Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






četvrtak,13.11.2008.

Slutnja u šutnji




Ako si prepoznao drhtaj na usnama,
To je upravo ono što misliš da se dogodilo
Nakon neprospavanih noći i slutnje što boli,
U predahu dviju sumnji koje su se otkotrljale
Do same granice postavljene tolerancije.

Dan suncem okupan, a s izgledom pokislog tebe
I koktelom ljubavi u čašama bez kockica leda,
Što se inače sudaraju i zvone za neprebol,
Uz želju da se izbriše svaka buduća točka.
Reci mi trajemo li i onda kad si mračan,
Kad ti zaigra mišić na obrazu od šutnje
Što se stisla između zuba, da se ne iscijedi?
Pokaži mi, razumjet ću svaki dati znak
Osim tišine, koja kod tebe drugačije govori,
Tvoje su šutnje ratovi sa strpljenjem
I odgovori na moje vječno pričanje.
Raskomadaj tu gomilu riječi u uzlazu,
Što će stvoriti vatromet optuživanja i vriskova
izvučenih iz petnih žila, a zbog prizemnih emocija.
Moje nesavršenstvo je savršeno, ali to si znao
Još od početka sudaranja naših pogleda.
I što ti sad sve to postaje tegoba i tjeskoba,
Što te od mojih riječi sada hvata nelagoda?

Valjda se nataložile godine, dosada se razvukla,
Umrežili se rasprostranjeni snovi sa bazom razuma
Uvojak drage kose zaspao zauvjek u spomenaru,
Pa sad podražaje primaš preko mojih prigovora.
Neću zaplakati, moje su suze drugačije,
One ne padaju niz obraze, pa se osuše.
One strše kao bodlje podno trepavica,
Kao odgovor na ugriz nepripremljene duše,
A tebi su odličan izgovor za snove koji se ruše.

Izmisli moju krivicu, predbaci mi moju manu,
Nekad ti nije smetala, dok smo bili u usponu,
Ali ti valjda preteška postala nakon ugašene želje,
Rasprostri argumente, meni na dušu, tebi na veselje.
Ma molim te, jednom sve to što osjećaš uobliči
I saspi mi u lice, da konačno znam, a ne nagađam,
Kako tvoje ponašanje na kraj među nama sve više liči.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
- 00:02 - "Mirisni trag" (27) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.