BOJA TEBE
Jutrom je magla ljubila prozor moje sobe.
Nisam mogla,
a željela sam više,
nego bilo što na ovome svijetu...
Željela...
tisuću kapi kiše rođene u duginim bojama
ogrnuta proljetnim kaputom bez dugmadi.
Nemam rane na prsima
niti bol...
nemam noćne more u ritmu tišine...
Kada su svi govorili da odem
i napustim stanište u kojem diše rijeka,
meni se nije drijemalo,
već sam željela postati rob tvoje ljubavi...
Rob...
na prstima u sumrak što ti dolazi
kao kiša, milo moje...
Upravo ona
kriva je za široko razmaknute prozore
sa pogledom u svijet od kojeg te želim braniti
spremiti ispod kože,
ali ne kao rob,
jer rob ne može dati,
već mu se otima...
U buđenju zadimljenog života
glas u poruci
kiša će ti poslati
„preminulo je mjesto čekanja“,
a ispod kaputa dugih rukava
potkrala se boja tebe...
Ostani...
autorica: Mirjana Pejak Peki (Prow. Quantum.Xm) (xir)
