape do koljena.
Izgledam kao Aladin.

Usto, odustala sam od nošenja rajfova kada sam doma jer me počne boliti iza ušesa.
Najnoviji look uključuje omotavanje šala/pašmine/trake-za-kosu-iz-kućne-izrade oko glave.
Ja kažem da izgledam kao Scarlett Johansson u ‘Girl with a Pearl Earring’.
Dakle dobro.
Sestra mi kaže da izgledam kao Osama bin Laden.
Dakle loše.


Završila sam jednosatni telefonki razgovor sa prijateljicom.
Sestra je cijelo vrijeme kolutala očima.
Ja smatram da ona u životu nije (telefonski) obavila razgovor dulji od pet minuta.
Također, mislim da je to bolesno.
Ja se naprosto ne stignem niti izraziti u nečem kraćem od pet minuta.
Pred par dana sam bila na kavi sa već pomalo standardnom ekipicom.
Kladila sam se s jednim dečkom da mogu šutjeti pet munuta dok svi oko mene pričaju.
I uspjela sam!
A on, za kaznu, sat vremena nije mogao zapaliti cigaretu.
Kako sam opaka!
:D
(sada me moja I upozorila da je to bilo 20 minuta. Toliko o mojoj opakosti.)



Moja sestra se zgrozila nad predivnom, skupom MAC-ovom kozmetikom koju namjeravam naručiti.
Ma, pogledajte:





Ali ne plavu, jer imam zelenkaste oči pa mi plavo ne stoji. Hoću zelenu.

Savršenstvo.
Classy.
A njoj je to, pazite-fufasto.

Dofraga i bestraga.

_____________________________________________________

Zašto petkom pišem neke frikovske postove?


U četvrtak smo pisali ispit iz biologije. Bio je kratak i težak, a kada sam završila sa testom, fino sam ga ukrasila sa svih mogućih strana, nacrtala balončiće i sve...
Malko se brinem za vlastito duševno zdravlje.


Spopala me nagla želja za učenjem francuskih nepravolnih glagola.
Želim pisati nacionalni iz francuskog.
Baš da.



U školi je zabavno.
Provala tjedna:
Profesor iz fizike: 'Tko je ubio mrtvu točku?'
:D

Ja bih htjela ovu haljinicu za maškare:



Problem je u cijeni.
500$.
XD XD XD


Kako je ovo ispao neki materijalistički djevojčurasti post.
Nema veze.

Uživajte mi ovaj vikend, ja znam da ja neću (Colonia).
Al ajde, gdje ekipa-tud i ja.





Soundtrack:

And I could write a song
A hundred miles long
Well, that's where I belong
And you belong with me

And I could write it down
Or spread it all around
Get lost and then get found
Or swallowed in the sea.


Ma koga ja zavaravam?

Evo jedan pravi vikendaški:

Srušilo se sve
Pored mene nema te
Kao da se bijes
Spustio u grad
Srušio se sad
Srušilo se sve
Ljuljaju se ulice
Kao da je bijes
Kao zadnji ples
Kao da je zemljotres
Srušilo se sve

Bye bye bye, baby, bye
Možda i zvijezde gube sjaj
Možda je raj
Prevara za kraj
Možda je najbolje
Godinama iza nas
Srušilo se sve.


Aha.
Sada to izbacite iz glave.



* 19:55 * Komentari (26) * Isprintaj * Permalink

ponedjeljak, 22.01.2007.

Ajme Chris Martin i Kanye West su snimili pjesmu, a ja je ne mogu skinut!!
Ako itko od vas uspije-please mejlajte mi.
*squeak*
Homecoming se zove, jes

Image Hosted by ImageShack.us


I evo malo bisera s najslabije karike koje mi je mejnula frendica:



Koje je nebesko tijelo najbliže Zemlji...? - Mars!


Kako glasi hrvatski prijevod od BON VOYAGE...? - Dobar provod!


Kako još nazivamo slonovaču...? - Bijelo!


Sa kojom državom Hrvatska ima najmanju granicu? - S Austrijom.


Od čega se pravi acedofil? - Od acetona.


Otac Mickey Mousea je...? - Šiljo.


Kako nazivamo veliku količinu snijega koja se spušta niz padinu ili planinu...? - Gruda.


Najpoznatiji derby Španjolske se igra između Reala i ...? - Madrida.


Od koliko se znamenaka sastoji broj 808? - Dvije.



* 15:54 * Komentari (33) * Isprintaj * Permalink

petak, 19.01.2007.

Gdje da počnem?

Zanimljiv mi je ovaj tjedan.
Lijep i naporan u isto vrijeme.

Nije bio loš, ali petak je navečer i umjesto da idem van-planiram laganim korakom kliznuti u svoju djevojačku, (bijelom, debelom dekom prekrivenu) postelju.
I u nos mi se uvukao neki miris za koji nikako ne mogu domozgnuti od kuda dolazi, a danas nisam bila niti u jednoj parfumeriji.
A iz i-tunesa vrišti piano verzija yellowa koju sam mejnula S (happy B-day!) da može uživati...




Postoje dani kada smo od volje, ali meni ovo nije jedan od njih.
Samo se želim izvaliti na kauč i gledati film sa svojim najboljim prijateljem kao nekad, možda se gađati kokicama ili nešto, ali dobro, konačno sam mu našla curu pa se ne žalim. :)
Onda mi preostaje čitanje knjige ili blogova.
Ili učenje. *brzinom munje prekrižuje napisano*
*nakašlj*
Ili pisanje posta.

Mislim da ću najprije obaviti ovo poslijednje, ipak, moram da zaliječim frustracije. :P

Recimo, u našoj školskoj dvorani nema poda.
Maknuli su parkete iz kojih sada isparava (da izračunamo... škola je osnovana 1627...)
pa... tristopedesetgodišnja zaliha znoja.
Što ometa slučajne prolaznike na ulici.
Dobro, možda su u međuvremenu mijenjali parkete.
Ne bih baš rekla.
Uglavnom, važno je naglasiti kako smo sada primorani obavljati nastavu tjeslesneizdrastvenekultureičega-već-ne na igralištu.
Znate, naša škola ima zanimljiv tlocrt.
Sa svakog kata, sa svakog hodnika moguće je baciti pogled na igralište.
Tako da se pod odmorom presvučemo, krenemo na igralište i trčimo (!) nakon čega slijedi razgibavanje tijekom kojeg grupica nadobudnih prvašića radoznalo i samozadovoljno bulji u naša dupeta.
Što je u isto vrijeme urnebesno smiješan, ali i duboko neugodan osjećaj.


Neki profesori poradili su na svojem, takozvanom stajlingu.
Što je u isto vrijeme urnebesno smiješan, ali i duboko neugodan osjećaj.


Odu mi dva rada na Lidrano.
Bezveze.


Imamo toliko za učiti samo za drugi tjedan da mi je laganini muka.
Pišemo biologiju koju ja naravno nisam učila već pet godina pa sada moram sve u jedan vikend, najavljena su ispitivanja iz kemije i povijesti, ispit iz latinskog, mogući iz matematike i hrvatskog i glupo natjecanje iz engleskog.

E da, rješavali smo danas probno.
Nije loše, s obzirom da sam izgubila deset bodova na zadatku pri kojem se trebalo u odgovoru napisati do pet riječi (na što me uputila kolegica iz klupe nakon što sam dobila ispit natrag), a ja se fina umjetnička dušica raspisala.
Dovraga.

Moram naučiti čitati zadatke prije rješavanja testa.
Ne biti brzopleta.

Sada tako sto puta. :)

Moram naučiti čitati zadatke prije rješavanja testa.
Ne biti brzopleta.
Moram naučiti čitati zadatke prije rješavanja testa.
Ne biti brzopleta.
Moram naučiti čitati zadatke prije rješavanja testa.
Ne biti brzopleta.

Varam. Kopi-pejst, šta ćeš.


Dobila sam novi fini fensi-šmensi monitor.
Tanki.
Sada se bahatim, a stol mi je tako prostran.
*bronhi, lakše se diše*


U dva navrata ovaj tjedan odlazila sam u školu ranije kako bih se našla s prijateljicom, pa smo malo obilazile dućane i onda fino na kafu.
Otkriće tjedna: Dva lava, mali c. i posebice Laval drže najbolji cappuccino u gradu.
U Lavalu za 12 kuna dobiješ toplu čokoladu iz snova, ali izbor glazbe u tom kafiću u najmanju ruku je šarolik.
Subota: RHCP. Yay!
Četvrtak: Volim piti, volim piti, volim piti i ljubiti!
XD


Zaključila sam da često u glavi pjevušim najlgluplje hrvatske pjesme ikada napisane.
Npr:

U jednom vrtu među cvijećem, sućučan grad se sakri-O
U njemu žive mala bić-A
Kažu da Graškograd je t-O!


ili:

Gdje gdje gdje gdje je Jura?
Lalala la la la la-

Ta mi dolazi u autobusu. Ne znate kakva je to samokontrola potrebna čovjeku da je ne počne pjevati.


Sada sam se sjetila onih dana u osmome razredu kada sam svake nedjelje radi krizme morala odlaziti na misu.
Svi u crkvi sjede, mole se, a ja si u glavi pjevušim:

Dobre djeevojke,
one idu u raj baš sve!
Loše djevojke idu kud god zažele!


Tako me sram.

A posebno je zarazna u zadnje vrijeme ona od t-coma:

MAXadsl, MAXadsl, MAXadsl, MAXadsl...


Jao!
*krik*


Sada nakon praznika lagano mi se gadi sva kruta hrana osim jabuka i štapića.
Živim na nesu i čokolinu.


Senzacionalno otkriće:
U društvu hrvatsko-francuskog prijateljstva moguće je BESPLATNO čitati francuski ELLE! Yay!
*ponosno ljubi 80 kuna i sprema ih natrag u džep*


Bile smo danas francuskinje i ja na nekom dokumentarcu o Maroku u spomenutom društvu. Nije loše.
Konačno sam počela razumijeti arapsku umjetnost. O-le!
*divi se povezivanju dva različita pojma u svom mozgiću*
A na zidu je visio kalendar na kojem je onaj crveni kvadratić još uvijek bio na 18., a danas je 19.
I onda sam ja počela misliti kako taj kvadratić nije bio dotaknut više od dvadeset četiri sata i kako na njega nitko ne obraća pozornost i kako na današnjem danu neće biti rupice kao da ga i nije bilo, a S je rođendan...
Jadan kalendar i moj glupi mozak.

Odoh ja malo čitati Cosmo.
Tek sam da prekjučer kupila.
A za par dana izlazi novi.
c-c-c-c za mene.

I tako...
Uživajte mi u vikendu.
Neću vam slati pusice jer me živciraju cure koje se stalo cmaču, pa *sočna psovka* vidjela si je pred tri sata, što ju moraš oblizat kao da se vraćala iz Amerike parobrodom!?
Ma pisati ću o tome jedan post jednom.

Imate li kakvu filmsku preporuku?
Išta?
Može i kino i DVD.
Samo da valja.


Jer mister muskolo voli poslove koje vi mrzite.
(Ja mrzim tipkati na tipkovnici-osim na onoj od laptopa-ali internet na njemu šteka-nek mi izmisle nešto za to!)



Da ne bulaznim više...

* 21:48 * Komentari (37) * Isprintaj * Permalink

utorak, 16.01.2007.

brzinski...

Volim kada počne škola i vidim svoj razred.
Ne volim kada moram učiti odmah drugi dan.


I dalje po tom sistemu. :P


Otići na autobus ranije kako bi popila podnevnu kavu s frendicom.
U njemu sresti bivšeg.


Sudjelovati u razgovoru.
Uvjeravati nekoga u nešto očito što samo on ne vidi. KHM.


Što sja sunce.
Drugi tjedan padat će snijeg, a meni je tada škola ujutro. Ode čarolija. :(


Prati kosu.
Raščeljavati je. Zato to i ne činim.


Čemu se zamarati.


Čitati vaše postove.
Naglo uljenjivanje nakon početka nastave. Pec, pec! :P



Image Hosted by ImageShack.us

Imati slobodan sat.
Ne imati ga.



Kupovati traperice.
Kupovati cipele.


Naručiti nes od čokolade.
Umjesto njega dobiti franckovu splačinu.


Željeti nešto što ne mogu imati.
Shvatiti da mi je najbolje pred nosom.



Kada pokušam paziti na prehranu (yeah, right).
Kada me još isti dan počnu nutkati slatkišima.


Čokoladnu kavu iz našeg automata.
Kada nemam sitnog.



Kada se pet minuta spremam za izlazak i bude mi fantastično.
Kada se cifram sto godina i dođem van i shvatim kako bih se bolje provela u kokošinjcu.



Kada nađem ultrakul knjigu u knjižnici.
Kada zaboravim iskaznicu i bude ona teta s očupanom kosom koja me pogledava nekako zlo i kaže da je ne zaboravljam više. Zapamtila me. *drhturi u očaju*


Pisati post.
Imati grižnju savjesti jer u to vrijeme mogu učiti.


I tak...
Sve u jednom danu...



Apdejt:

(ili naviknite se već jednom!) :P


Pod engleskim je uvjek zabavno jer često radimo u tzv. small groups of four...
Naša je najperverznija.

Imale smo zadatak.
Napisati ljubavni pjesmicu u 5 minuta.

I evo što nastade:

The coffee shop blues

The coffee is not the same since you left,
you left because of the tip theft.

My cocoa is getting cold without a reason,
it used to be sweeter in the winter season.

There's lack of coffeine
in your coffee machine.

Lonely is the moon
because of my now not-so-shiny spoon.

My not meant to be glass of water
is now spilled on the counter.

There' s no waiter like you were...
('Cause now I'm waiting for my coffee much longer).



Dedicated to nes vanillasmokin



I pošto se spremam na koncert od Gibonnija (jer inače manijakalno odlazim na koncerte svih koji se usude doći u naš grad) lagano utvrđujem gradivo. :P

I evo stiha:

Da se opet rodiš pored ovih cesta
S kojih vjetar nosi prašinu u grad
I na krivom mjestu biti tako lijepa
To može biti više zajeb nego dar
Da se opet rodiš, da možeš ispočetka
Ne upoznat ove ljude koje znaš
Svak je od nas bio na svoj način greška...



Ma wtf??
Ja bih se opet rodila tu gdje jesam. Jer je ovo najpoticajnije mjesto na kugli zemaljskoj.
I 'fala bogu da ne moram upoznavati sve ispočetka. Jao.
Možda je problem u tome što sam ružna. naughty






* 10:53 * Komentari (23) * Isprintaj * Permalink

subota, 13.01.2007.

Cause I'll be crazy
to let my man go
And let some other Jane Doe
come and try to steal him
Oh!No Oh!No…



Ajme, Alicia Keys.
I, samo da znate ova pjesma nema veze ni sa čim.
Samo je slušam trenutno i baš mi se fino uklapa u atmosferu.
Živio i-tunes.


Dakle, još dva dana do početka škole.
Godinu dana prije sam paničarila.
Ove godine niti malo.
Zapravo, puno sam mirnija odoba u odnosu na onu lani.
Starost valjda. :P


Lijepo sam se danas ustala u devet.
Imam podočnjake do poda, ali dan mi je duži za četiri sata.
Što je dobro.

Istuširala sam se i oprala kosu koja je sada gotovo suha.
Ovisna sam o maski za kosu.
Malo sam pretjerala ovaj put.
Ali mi kosa fino miriše, što je dobro.

Izgledam kao klaun jer na sebi imam prevelik spužvom ispunjen grudnjak, majicu, preko nje još jednu bezrukavnu, tajice i minicu i čarape do pola lista.
O bojama neću.


Zatim, izmanikirala sam si nokte, počupala višak obrva.

Ajme jučer sam tati predložila da umjesto britvice upotrijebi moj čupko-aparatić.
Vrištao je kao curica i rekao da smo mi ženske lude što se izlažemo tolikoj boli kako bismo se riješile dlaka.
Onda sam rekla mami da su tati sasvim u redu dlakave žene.
Mama je rekla: ‘Fala bogu, više se ne moram depilirati.’
A tata je pogledom tražio predmet kojim će me mlatnuti. :D
Sve to je potaklo dugu debatu u koju su se uključili i naši susjedi.


Ali ne bih sad o tome.



U top shopu je u izlogu jedna majica koja mi se baš sviđala.
Još uvijek mi se sviđa.
Ali je u trgovini nema.
Sve sam pretražila.
A bilo me sram pitati prodavačicu koja je očijukala s nekim polu-komadom.
Tako da ako netko slučajno vidi malo dužu prljavorozo-sivo-smeđu majicu V izreza neka mi javi.
Jednobojna je, samo što je njena boja neki skup svih gore navedenih.
I jako mi se sviđa jedna crna sa šišmiš rukavima, ali je moja garderoba u zadnje vrijeme opasno crna pa se suzdržavam od kupnje.


Ali ne bih sad o tome.



Zaključila sam kako su ovi praznici bili ispunjeni i sadržajni.

- napisala sam zadaću iz likovnog i latinskog.
- I The Seminar iz povijesti koji mi je oduzeo tjedan dana. Zli seminar.
- Zima ove godine nije bila zima, ali su dani bili kao stvoreni za duge šetnje i lijeno propitivanje riječkih kafića, što sam iskoristila, dakako.
- Redovito sam pisala postove.

- Primila 103 mailića.
- Nabavila sve albume od Coldplaya yes
- Udebljala se 1kg no
- Učlanila se na deviantart te tim putem upoznala jednu djevojku iz Venezuele, dva Britanca, Indijku, Poljaka, Amerikanku u tri dana.
- Pročitala pet knjiga.
- Pogledala osam filmova
- Napisala dvije lektire
- Odlično se zabavila na proslavi nove godine
- Počela mahnito tamaniti crvene jabuke
- Kupila i potrošila 3 labella i jedan ruž
- Upoznaka tri iberkul Dječaka od kojih niti jedan nema plavu kosu. Yay za mene!
- Shvatila da je nemoguće ugoditi svima (ma koliko se mi trudili).




Moja prijateljica je imala gastritis tijekom praznika, a ona nije osoba koja se živcira.
Valjda je bila pod stresom, a da nije ni primjetila kaže doctor.
I kada je došla u bolnicu doctor ju je pitao: ‘Prva r…?’
Ona: Da.
I njemu je sve bilo jasno.

Ma je li to moguće?
Meni svi u školi izgledaju nekako izi i lako ćemo.
Zar je moguće da se toliko živciraju da se razbole zbog toga?
Hm.


Ma, ajde, i ja moram obaviti još hrpu stvari u dva dana, ali neću sad plakati zbog toga.
Niti pisati post.

Odoh dakle, vratiti život u normalu.

Fotke: silentbride

P.S. Ne zaboravite na Tomu našeg svagdašnjeg!
P. P. S. Koja je hrvatska riječ za rajf (raif prema mojoj susjedi) ?

* 12:03 * Komentari (17) * Isprintaj * Permalink

srijeda, 10.01.2007.

Ma, blah.

Ako očekujete nešto pametno (ali tko bi to od mene usostalom i očekivao) slobodno odšetajte.

Jer se meni ne dâ biti pametna.

Radije ću malo zapisati ponešto o stvarima koje mi ovih dana nisu jasne.

Navukla sam se na deviantart.
Lijepo.
Tko bi rekao.
Ja.
Ja.
Phe.

Da, gdje smo stali? Aha, jes, na stvarima koje mi nisu jasne (isključujući matematiku i fiziku).

1. RTL.

Na dan možda pogledam pet minuta TV programa, dovoljno da uhvatim glavna zbivanja.
Uspjela sam uhvatiti nešto.
Tomislav Jelinčić najavljuje novi, spektaKularni, turbo, ma ekstra TV šou, u kojem će, izgleda, ugostiti Šeksa, Sanadera i Mesića (aha, znam im i imena, ajm kul, o jes) i to po prvi puta u jenom šouu.
*jeee*
Ma mislim kao da ih nema dovoljno po svim novinama, internetu, etc., pa im treba napraviti esktra šou.
Da.

I dobro, mene već i to tjera na smijeh.

Ali jedna stvar mi nije mogla promaknuti:

*napeto iščekivanje*

--Reklama--
Koja je trebala biti popularna i upečatljiva.
Da.
trebala.

Tomislav Jelinčić.
Nedjelja.
Dvadeset jedan trideset.



Kada sam to prvi puta čula plakala sam od smijeha.
Onda sam čula zvono na vratima.
Prijateljica je odlučila svratiti.
I-sjednemo na kauč, skuham nam nes - i opet ta reklama.
Sada smo plakale zajedno.

Mislim koji se to luđak perverznim, napaćenim mladim umovima naše države usudio ponuditi reklamu na koju je jedini mogući odgovor:
*pohotni glas mode on*
'Ah, dobro dušo. Da odjenem ono što ti voliš?' naughty

Strašno.
Fata me strava.


I onda mi je prijateljica prepričavala epizodu Zabranjene ljubavi (mislim da se tako zove, nemojte mi zamjeriti ako ne) u kojoj je neki lik svojoj ženi koja je frizerka poklonio dvije stolice kada je otvorila salon. Našao ih je na smetlištu.
Nakon par dana našao je test za trudnoću u košu za smeće (primjećujete li stanovitu podudarnost) pa je zaključio kako mu je žena trudna.
Ošo je na smetlište i donio tricikl, da se djete ima s čim igrati.
I, da se razumijemo, tip ima posao, zarađuje i sve, ali ne-umjesto u supermarket on radije ode na obližnji deponij.
Na kraju je ispalo da mu žena ipak nije trudna.
Život je težak.



Zatim, negdje na internetu sam pročitala činjenicu koja me toliko fascinira da noćas zbog nje nisam mogla zaspati.
Zašto u lovor nikada ne udari grom??

Zašto? Zašto?
To su uspjeli shvatiti još i Grci pa su zato, između ostalog, davali pobjednicima na OI lovorov vijenac.
Kao, ono, da ih štiti od groma.
Kako da onda ja nisam to uspjela sama shvatiti?? (pitamo se, pitamo...)
Ah.

Molim stručne odgovore.
Hvala.

I to bi bila stvar koja me fascinira n°2.

I pisala bih još, ali sam se sjetila, (dok sam pisala o plakanju od smijeha), da bih mogla malo natuknuti koju o stvarima koje me redovito rasplaču (uz T. Jelinčića, naravno).


1. Titanic
Ajde, ajde, dajte si oduška, samo kolutajte očima i pravite se face.
Nema osobe koja na ono:
*slabašnim glasićem* Jack...! Jack...!
Nije pustila koju suzu.

2. Plačem i na kraju trećeg dijela LOTR-a pa ga zato ne gledam.
Zaboravila sam zašto plačem na to.
Ali znam da plačem.

3. Tužna knjiga. I onda čitam dio koji me rasplače opet i opet dok netko ne dođe i spasi me od same sebe.


4. Ne plačem kad sam tužna nego kada sam ljuta ili bijesna, čak.

5. Kada sam imala 3 godine mama i tata su me odveli u kino. Prvi put.
Izbor filma: Kralj lavova. (Hvala mama, hvala tata.)
Ne moram niti pisati kako je to završilo.
Otišli smo pred kraj filma jer sam na cijelo kino vrištala grcajući u suzama: 'A zašto ga je ubioooo? A bio je dobar lavić! Njjjj!'

6. Rasplačem se kada mi se svega nakupi.
Recimo, jednog ponedjeljka (škola popodne, biologija prvi sat) budilica mi nije zvonila, tako da nisam stigla ponoviti gradivo iz povijesti.
I taman sam mislila ponoviti samo ono što najamnje znam (jer ono što stvarno znam niti ne trebam ponavljati, jelte) kada me nazvala mama i rekla da skuham ručak jer pozvala svoga šefa i ženicu mu na ručak nakon posla. (hvala mama)
Onda sam se porezala nožem.
Nisam mogla naći flaster.
Onda je mama javila da ipak neće doći sa šefom i ženicom jer idu na večeru u restoran.
Onda sam vrištala od muke.
Ponavljala povijest u autobusu.
Došla sam na biologiju. Inače uvijek pričam pod satom biologije, ali taj put stvarno nisam jer nisam imala volje niti za život, kamo li za pričanje. Proučavala sam bilježnicu iz povijesti.
I onda čujem kako se profesor dere: 'Moooi, hoćeš prestati sa pričom??'
Ja gledam u njega kao tele u šatena vrata bez blage veze o čemu on to govori. 'Da.' rekla sam jer mi se nije dalo svađati se. I onako bi na kraju ispalo da je on u pravu, jer je profesor, a ja glupača koja priča.
I onda se nastavio derati (inače se nikada ne dere ni na koga) na mene dok sam ga ja u sebi slala u rodno mjesto.
Onda sam shvatila da me oči neizdrživo peku jer u žurbi nisam stigla očistiti leće.
I onda sam se rasplakala.
Teoretski, zbog leća.
Ali rasplakaka bih se ovako ili onako samo možda par sati kasnije.

7. Rasplačem se kada vidim gomilu sretnih ljudi. Ili ponosnih. Ili oboje.
Recimo, kada gledam snimku nekoga koncerta koi se održao u stadionu pred pedeset tisuća ljudi i onda na kraju svi vrište i plješću samo zato što su sretni da su tamo.
Ili kada gledam proglašenja pobjednika na važnim sportskim natjecanjima.


8. Rasplačem se kada gledam dokumentarce o ljudima u Africi ili osobama s invaliditetom na HRT-u i onda slučajno 'okrenem' na RTL gdje Paris Hilton pokazuje novu oblekicu svoga psića.


9. Rasplačem se na muške suze.
A, što ćete, jeftina sam i patetična, ali stvarno ne mogu vidjeti dečka/muškarca koji plače, a da se i ja ne rasplačem.
Hm.
Primjer: Jučer sam se spomenutom prijateljicom koja voli One Tree Hill i ne propušta niti jednu epizodu pogledala i to.
I Chad (ne znam kako se zove u seriji) se rasplakao jer ima neku bolest srca.
I prvi put gledam seriju, nemam pojma o čemu se radi, i onda ja plačem s njim i prijateljicom.
Znam da nisam normalna.




10. Rasplačem se kada vidim napuštene životinje.
Dobro, to rjeđe, ali je problem što ih ne mogu ostaviti pa ih uzmem doma samo na par dana i na kraju ostanu kod mene.
Kada sam bila u sedmom razredu oko kuće nam je veselo trčakalo 12 mačaka koje sam sakupila negdje usput.
Mama mi je zabranila približavanje napuštenim životinjama.


Zaključak:
Iako sad mislite da sam najveći plačjivko na planeti, vjerujte mi, ipak ne plačem tako često.
Ovo je ipak sažetak moga cjeložovotnog plakalačkog iskustva.
:)


Soundtrack:
Coldplay-Fix you
Maroon 5 - Sunday Morning



Fotka: lithp, deviantart

I da za sve spasioce dobre muzike... :P


Apdejt:
Neću se više ispričavati.
Postalo mi je navika.
A zbog navika se ne ispričava.
Jel?

Dakle, zahvaljujući *bubi* (hvala buba) dobih štafetu pa moram napisati 5 stvari koje niste znali o meni.

* Volim plesati. Dobro, to ste možda i znali, ali ono što NISTE ZNALI jest da sam se 10 godina bavila twirlingom.
Ne znate što je to?
Imate videić, pa pogledajte, molim vas, čitav.





Čuvajte me se, dobra sam sa štapom. :P


* Patim od nesanice tijekom ovih praznika i, začudo, uživam u tome.
Bojim se da je to posljedica predoziranja kavom, ali četiri sata sna postala su mi sasvim dovoljna.


* Kada namažem trepavice maskarom, ako su mi sljepljene, razdvajam ih zihericom.
(sad molim kolektivni: bljaaak)


* U zadnje vrijeme bojim se golubova. Ne jako, ali imam ozbiljan strah od toga da će mi se njihove noge zapetljati u kosu i da će mi je vući dok je ne iščupaju. Bizarno, zar ne?


* Obožavam čudne kombinacije hrane, tako da ja:
a) Stavljam pomfri/sir u juhu
b) čokoladu u čaj
c) sam jučer za ručak jela nutellu, dukatelu light i krastavce u isto vrijeme. I zalila ih colom light.
napomena: patim na light proizvode. Zato što su mi finiji nego oni obični.

Ovo možda niste željeli znati, ali probajte i oduševit ćete se!
Stvarno.
A znam da nećete.
Ali fino je. Meni.


*I da, još jedna moja mračna tajna... Ne znam napuhati balon od žvakaće! Trudim se, ali neeee...
Instrukcije? Savjeti? Upute?
*e tu bih svašta mogla čuti* :D



* užasno sam brzopleta kada ostavljam komentare. Postove čitam s guštom i komentare pišem rado, ali sam, dok ih pišem, često koncentrirana na nešto sasvim drugo i onda su teško ili nemoguće razumljivi, što već znate. Oprostite. Neću više nikad. Lažem.

štafeta mora dalje... Dakle: pomorka!, DsK, aibie, zli i Robi na vama je red!


Oprostite zbog nepismenosti.

* 13:03 * Komentari (33) * Isprintaj * Permalink

nedjelja, 07.01.2007.

Živčani post opsesivnog kavoljupca

Kava je omiljeni napitak milijunima ljudi oko svijeta.
Sadrži kofein, koji je blagi stimulans, a kod mnogih ljudi kava povećava budnost, koncentraciju i učinkovitost.




Ja volim kavu. Stvarno volim. U kafićima sam... Često. Previše često. I znam da se u njih ne dolazi na kavu nego na trač-partiju/spoj/babinjak, ali ipak, 90% ljudi ipak naruči kavu. Možda prije toga pogleda na onaj papir/karton/plastiku gdje piše koliko će ih ta kava koštati. Ja to uvijek učinim, ne zato što me to stvarno zanima, nego čisto iz navike. Dugotrajnim pretrarživanjem riječkih, zagrebačkih, delničkih, paških, dubrovačkih, splitskih, osječkih; kafića uz benzinsku postaju, biritja, birceva (zarazila me sestrična tom riječju kojom se mi Riječani sprdamo) te elitnih opatijskih hotelskih kafića, itd. došla sam do razočaravajuće spoznaje.

Neke me stvari smetaju. Nazovite me sitničavom, ako hoćete.

Živcira me što kafiće otvara svatko.
Mislim, znam da se u ugostiteljskoj školi ne dobiva u potpunosti adekvatno obrazovanje što se jezika tiče (bez uvrede), ali ipak, kada odlučiš uložiti par desetaka tisuća eura u pretenciozan-ultra-kul-pod-navodnicima kafić, onda možeš još par stotina kuna uložiti u kupnju rječnika. Možeš i sto, kupi onaj školski, jer, naime, u njemu je vrlo lako pronaći riječ kava.

Dakle:

U Hrvatskoj kažemo kava.
U Engleskoj, USA, Australiji, itd. kažu-coffee.
Francuzi, Španjolci, Portugalci, čini mi se, za kavu koriste istu riječ- café.
Talijani kažu caffe. A iznad e je naglsak suprotan ovom é, ali mi ga glupi blog prikaže kao Č. Mislim.

Koliko ja znam.




I onda mi prestanite iznad ulaza vješati blještave neonske natpie na kojima piše:
Coffe bar.
Caffé bar.
Coffée bar.

Jer me to živcira.
I ako mi već šalicu kave naplatite osam kuna, kada zaposlite zgodnog konobara koji otvoreno očijuka s nama tjerajući nas da svratimo još koji put, onda mi lijepo napišite riječ kava kako spada.
A ako želite tu istu riječ, valjda da biste postali popularniji/ljepši/bolji, napisati na nekom drugom jeziku, napišite je kako treba.

I za, vašu informaciju, NESCAFÉ se piše upravo ovako.

Ne Nescafe. (ali to opraštam)
Ne Nescaffe. (to malo manje)
Ali kada mi netko na papir/karton/plastiku stavi nešto poput Nescaffee, i još mi isti naplati četrnaest (14) kuna, može zaposliti deset zgodnih konobara, ali ja mu se više ne vraćam.

Eto.


I evo nekoliko zanimljivosti preuzetih sa stranice hrvatskih kavoljubaca:

• 1700-tih godina, francuski pomorski oficir, Gabriel Mathieu de Clieu, odrezao je granu stabla kave u Jardin des Plantes u Parizu i odnio je na Karipski otok Martinique. Pedeset godina kasnije, procijenjeno je da tamo postoji oko 18 milijuna stabala kave.

• Za vrijeme Drugog svjetskog rata, NESCAFÉ je postao toliko popularan da je cjelokupna proizvodnja u SAD-u, oko milijun kartona godišnje, bila rezervirana samo za vojne potrebe.

• Riječ “kava” potiče od arapske riječi “kaweh” što znači jačina ili snaga.


• Londonske kavane u 17. stoljeću poznate su pod imenom “Penny Universities” jer je zbog cijene kave bilo moguće pridružiti se diskusijama s umjetnicima, trgovcima i pjesnicima koji su ih posjećivali. Ovo je čak ponukalo Charlesa II da ih 1676. zatvori, misleći da su bile mjesta političkih intriga.

Godišnja konzumacija šalica kave (po glavi stanovnika):

Finska -1459
Švedska -1117
Nizozemska -1071
Norveška -1051
Danska -982
Austrija -850
Francuska -735
Njemačka -731
Belgija/Luksemburg -724
Malta -649
Portoriko -619
Gibraltar -568
Grčka -558
Izrael -557
Australija -463
Kanada -450


S Fincima bih se, čini mi se, najbolje slagala.



Ovaj sam recept našla još po ljeti, i od tada…

Ledena kava

Za 1 osobu

Sastojci
• 2 žličice NESCAFÉ Classic topive kave
• 1 žlica šećera
• 1 žlica tople vode
• 200 ml mlijeka, hladnog
• zdrobljeni led

Priprema
1. Otopite NESCAFÉ Classic topivu kavu i šećer u toploj vodi.
2. Dodajte otopljenu kavu u shaker ili blender s ostalim sastojcima. Protresite ili miksajte dok se sve ne pomiješa. Ulijte u čaše. Ukrasite naribanom čokoladom.

mmmmmm.....




Pozdrav od vaše neispavane Moooi zahvaćene cafémanijom.

Kategorija: Gastronomija. :-P


Apdejt:


... Zahvaljujući mojoj dragoj S...



























Isusebože, eto savršenog muškarca!


Sluša se:

Gnarls Barkley "Crazy"
Balašević: Ringišpil


Klasika: "Konobar, un cafe' macchiato". Pa da...

... O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi.
To ne zna niko, samo ti...

Balašević. Ne znam što mi je.

* 13:52 * Komentari (28) * Isprintaj * Permalink

petak, 05.01.2007.

Sada bi trebalo biti lako. Sada bi riječi trebale pljuštati po papiru.

Sjećam se jutra onoga dana kada si poginuo. Bilo je toplo, suho i narančasto, jedno od onih jutara za koje čovjek poželi da traju. Kuća je bila prazna, a to jutro se sve brže pretapalo u dan. Bosim nogama dotakla sam hladan drveni pod te sneno dotapkala do tuša. Stari ventilator je svojim brujanjem razbijao tišinu, a opet, činilo se da pjevuši neku tihu, sjetnu melodiju koja se stapa sa hladnim vodenim kapljicama. Zamotala sam se u topli ručnik i sjela na mekan krevet. S mokre kose kapalo je na bijelu plahtu, ali nisam se brinula, ta mama se trebala vratiti tek kasno popodne, a do tada sve one pogrešne sitnice mogu biti izbrisane.

Ah, znam da ti mrziš patetiku, ali prosječno ljetno jutro jedne šesnaestogodišnjakinje upravo je takvo. Zar misliš a je sve ono što je pisalo u silnim knjigama koje su prošle kroz tvoje dlanove, iz kojih si mi toliko puta čitao – bilo laž? Samo fikcija nekog banalnog pisca? Prevario si se, dušo, i ne samo toga puta. Istina je, pisci lažu, obmanjuju, no nikada laži ne ponavljaju dvaput, pa one niti ne mogu postati klišeji. Jesi li to primijetio ikada? Toliko je toga što te želim pitati, što ti želim reći. I pogledaj, tek što sam počela pisati, našla sam se izgubljena među vlastitim riječima. Ne, to ne smijem učiniti, izgubiti se, jer već sam predugo bila izgubljena u nečem mnogo važnijem od riječi.
opis slike
Dakle, stali smo na jutru. Ah, i sam znaš da su takva jutra posebna. Jutra u kojima se dan čini beskrajan, večer tako daleka. Jutra, koja provodiš sjedeći na krevetu pitajući se što bi dalje trebao učiniti. Jer te ne pritišće baš ništa; jer si mlad i slobodan, a to jutro je još samo jedno u hrpi jutara koja te čekaju, u kojima se mladost čini divna, koja se lijepe za pamćenje kako bi ih se sjećao mnogo jutara kasnije.

Sjećam se kako si se došuljao do moga prozora, a ja sam se, kao i uvijek, pravila da te ne vidim. Preplanulim rukama podignuo si nekoliko kamenčića iz maminog vrta, a zatim ih sigurnim, odmjerenim pokretima bacao prema mojem prozoru. Sunce se već vinulo visoko na nebo, pržilo je snažno i na prozor udaralo snažnije od tvojih kamenčića. Odmakla sam zavjesu, podigla ruku i smjestila je na čelo, a zatim na lice nabacila iznenađen izraz. Trkom sam se spustila niz stepenice i žurno otključala vrata. Sjećaš li se kako su me ljubio toga jutra? Kako je kuća mirisala na kavu i breskve? Bio si sretan, prstima si prebirao po gitari, tako ti ja malo trebalo da završiš tu pjesmu. Smijao si mi se kada sam ti predložila da za kraj u pjesmu ubaciš malo onog ritma kojeg je tako poslušno diktirao ventilator. Pretvarala sam se da sam uvrijeđena, jer ipak, pjesma je bila namijenjena meni. Zašto joj nisam mogla odabrati kraj? Znao si sve to, ali ipak nisi prekinuo tišinu među nama jer sada ti je onaj ritam, kojem si se još časak prije smijao, imao smisla. Ispijala sam zadnje kapi kave iz šalice i promatrala tvoju narančastu košulju. Nije ti pristajala uz oči, no svejedno je izgledala lijepo. Tada si naglo ustao i pitao me hoću li zaplesati. Mislila sam da si poludio – znao si da se radio pokvario. Kako, pitala sam, a ti si se osmjehnuo i pogledao prema ventilatoru.

I sve mi je bilo jasno.

I zaboravila sam gdje sam, koji je dan, koji je sat.

I koliko vremena ovako skakućemo.

I nisam znala da te zadnji put gledam.


Sve se pretvorilo u klišej.


A možda i nije, jer kada si me zagrlio za odlazak nisam nosila onu prekrasnu haljinu koju sam odjenula na vjenčanje tvoga brata. Samo sam stajala u svojoj sobi, umotana u zeleni ručnik, raščupane, polusuhe kose.


I tada si nestao iz mog života.



Možda se pitaš zašto ti ovo pišem, ali sada, nakon toliko vremena, već se bojim da si i sam ponešto zaboravio. Možda zato što mi je trebalo dugo da shvatim da mi je taj dan najmilija uspomena na tebe. Možda zato što sam tek sada shvatila da smo toga dana zaista uživali u životu, jednostavno zbog toga što je bio prekrasan, a da toga nismo bili svjesni. Možda je tako bilo najljepše, jedino moguće.



Ne znam.





Danas znam da je život dar koji nam daje više nego što nam doista treba, a onda nam to oduzme bez pitanja. Trebalo mi je dugo da to prihvatim, još duže da se naučim nositi s tim.



I sada ti želim zahvaliti, jer predugo sam plakala.

Naučio si me voljeti život toga dana.

Do danas nisam upoznala osobu koja ga je ljepše nosila.

Znaš, dugo mi je trebalo da to shvatim.





Krivila sam te. Krivila sam sebe.

Ali i brza vožnja je dio života, zar ne?

I sada, kada bih ti mogla izabrati smrt, izabrala bih ti takvu.

Umro je slaveći život.

Lijepo izgleda napisano.

I jedino takvo tebi je primjereno.



No, nisam te krivila zbog toga. Krivila sam te jer si ostavio onu pjesmu nedovršenu, jer si ostavio i mene takvu. Jer sam morala krenuti naprijed bez tebe, a nisam htjela. Krivila sam sebe, bila sam tako slaba.





Više neću odgađati. Reći ću ti zašto ti pišem.

Zato, jer više ne mogu živjeti u sjećanju. Život je predragocjen za takvo što.

I, znaš, ja ne vjerujem da me anđeli mogu promatrati s neba.

Ali pretpostavljam da katkad mogu dobiti kakvo pismo.


opis slike



Za J, mog anđela na nebu koji voli narančastu boju,

I za E, moju anđelicu na zemlji koja voli priče ma kakve one bile.

Sretan vam rođendan.



Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je - slučajnost.


SOUNDTRACK:

Did you want me to change?
well I change for good.
And I want you to know
that you'll always get your way,
I wanted to say...

Don't you Shiver? Shiver, Shiver...

... So I look in your direction,
But you pay me no attention,
And you know how much I need you,
But you've never even seen me....

Shiver-Coldplay

* 11:18 * Komentari (27) * Isprintaj * Permalink

ponedjeljak, 01.01.2007.

Ako u životu trebaš naći princa, to će onda biti čudan paž.


-Jedna od jučerašnjih provala moje SuperKul mame, no ujedno i zgodna rečenica za početak prvog posta u 2007, friškoj nam godini.

Zašto?
Jer počinje sa A, a završava sa Ž.
Baš kul.

Da ne duljim i ne spominjem proslavu, (koja je bila odlična, a ja sam bila glavni DJ ^^) jer će ti novogodišnji tulumi biti spominjani, opisivani, itd. u 96,7% postova, a vama je toga, kao i meni, već preko glave, odlučila sam napraviti MiniAnketu.

1. Koji vam je najdraži nastavak Gospodara Prstenova?





2. Kava ili čaj? (Biti ću ljubazna, pa se i nes važi kao kava...)

3. Knjiga ili film? (OMG, kao sam okrutna!)

4. Crtanje ili fotografiranje?

5. Koji vam je najdraži nastavak Harryja Pottera?

6. Tko vas živcira više - Karmela Vukov Colić ili Mila Horvat?

7. Brisanje prašine ili pranje (po)suđa (ručno!) ?

8. Ostati doma i gledati dobar film ili partijati cijelu noć?

9. Skijanje na superKul skijalištu ili nekakva egzotična destinacija?

10. Pariz, New York ili London?

11. Barok ili renesansa?

12. Najdraža pjesma Bijelog Dugmeta? (I molim vas, bez onog – ja to ne slušam… C’mon rođeni ste/živite u Hrvatskoj, a Dugmad samim time niste mogli izbjeći. Možda ne slušate, ali ste čuli – dakle…)

13. Mačka ili pas?

14. Kino ili kazalište?

15. Jeste li ikada sanjali da letite?

16. Jel tako da Liv Tyler ima najseksi obrve te najboemsko lice ikada viđene?





17. Glas Chrisa Martina ili Thoma Yorkea?


____________________________________________
Moji odgovori:

1. Dvije kule. Ne znam zašto. Jednostavno je.
2. Kava. Jer sam ovisnik koji nema želju za odvikavanjem.
3. Hmmm... Knjiga, ako baš moram birati. Zato jer su međuodnosi temeljitije prikazani.
4. Fotografiranje. Zbog toga što volim šetnje, a fotić je uvijek pri ruci. Neki put fotka ispadne prihvatljivo, recimo:
5. Red Feniksa. Jer, kada sam ga čitala, nisam znala za sebe. Sve radnje koje održavaju čovjeka na životu obavljala sam automatski, a kada sam napokon bila gotova sa čitanjem, nikako si nisam mogla 'odvrtiti' cijelu priču u glavi.
6. Mila Horvat. Zbog hihotanja i nepodnošljive tuposti.
7. Pranje posuđa. Nije da ima neke prednosti, ali s tim sam brže gotova.
8. U zadnje vrijeme, ovo drugo.
9. Egzotična destinacija. Toplo...
10. Ajoj. Tu sam slaba. Pariz, mislim.
11. Barok. Dinamičniji je.
12. Lipe cvatu.
13. Mačka. Jer je umiljata i samostalna u isto vrijeme.
14. K... ne znam. Stvarno ne znam. Volim ih jednako.
15. Da.
16. Da.
17. Chrisa.


P. S. Sretna nova. :)
P. P. S. Ovaj post nastao je zbog oklade vezane uz 12. pitanje. Vaši odgovori neće biti zloupotrebljavani. ;-P
P. P. P. S. Omogućila sam komentiranje anonimcima.

* 21:16 * Komentari (34) * Isprintaj * Permalink

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se