Mirisne misli

petak, 11.06.2010.

Spremna na odgovore?!

Ne znam jel nešto divlje u zraku pa sve stvari i događaji poprimaju neprobavljive,inertne oblike ili se moja percepcija neugodno suzila izbacujući iz vidokruga zadani fokus?!

Što god da je izaziva reakciju,a svaka reakcija pa bila i neprimjerena na neki je način puls ,znak života,dinamična igra i stvaranje. Najgore je u neugodnoj tišini u kojoj je sve zamrznuto u strahu od slijedećeg trenutka. Bit će da sam ipak živa,barem poluživa. Reanimiranje riječima daje nadu.Dakle….

Koliko god da pokušavaš živjeti sada i ovdje potpuno budan,snažan i svoj neki događaji i iskustva toliko te pogodne i uzdrmaju da se osjećaš kao Titanik.Dok sam se stapala sa osjećajem brodoloma u potpunom hiperventiliranom stanju odjurila sam na balkon i svom žestinom,pogleda usmjerenog prema zvjezdanom nebu histerično zavapila Univerzumu:“Gdje su jebeni odgovori koje strpljivo čekam“?Ne uvlačim se u guzicu nikom pa ni tebi Svemiru beskrajni,kaj čekaš?Koliko ja još moram čekati?Gdje je to što mi dolazi?Fuck you!

Nakon dramatičnog pjeva zaspala sam kao bebica.

Sutradan ujutro odlučila sam napisati pismo motivacije za posao u jednom salonu u kojem bih možda mogla odraditi nekoliko mjeseci jer mi hitno treba veća količina novca da završim neke stvari i ponovno budem financijski neovisna.O toj sam ideji već duže razmišljala zamišljajući kako odlazim tamo onako u bijelom i pričam priču kako baš dolazim s masaže ispričavajući se zbog masnih fleka na odjeći istovremeno nudeći mogućnost da se predstavim praktično,kroz aromamasažu.Taman kako sam završila pisanje ,trzne me mobitel i Svemir progovori kroz glas drage mi prijateljice:"Netko te želi upoznati!El može danas masaža u dva,hitno je ! "

Naravno da može ,kako ne bi moglo. To se savršeno poklapa sa mojim planom da nakon masaže odnesem papire u salon i upoznam gospona šefa i prodam mu priču.Ne moram pozirati da dolazim sa masaže što me potpuno razveselilo jer mogu biti potpuno prirodna.

Ostavila sam papire u salonu kod dvije sramežljive curice jer on nije bio nazočan, a one mi ništa nisu znale reći o njemu osim kako se zove.Napisala sam na kovertu Gdin. taj i taj i ispod toga veliko HVALA!Bila sam tak razočarana prostorom i vibrom da mi je na kraju bilo drago kaj nismo razgovarali.Cijelu večer sam dramila i na kraju otišla spavati čekajući današnji dan.

Svemir ni danas nije spavao.Odmah ujutro nazvala me ženica koja je razgovarala sa klijenticom koju sam jučer masirala da bi se i ona htjela oduševiti.Kakav kompliment.Divota!!!Naravno da može masaža kojom ću je oduševiti,pomislim u sebi.

Malo prije nazvao je gospodin šef iz salona i lijepo me pitao kad se mogu doći prezentirati kako bi se uvjerio u sve napisano jer je očito pismo motivacije ostavilo nekog dojma.

Pogledala sam ispod oka Svemir i odgodila potencijalnog šefa za kraj ljeta.Ipak želim ići na more. Svemir to zna ali mi je vratio lopticu akcijom u kojoj odjednom nisam znala gdje mi je glava,a gdje guzica.

Brzina kojom je Svemir reagirao na moju bahatost svodi se na jedno njegovo banalno pitanje:

“Čuj mala ,si budna ili spavaš ,spremna si na odgovore?"

Nije da se uvlačim sad na kraju no moram glasno reći:

Thank you Universe!



Prigodan filmić za poslijepodnevnu fjaku

četvrtak, 03.06.2010.

Blogging

Kada je prije mjesec dana nastajao ovaj blog imala sam jasnu viziju što želim reći.Zapravo povod je bio nanovo izazvana potreba za pisanjem koja se probudila kroz dva-tri spontana članka o aromaterapiji.

Pomislila sam da bi bilo zgodno prenijeti svoja iskustva i vizije na papir ,te ujedno trenirati ruku i vijuge.Budući da volim detalje ,blog je tehnički zadovoljavao moju potrebu da se kreativno i pismeno izrazim.Iz dana u dan, iz posta u post počela sam primjećivati promjenu te spontano naviranje tema u kojima se želim definirati.Nisu sve odreda bile mirisne i eterične.

Sinoć kad sam probdjela pola noći širom rastvorenih očiju ne shvaćajući zašto ne mogu zaspati ,u misli mi je došla scena iz filma Forrest Gump kada odluči da bi mogao trčati nekoliko godina.U istom trenutku postala sam sigurna da pronašla svoju cestu za trčanje .



U razgovoru sa izvornim_životom spomenula sam pisanje kao terapiju što je on pak vrlo lijepo nadogradio i preoblikovao u buđenje kroz pisanje. Osim toga Catma mi je sugerirala da je autentičnost važna u pisanju zbog energetskog traga koji je utkan u slova i rečenice.

Zbog toga prvobitna ideja o mirisnom blogu i aromaterapiji bit će proširena i nadopunjena svim onim potisnutim dilemama koje očito žele izaći na površinu,postati na trenutak vidljive ,a zatim se rasplinuti u prostoru otkrivajući nove obzore .
Mislim da je ovo nebeski klik kojim će se neko vrijeme neke neriješene stvari rješavati.

Zato, očekujem neočekivano .



"Life Is like a Box of Chocolates You Never Know What Your Going To Get!" Forrest Gump

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.