poezija duše

utorak, 30.09.2008.

JEDNOM JOŠ ...

.... s usana riječ da se otme
usporena
tiha

meko da se otkotrlja
i polegne na plodno tlo
moje duše
k'o svetinja

samo to !

još jednom u sumrak
da prošapućeš
moje ime

30.09.2008. u 15:25 • 60 KomentaraPrint#

utorak, 23.09.2008.

JESEN









opet će jesen
sivilo
i kiše...
parada mučnih sjećanja
ispod mog jastuka
i uvid
u besmislenost vremena...
nečije oči
koje ne pamtim...
riječi
kojih se ne sjećam...

opet...

starim...

23.09.2008. u 14:26 • 31 KomentaraPrint#

srijeda, 17.09.2008.

OSLUŠKIVANJA

negdje pred zoru
u onom maglovitom trenu
kad noć priznaje poraz
i povlači se mašući bijelom zastavom
učinilo joj se da začula mu je korak
ukočila se
osluhnula tišinu
u kojoj je i vjetar
od potraga silnih umoran
usnuo
i razočarana
utonula natrag
u siguran zagrljaj jastuka
s modrim cvjetovima
koje je toliko volio

učinilo joj se...

ona bi svake večeri
čežnju s par kapi nade ublažila
i ispila naiskap
prije odlaska u opustjelu postelju
u kojoj je noćima ležala
širom otvorenih očiju
bojeći se da ne zaspe
da mu dolazak dugo priželjkivan
u san uljuljana
ne zamijeti
borila se sa snom koji je mamio
u svoje mirisne odaje
osluškujući svaki šum
svaki dah
i topot
kujući zavjere s vjetrovima
i zvijezdama
da joj pute njegove prokažu
a jutrima se bezvoljno zbilji podavala
šuplja pogleda
izbjegavajuć ogledala

ne znajuć

da svake je noći dolazio joj
pod prozore
i stajao skriven pod ružom što
željama nikad izgovorenim tjerana
k oknima se njenim uspinjala
ljubeć u mislima suze sasušene
na proplancima njenih jagodica
i osluškivao
neće li prepoznati šuštanje posteljine
dok toplo tijelo u postelji pomjera
u nepripadanju
il' uzdah
jecaju nalik
njemu namijenjen

17.09.2008. u 11:33 • 57 KomentaraPrint#

četvrtak, 11.09.2008.

NASLUĆIVANJE

nije znala što je to magično
nestvarno
snatrivo
zašuštalo lišćem te noći
razbarušilo usnule trave
razbudilo čula
i slatko zapeklo na razmeđi snova
što je to omirisalo jastuk
na cedrovinu iz začaranih vrtova mašte

nije znala čiji to šapat noću oslikava
nestvarne slike
u najljepšim tonovima ljubičaste
i plave
dok sniva
ni slutila nije čije joj misli
vezu snove kao podatni
svileni sag dalekog istoka

nije ga prepoznala
tek naslutila negdje
u rasplinjenju uzdaha
u zadnjem trzaju trepavica
prije buđenja
i osjećala
da oduvijek
uvijek
dovijeka
vežu ih magične noći snoviđenja
i surova svitanja


11.09.2008. u 23:28 • 37 KomentaraPrint#

utorak, 02.09.2008.

OPROŠTAJ

Noćas su tisućama srebrnih zvončića procvale poljane nebeske, a ja ih nisam imala s kime podijeliti. Sjećaš li se, mila, kako smo nekada u tihe ljetne sutone ležale na mirisnoj livadi našeg djetinjstva, zaštićene nebom i vjetrom i tamom, i s nestrpljenjem očekivale rađanje mladih zvijezda... Kako smo ih nesebično dijelile - jedna tebi, jedna meni... i pažljivo spremale u kutijicu uspomena kao najvrijednije i nasjajnije dragulje naše mladosti. Tada smo znale; na čarobnom sagu istkanom od naših zavjereničkih pogleda, pomno čuvanih tajni i treperavih snova pokorit ćemo svijet, prejezdit ćemo svemir. Pa skupljasmo zvijezde da ih kao mrvice iz davno ispričane priče prosipamo za sobom, da nam povratak osiguraju, puteve osvijetle.
Sjećaš li se, u mrežu svog mladenačkog zanosa lovile smo suze svetog Lovre dugo u noć, do prvog nagovještaja zore, i sa svakom zvijezdom padalicom uplitale po jednu nevinu želju u pletivo naših maštanja, naših nadanja i očekivanja. Kao očice - jedna prava, jedna kriva... A sada samoćom kao plimom preplavljena, brojim ih i sebi ostavljam; ova je moja, i ova je moja... i sve su samo moje... I neželjene ih puštam da u mračni se ponor vječnosti strmoglave, jer jedino što doista želim ostvariti se ne može.
Sjećaš li se? Ima li, mila, tamo gdje jesi uopće sjećanja, i bole li uspomene kao mene sada? Dok potajice, da nitko ne primjeti, polako otvaram dragocjenu kutijicu u kojoj čitav jedan maleni svemir treperi... Dok pazim da mi koja hihotava zvjezdica ne pobjegne, jer to je najvrijednije što mi od tebe osta... Dok noću u nebo zagledana čekam da tvoj glas začujem, ili trag osmijeha na rubu sna oćutim... Dok kapi kiše što klize mi licem nazivam suzama... jer treba mi utjeha, a zaboravila sam plakati.

I dok sporo, odveć sporo, k'o da mi nevjerica korake sputava, koračam tamo gdje kažu da snivaš, pod rukom dvije svijeće nosim; jednu za tebe, jednu za mene. Iako putevima kojima ti kročiš zasigurno svjetlosti dovoljno ima, a tamu mojih misli ništa rastjerati neće.

(Ako je na tom križu doista tvoje ime, možda je konačno vrijeme za zbogom...)


02.09.2008. u 10:53 • 53 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< rujan, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2011 (1)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (5)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (10)
Ožujak 2008 (8)
Veljača 2008 (11)
Siječanj 2008 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?


posjetitelja


Copyright © Poezija duše

Blog je zaštićen zakonom o autorskom pravu. Svako kopiranje, prerada ili korištenje bloga u komercijalne svrhe je zabranjeno i zakonski kažnjivo.
Hvala!



ŠTO?

Ovaj blog sadrži pjesme koje ja napisah. Različitih tematika, raznih stilova, s rimom ili bez nje,..
U svakom slučaju, ovi stihovi preslika su moje duše - ogoljele, beskrajne,čiste.

Kao što reče jedan moj prijatelj "buldog":
Noćas mi duša narasla, svemir u nju stane.

KOME?


Otvaram se svima koji pišu, koji uživaju u poeziji, koji me znaju i svima koji slučajno zalutaju na moj blog.
Unaprijed hvala na posjetima i komentarima.

ZAŠTO?


Namjera mi je bila predstaviti moje pjesme javnosti i na ovaj način. Neki ih već dobro znaju, neki će pročitati ove stihove po prvi puta. Jednima će se svidjeti, drugima ne. No, ukoliko nekome uljepšam barem jednu minutu - moja misija je ispunjena!

MISAO VODILJA


Vi gledate stvari kakve jesu i pitate - zašto?
Ja sanjam stvari kakve nikad nisu bile i pitam - zašto ne?
(G.B.Shaw)


POVIJ ME U PJESMU...

Povij me u pjesmu,
riječju me podoji.
Kad ne bude me više -
rastoči me u stih !


PJESMA KOJA TO NIJE

Bez riječi je moja pjesma,
prazan okvir moje duše.
Presahla su moja vrela.
Moje muze utihnuše.

POŽELI...


...i bit ću ti jutro, neprospavana noći
bit ću ti vrisak, bezglava tišino
bit ću ti ušće, nabujala rijeko

Poklon prijatelja:
RIJEČ

Riječi su Tvoje uronjene
u kristalne suze
što niz prljava lica naša teku
i čiste pore, dubinski i snažno...

Riječi su Tvoje svijeće
što nam svijetlo daju i put osvjetljuju
jer izgubljeni smo mi bez njih

Riječi su Tvoje cvijeće
u čijem se mirisu kupamo
da otklonimo trulež...

Riječi su Tvoje voda
živa voda, što teče iz Srca Tvoga
i život nam njome napajaš...

Riječi su Tvoje stopljene u pjesmu
Prožeta duhom Tvojim
naša je poezija duše...

Defton

MOJ SHOGOR

Streha

MOJ NEĆAK

Dorian

SVRATIM DO NJIH...

Auroraisa
Bez šavova
D.D.
Defton
Desert rose
Diabolica
Dida
Dražen
Dream_maker
Dubinama sebe
Đus
Exnesretnaslika
Galijanus
fra Gavun
Irnan - NPZ
Istina o životu
Ivica Smolec
Koraljka
Laetitia Dale
Laura
Little words of mine
Mala Anja
Marija
Mary2210
Miris dunje
Mladamama
Mladen
MojMiha2
Morska zvijezda
Mrak66
N@t@
Niskozemac
Odmor za umorna srca
Palomine zvijezdice
Pipi
Pipi duga
Promatram, razmišljam
PROROK (!)
Pticabezkrila
Purpulica
Ringišpil
Ru
Safiris
Scorpions2
Sewen
Spark
Sudbino nepoznata
Tayana
Tinolovka
Tratincicamala
Tražeći sebe
U sjeni vrbe
Viam Inveniam
1step2far
Zauzeti
Zarobljeno more
Zrakoplov

O MENI ...

Mirjana Marković.
Hercegovka u Velikoj Gorici.
Udana; dva sina, jedna kćer.
Omiljena boja ljubičasta.
Volim ruže.
Ne volim hladnoću.
Uživam u dobroj glazbi i dobrim filmovima.
Volim spavati.
Ne volim kućanske poslove, pogotovo pranje posuđa.
Volim suho cvijeće i ukrase kojima je jedina svrha da budu lijepi.
Obožavam dalmatinske klape.
Željela bih posjetiti piramide u Egiptu.

MOJE PJESME

(Ne)buđenja
Bježim
Gradim kule od osmijeha
Uspavanka
Jednostavno jesi
Nisi sam
Muk
CT
Naricaljka zvijezda
Epilog
Samoća
Praznine
Pjesnik
Mene ne
Pogledi
On je pamti
Nek' da mi se
Aba
Šapat iskona
Bez mene
Ti
Nedostajanje
Molitva
Kad poželim ugasit vatre
Na granicama
U crkvi usnulog Isusa
Potraga
Odsjaj neizbježnog
Povratak
Budi tu
Oporuka
Dom anđela
Bol
Želja
Kavez
Snovi
Vjetre
Poziv
Pobjeda
Od visina strah
Ispunjenje
Umjesto hvala
Zagrljaj zemlje
Moj otac je stijena
Kraljevstvo snova
Otiskivanje
Pjeva mi šuma
Kad budem vatra
Zbog tebe
Meko je moje krilo...
Uzmi me
Shabel
Šapat
Dodir srebra
U meni kiše
Utjeha
Dodiri
Oči boje djetinjstva
Omeđena javom i snom
Moja žita
Odgovor
(Ne)zaborav
U daljini jablani
Oproštaj
Naslućivanje
Osluškivanja
Jesen
Jednom još
Tko mi te uze?
Tounjčica
Znaš li...
Doba škorpiona
Ti si taj
Oluja
Otkrivenje
Little girl...
Nad provalijom
Zemlji Hercegovoj
Pitam se
Bit ću tu
Početak
Predah
Desire
Rijeka sam, tiha
Za kraj...
Odabiri
U mojoj kosi...

Web Counter

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se