Mirisne misli

srijeda, 28.07.2010.

Just4Me

Sedmodnevni program rehabilitacije/ Water Room

Doslovno sam mislila da ću nekome odgristi glavu prije tjedan dana.Pogotovo kad sam počela ljudima prišivati sva ona pogrdna imena kojih sam se mogla sjetiti.Bez milosti, okrutna,udaljena od sebe i sjebana morala sam nešto učiniti za sebe kako bih ponovno postala humano ljudsko biće.Uz malo novca i puno dobre volje osmislila sam sedmodnevni program rehabilitacije kako bih ponovno napunila baterije,utvrdila ciljeve,uzemljila se.



Trebao mi je element vode,puno vode što sam riješila kupnjom tjedne ulaznice za bazene i plan koji je zahtjevao malo discipline i predanosti.

Plan je podrazumijevao ustajanje u šest sati,kavicu i vožnju biciklom do osam kada se otvaraju bazeni.Zatim sat vremena aktivnog plivanja i sat vremena čilanja na Suncu. Nakon toga lagani ručak ,čitanje ili popodnevni spavanac ,a nakon toga ponovno bazeni u društvu djece odnosno igra i zabava.Večer....





Vozila sam nepoznatim ulicama ,a šodrani puteljci okruženi kukuruzima odvlačili su me prema prirodi .



Čilanje na Suncu uz dobru knjigu.





Super je što na bazenima u osam sati nema žive duše pa dobrih pola sata možeš monopolizirati cijeli objekt.Prazninu i pustoš iskoristila sam za bezbrojne skokove u vodu.Weeeeeeee!!!!!Nema boljeg načina za izbacivanje negative.



Sve skupa je završilo svetkovanjem duha i tijela u noći punog Mjeseca.


SCORE:

Ponekad je potrebno napraviti odmak od uhodane svakodnevnice,zbuniti ego i iznenaditi ga promjenom,učiniti nešto za sebe,dati sebi kako bi mogao dati i drugima,napuniti baterije,očistiti tijelo,otvoriti čakre,definirati ciljeve,biti svoj....



LET'S PLAY !!!

subota, 24.07.2010.

Free your mind

srijeda, 21.07.2010.

O religijama,duhovnosti i učiteljima 1.dio

Uputa za čitanje:Vrlo sam liberalna prema svim vjeroispovjestima i religijama.Moj je moto ako ti to u što vjeruješ funkcionira u životu tada vjeruj ali bližnjeg svog pusti na miru. Tako da ni o jednoj religiji i vjeri nemam nikakav stav i potpuno sam indiferentna pa bih voljela da se nitko ne nađe uvrijeđen ovim postom.Ovo je samo moja priča i moj put.
Kad god razmišljam o religioznosti , vjeri i duhovnosti, što god to kome značilo,uvijek mi kroz glavu proleti rečenica koju sam mnogo puta čula iz usta katoličkih vjernika(babica) koji se čudom čude preobraćenicima:“Ne razumijem kako netko može promijeniti vjeru,u kojoj se vjeri rodiš u toj treba i da umreš …“

Kad bolje razmislim možda i ima mudrosti u takvom stavu.

Recimo ja sam rođena u pravoj komunističkoj obitelji,sve aktivnosti vezane uz kićenje bora i poklone bile su isključivo vezane uz nadolazeću Novu godinu i Djeda Mraza. Mislim da sam za pojam Boga čula negdje oko puberteta kada se cijela obitelj preobratila prihvativši majčinog Boga kao svog primajući redom, u kratkim razmacima, sve sakramente kako bi pokazali da smo postali katolici. Nakon nekih pet godina spoznaja je donijela Adventizam i razotkrila tajne katoličke dogme. Bila sam iznenađena i zbunjena. Pet godina ustrajno sam tražila sve moguće začkoljice i nepravilnosti istodobno pritiskana velikim osjećajem krivnje što uopće postojim. Općenito me u kršćanstvu izluđivala ta tugaljiva poezija kak smo ništ koristi i kak nas bude dragi Bog spasil ako budemo dobri i poslušni.Kršćanstvo je tako tužno .

Sve u svemu stvar je kulminirala negdje oko 25 godine kad sam nakon Gibsonove „Pasije“ nazvala svoju (po) majku i jasno joj rekla da ne prihvaćam Kristovu žrtvu jer ne želim da se on žrtvuje za mene. Budući da su inkvizicijski pokušaji propali prognozirali su mi roštiljanje.

Moram priznati da mi je petogodišnje proučavanje Biblije otvorilo mnoge vidike i da čvrsto stojim iza tvrdnje da je Isus bio jedan od moćnijih metafizičara koji su hodali Zemljom pa iz tog razloga njegove priče često tražim i čitam ili nasumice otvaram stranice u Bibliji u potrazi za odgovorima. Trebalo je neko vrijeme da otpustim naučene obrasce i oslobodim se religioznih frustracija kako bih bez prtljage krenula na pravo duhovno putovanje.

Poanta ove crtice je jednostavna .Budući da nisam rođena ni u jednoj vjeri logično je da se ne uklapam u takve obrasce i možda su u neku ruku babice imaju pravo kad kažu da se treba držati nasljeđa. Politička ideologija koju sam kao dijete upijala prije pojave Boga možda je učinila neke dublje tragove u mojem poimanju života.

Postala sam i ostala neizlječivi idealista(utopista), revolucionar i sanjar.Vjerujem u ljude,ljubav i ravnotežu u Svemiru!

Nastavak o duhovnosti i učiteljima naknadno ,a do tada makar me linčovali i spalili,ne mogu da kao zaključak ove teme ne podijelim sa vama hit pjesmu iz mojih ranih dana koja mi se spontano javila na temu i tako je puna istine...

	E ORGAZAM - 16 - igra rnr cela jugoslavija.mp3
	Found at bee mp3 search engine

21.07.2010. u 23:59 • 12 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 19.07.2010.

Monolog magičnog djeteta

„Magično unutarnje dijete se čudi svijetu i svugdje oko sebe vidi ljepotu i dobrotu. Uporno vjeruje drugima, misli da može promijeniti svijet i djeluje iz nevinosti. Izvana je u potrazi za istom takvom nevinosti koju osjeća u sebi i često se razočarava jer odbija učiti iz vlastitih grešaka. Svima želeći dobro može izgubiti kontakt sa realnošću jer misli da može činiti čuda i mijenjati ljude koji to zapravo sami po sebi ne žele. Kada je projicirano prema van, prema partneru, magično dijete želi da on/ona učini stvarnost bajkom ili da podupire njegove/njene idealizirane vizije svijeta.“ klikni

Malaja, gdje si se sakrila?Penjem se na stotu stubu koja vodi prema plavoj sobi ali tebe nema unutra. Molim te javi se! Osjećam kako ti tijelo drhti dok nečujno plačeš gužvajući u rukama haljinicu od ružičastog tila. Znam da si tužna i razočarana no ako mi dopustiš da te utješim postoji mogućnost da će Sunce ponovno zasjati.

Malaja,izađi iz mraka koji povećava očekivanja ,daj mi svoju malu ruku da odemo do prozora ispod kojeg je mala klupica,možemo gledati igru zlatnih sunčevih zraka i razgovarati. Usamljena si i tužna,nedostaje ti toplina,sigurnost i nježnost. Plačeš jer je dvorac od pijeska kojeg si gradila nestao istopljen u pjeni morskog vala. Veliko strašno čudovište pokušalo je ukrasti tvoje plesne papučice ,a cvjetovi upleteni u kosu u bijegu pred strašnom nemani izgubili su svoje ljupke bijele latice. Dođi sada ,sjedni ovdje na krilo. Cjelovima ću ti obrisati lice musavo od suza i otresti prašinu sa nabora na haljinici.Tako.Još samo da popravimo vrpce na plesnim papučicama i uskoro ćeš moći ponovno zaplesati. Znaš kada ti plešeš i skakućeš moj život teče kao rijeka,ovako bez tapkanja tvojih plesnih papučica ,lakoće leptira i radosnog kikotanja osjećam kao da prebrzo starim .Za moje ispunjenje potrebna mi je lakoća tvog pokreta,zaigranost i ljupkost djevojčice. Kada si ti tužna moje tijelo se ukoči pred naletom života ,a srce kao da napušta tijelo. Nedostaje ti majka,znam to drago dijete. Nedostaje ti oduvijek. Nedostaje ti toplina majčinih grudi koje pružaju bezuvjetnu utjehu. Misliš da si sama ,sasvim sama. Malaja nisi sama,ovdje sam.



Hej pogledaj ovdje malo pokazat ću ti jednu čaroliju. Ovo je čarobna bočica,unutra se nalazi miris i toplina majke koja štiti,njeguje i tješi malo nejako dijete. Ako zatvoriš oči i duboko udahneš osjetit ćeš kako ti kosu miluju tople i mekane ruke,osjetit ćeš ljubav i mir. Hajde zatvori sad oči i nemoj viriti kroz prstiće.

Utjeha kamilice i lavande u tren obavije prostor mirisom spokoja i nježnosti. Malaja se opruži na rukama kao da leži na cvjetnoj livadi prepunoj mirisa koju miluje i ziba ljetni povjetarac. Na licu joj titra anđeoski smiješak ,a u kutu oka zasjaji kapljica suze poput Gorskog kristala. Malaja utone u san dopuštajući čaroliji cvijeća da je tješi. Snaga mirisa kamilice poput biljnog liječnika oslobodi je boli i teških misli,a mirisni zagrljaj lavande privije ju na grudi majke ,na srce Univerzuma. Uljuljkana u jednostavnom i skromnom ,a opet snažnom utočištu cvjetne majke ,mirisne lavande , Malaja ručicama obuhvati plavetnilo neba a toplina njenog srca preplavi Svemir .Energija ljubavi izmami joj smijeh na lice. Izdaleka dopire pjesma kao poziv na ples i igru.

Zagrli me sad jako...jako...jako….
Raduje me dodir tvojih toplih ručica.Volim te Malaja…

19.07.2010. u 14:15 • 2 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 05.07.2010.

Utočište(kontesa na jednu noć)

Prihvatila sam poziv da provedem noć u Dvoru drage mi prijateljice.

Dobro je ponekad pobjeći od svih i potražiti utočište ...



Sjećam se ovog prizora još kad sam bila dijete.Kula....



Toplina rustikalnog ateljea ispunjenog malim stvarima i ležernošću postojanja ispuni mi srce.Uvodeći me u prostor domaćica Dvora lijepo se i slikovito izrazila: "Postoje ljudi koji znaju što da rade sa sobom"!







Male stvari i ljekovite aktivnosti vraćaju nadu i snove....





Stvaralaštvo rastvara tjeskobu...živa sam





Neka vrata ostanu otvorena...



I za kraj:



Hvala ti I.

05.07.2010. u 19:12 • 2 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.