Kreativka u akciji

20.01.2008., nedjelja


Gotovo je, gotovo…
Image and video hosting by TinyPic
Konačno je gotov moj prvijenac. U početku sam mislila – nema veze kak ispadne, bitno da bude nosivo! Ali sad sam zadovoljna i zapravo ponosna na svoj rad. Pogotovo jer sam dobila pohvale od nekolicine znalaca koji se u pletenje razumiju malo više nego ja. Dobro, probila sam led, već radim nešto novo. Ali ne pletem, nego heklam neku vesticu za svoju mlađu kćer. Desetogodišnju Katarinu, zvanu Kati. Kako će to ispasti… ne znam još ni sama, nadam se da će biti dobro. Heklam u jednom komadu, još nekoliko redova i zadnja strana je gotova…
Image and video hosting by TinyPic
Prošlih dana dok sam plela dogodilo se nešto neobično. To je valjda genetski, jer dijete se prvenstveno uči od roditelja. Moja Kati promatrala me je sa strane, a da ja to nisam ni primjetila. Najedanput mi je rekla: mama, daj da probam, ja znam kak se to radi! Onako u nevjerici dala sam joj pletivo u ruke i ona je onako sigurno oplela očicu kao da plete već tko zna otkad. Ali ne samo ona, nego i moj jedanaestogodišnji sin koji je inače mamina maza, ali je htio probati! I naravno, uspješno! I pitam se otkuda to? Većina njihovih vršnjaka koje znam prije bi ismijali tako nešto nego probali.
Odgovor sam dobila vrativši se u prošlost, na dane kad sam ja počinjala. Na isti sam način naučila plesti i heklati od svoje majke. Gledala sam je, gledala i naučila. I ne samo to, naučila me šivati odjeću, tako da doista mogu sama kreirati i sašiti bilo kakav komad odjeće. Naučila me je vesti križiće, rišalje, goblene. Usadila mi je veliku ljubav prema ručnom radu i uvijek ću joj biti zahvalna zbog toga. Umrla je prije jedanaest godina. Hvala ti majčice…

- 20:36 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.