mozda_ipak_postoji

03.07.2007., utorak


In jour eyes i see ribbons of color...
in your eyes i see ribbons of color,... nisam nikad ni vidjela tvoje oci, ali znam da to vidim u njima... ja osjecam to, to nesto, sto nemogu da opisem, osjecaj koji je neopisiv, nema rijeci... nema rijeci nasih bijednih, ljudskih rijeci da to opisu,..
Okreni se svuda oko sebe, vidis li nebo i sunce, i kisu, i prirodu i zvijezde i mjesec, vidis li sve kako u savrsenom skladu postoji, nista ne odudara, sve ide jedno s drugim, a sve zavisi jedno od drugog... To smo ti i ja... nema tu rijeci, ia one pjesme samo doticu povrsinu onog neceg, to je nesto veliko, a opet tako maleno da moze stati u moje srce...

Zasto placem sad, mozda se pitas,...
Želim da vjerujem da si tu, zelim da ne ides cak i po cijenu da nikad i ne dodjes...
ova suza znaci nesto... pokusavam da shvatim,...
Placem zato sto sam shvatila sad, bas ovog momenta, shvatila sta imamo, to nesto sto se ne moze opisati sa prokletim rijecima... i onda pade suza jer me je strah da ce to nešto otici...
Tako sam nemocna a tako mocna!!!
Nikad u zivotu nisam dozivjela sudbinu u svom pravom obliku, da sam je ovako svjesna...
Ne mogu ni da te dirnem, ni da te zagrlim, ni da se izgalamim, ne mogu nista, a mogu sve...
Čekam, iscekujem, nalazim oslonac gore visoko,... bicu strpljiva ,s nadom da će bar par onih finih stvari sto sam uradila za druge, bas sad meni se vratiti...

- 20:58 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se