Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






utorak,28.07.2009.

Među nama




Nisi ni morao reći,
Odavno umijem čitati
Onako između pogleda,
Isčitavati sa dlana
Lijeve i desne ruke,
Proricati sudbinu
Iz taloga duše,
Razbacati karte
Bez presjecanja
I izvući dobitak
Među svim drugim
Osvjedočenim gubitcima.
Ponekad iz šešira
Umjesto bijelog zeca
Znam izvući žutu ružu
Oprašenu tvojim očima,
I dvije daljine spajati
U onu prepoznatljivu bliskost.
Imam kristalnu kuglu
U samoj utrobi
I slutim te drhtajima
U svakom primicanju.
Na palubama strasti
Mornari podižu jedra,
Nema pristajanja
Uz dokove butina.
Sve bitke u oluje pretvaramo
I krčmimo ih bezglasno
U ispijanju na eks.
Raduješ li se otkrivenoj
Bori na donjem kapku,
Jer ti ide u prilog i
Slaže ti se s godinama?
Ako se dogovorimo, mogli bi
Podijeliti noć u trajanju
Na višekratna sudaranja,
A u jutro se zakopčati do grla,
I samo očima sijevati, nadahnuti
Noćašnjim zvjezdanim treperenjima
I međugalaktičkim ekspolozijama.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje










ponedjeljak,20.07.2009.

Sve ti je uzalud







Uzalud se trudiš biti
Ono što ne možeš.
Pod obodom neba
Dva ti pečata otisnuta
Danom rođenja,
A ja ti zavještana
Za neka buduća
Duhovna osvještenja.
Dajem novčić za
Tvoje misli uzburkane.
Nije ovo vrijeme za
Nova pogrešna opredjeljenja
I nove otvorene rane.
Ali, istina se nameće
Kao neminovnost:
Stvarnost je gorčina
A ljubav su rijetko
Dosanjane sanje.
Pa se izbori, od dva zla
Odaberi ono manje.

Uzalud bježiš, nemaš načina.
Uvijek se budim uz tebe,
Izrasla sam ti pod rebrima
I nastanila se u tijelu i srcu
I sad me nosiš sa sobom
Gdje god se makneš,.
Zavezanu u čvor duše,
Zapetljanu u pramenovima,
Pod noktima uraslu,
Zapisanu na čelu i.
Isklesanu na ramenima.
Možeš se zarotirati
Za koliko hoćeš stupnjeva
I opet će te sustići
I natkriliti moja sjena.
Nisam anđeo, ali čuvam
Kofere tvojih uspomena,
Što ti naviru u plimi
Poraza i samosažaljenja.

Uzalud se otimaš
Praveći se stijena.
I kad nepomično stojiš
Ne možeš me se nikako
Osloboditi u vrelim sjećanjima.
Spavam ti pod kapcima,
U sjetnom pogledu sumraka,
Urasla čvrsto u rožnicu.
U suzi me nosiš, blještavu,
Odsjaj sam plahovite duše.
Dio savijene kralježnice,
Naslon, da se papirni
Zidovi tvoje čvrstine ne uruše.
Nosiš me na oba dlana,
U genetskom kodu sam ti zapisana
I utisnuta na osušenim usnama.

Uzalud me potiskuješ iz misli.
Nataložena sam ti na primozgu
Kao dvostruka sedrena barijera
Pa upravljam putanjom želje
Bez obzira na otrovne riječi
Kojima me tvoj jezik strijelja.
Sagorena u prvom plamenu
Nadošlom u ledenice utrobe,
Žar sam ostavila da tinja
Na ognjištu tvojih htijenja,
I ti bi sad da me nema,
Jer te je strah samog sebe
U košmarima noćnih otrježnjenja.

Uzalud se trudiš, zaborav je dug,
Izrodili su trnje rukohvati života.
U mrežu kad upadneš, samo dublje toneš,
Živi pijesak ljubavi neodlučne guta.
Ako mi ne vjeruješ, isprobaj još noćas
Pronaći svoj mir u spasonosnim snovima.
Budeš li me sanjao, srasla sam uz tebe,
Zaspeš li, otmjeno cu ti kolati žilama.




stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje












Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se