Kreativka u akciji

25.12.2009., petak

Sretan i blagoslovljen Božić...

- 10:10 - Komentari (14) - Isprintaj - #

19.12.2009., subota

Zima…

Danas je bilo hladno, brrr…Prava mećava! Još narednih dan ili dva čeka nas i hladnije, ali sudeći prema prognozi, ipak nećemo imati bijeli Božić. No, iako je bilo hladno, danas mi je bilo baš nekako romantično. Obavila sam zadnju veću kupovinu pije blagdana ( bar se nadam ), baš kao i većina koprivničanaca. U gradu je vladala idilična atmosfera. Ljudi s jelkama, natovareni torbama, umotani šalovima, kapama i rukavicama. A gust snijeg nošen vjetrom samo pada, i pada… Na trenutak mi je sve izgledalo kao scena iz filma, i baš ništa mi nije moglo pokvariti raspoloženje.
Vozačima nije bilo sjajno jer se pod brisačima zbog niske temperature snijeg ledio, iznutra zamagljena stakla, vidiš samo nešto malo ispred sebe. Neočišćene ceste, nesmotreni pješaci koji su išli glavom bez obzira, pazeći samo da ne padnu, bez obzira što su išli preko zebre i što je u takvim uvjetima opasno kočiti. Pa i mi se već danima ne možemo popeti bez lanaca na naše brdo. A ovdje sve čisto i bijelo, nedirnuti snijeg.

Ove poklon vrećice napravila sam prošle godine poslije Božića, tako da su ostale neiskorištene. Sad će mi dobro će doći, jer ću u njih staviti poklone za prijatelje.

A ovo je Pufi, naš mali ljubimac. Stara je četiri mjeseca i njezin prvi susret sa snijegom bio je dramatičan, ali i smiješan. Tresla je šapicama, cvilila i drhtala. Ali samo kratko. Očito je shvatila da može biti i zabavno i sad uživa u zimskim radostima.

- 20:59 - Komentari (6) - Isprintaj - #

12.12.2009., subota

Povratak…

Dugo me nije bilo na blogu, predugo…
Nedostajalo mi je, priznajem. Ponekad bi onako, na brzinu obišla vaše blogove, pogledala što radite i sretna sam što ste svi još tu.
Ove godine dogodile su mi se dvije važne stvari u životu, zapravo, ostvarila su mi se dva životna sna. Prvo – zaposlila sam se i radim već deset mjeseci ( nakon nekoliko godina pauze ). Drugo – kupili smo manju kuću blizu grada, što je bio moj životni san! Dogodilo se iznenada, neplanski, ali toliko me poneslo da sam se dušom i tijelom predala renoviranju. Istina, treba još dosta uložiti, dio nadograditi, promijeniti vrata, prozore, krov, ali napredujemo i iskreno se nadam da ćemo u godini koja je pred nama većinu poslova uspjeti i obaviti.
Nedostatak vremena pratio me u korak. Ljeto mi je proletilo, samim tim što smo uz posao uspjeli zasaditi papriku i ubrati rekordnih 8 tona. Često bi prespavala tek nekoliko sati na dan. Zaradili nismo bog zna što, razočarana sam. Stanje u Podravki i našoj poljoprivredi je poznata stvar i bolje da ne pričam o tome.
Plela, heklala a ni vezla nisam od veljače i čudim se da sam uspjela izdržati toliko dugo. Tješi me što radim još sljedeći tjedan i konačno idem na zasluženi godišnji odmor, negdje do kraja siječnja. Baš me veseli jer ću se konačno pošteno odmoriti i posvetiti se završetku zaostalih radova. Ali i napraviti nešto novo. Između ostalog, prošlog smo mjeseca proslavili 19 godina braka, najstarija kćer je proslavila 18 rođendan ( kad već?! ).
Blagdani su pred nama, sve mi je došlo prebrzo, ali jedva čekam. I nadam se da nećete dugo čekati sljedeći post…

- 21:39 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>