Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio, nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute, na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost. Dunja,
zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja, kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca. Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom, snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe, miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju mirisne dunje.
"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam
pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro
svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava,
ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka
vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega
što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog
svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam
je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga
patnja i sigurna pobjeda."
ponedjeljak,28.07.2008.
Za neka nova nadanja
Pijem očima razuzdanu mladost,
A glad prolaznosti tuli utrobom.
Zagrcnem li se gorčinom žući, što izjeda,
Na dlanovima će mi korov izrastati.
* * *
Tijelo stamen kamen,
Ponad bokova ruke omorike,
Ptice zaspale u vlasima krošnje,
A u grudima oganj istine plamti.
Nabiru se misli nebom nadanja
Sa istoka miris orijenta ćutim,
A zapad muklim odjekom slutim.
Na izdisaju žudnje prevelike
Razlijevam ti se među slabinama,
Dođoh ti kao emisar u pohode,
A ti me njedrima mirisnim nahrani.
Oćutjeh novo trajanje u sebi
I osmijehom se tvojim pomladih.
Na izlokanoj kaldrmi života
Zgažen list prinosim srcu,
I prkosnim osmijehom nastavljam čekanje
Nekog ljepšeg poimanja Nas u Nama.
Raščupano jutro najavljuje
Neprobuđenost isčekivanih nada.
Guraš svoje promašaje, grozničavo,
U kovčege mojih zapakiranih iluzija.
Razbuđuješ samo nemire, što trepere
I prijete novim skokom za vrat.
I odlučuješ namah, brzovozno,
Sve šalješ putem za nepovrat.
Karta u jednom pravcu
Što miriše na trulež i zaborav,
Na grizodušje, mirenje savjesti.
Oprostit ću ti i ovaj suludi pokušaj
Da me izbrišeš svjesno iz svoje duše,
Jer znam, kad dodirneš i dna i vrhunce
Svi srušeni snovi ostaju takvi i dalje
I ne mogu još jednom, ponovo da se sruše.
Od mene možeš pobjeći gdje god želiš,
I na sam kraj svijeta, ili gdje se već krećeš,
Ali zapamti, od samog sebe i istine,
Pobjeći nigdje ne možeš i nikada nećeš.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
Ispričat ću ti jednom
Kako se ljubav pohranjuje
U sigurnost obe srčane komere,
Traje trajanjem bezvremenosti
I odlazi putem ucrtane vječnosti.
Jednom, kad budeš imao vremena,
Pokazat ću ti kuda šetaju
Misli osmišljene, a neporođene,
Gdje se gubi osjećaj nelagode
Dok mi spuštas vješto naramenice,
Utiskujući poljubac na bjelinu kože.
Otkrit ću ti tajnu, koju već dugo čuvam:
Znaš, moja su ramena isklesani stupovi
Što podupiru svemir u njegovoj silini,
Da bi nam plavilo neba krasilo
Sva svitanja budućih dana.
Moje su grudi linije što vode
Mliječnim stazama, do vrenja strasti.
Bedra su moja mramorne stepenice
Kojima kročiš u srce zvjezdanih raspuknuća.
Povest ću te jednom, opožarenim stranicama
Moje unutarnje eruptivnosti, ka vrhuncu,
Gdje se miješaju java i snovi u drhtajima.
Objasnit ću ti na kojim principima djeluju
Svi nagoni u meni, što na inpulsivnost tjeraju.
Obratit ću ti se kao božanstvu, sa oltara vjere,
Da bih ti pokazala gdje je tvoje pravo mjesto.
I bez uzimcanja, hrabro ću izdržati
Sva iskušenja meni predodređena.
Sa prezirom ću ispratiti na stratište
Sve podmukle i podmetnute zavjere i laži.
Samo me još jednom pogledaj,
I dodirom me mekim i toplim osnaži.
Sve sam spremna u ime sreće uraditi,
Zbog jedne iskre iz tvog plavog oka
Što je kao zvijezda vodilja obasjavala
Sve ono u nama, što se moralo sresti.
Mojih je deset prstiju
Uvijek bilo premalo za jučer,
A previše za sutra.
Danas sam vrijeme
Na ramenima nosila.
Okrznuta mamurnim jutrima
Sa kolotečinom se sudarala
I noć za molitve sudbini ostavljala.
Nepregažena, a polegla,
Umorna je sjenka drhtala
Ulovljena u zjenicu bola.
Nije bilo ni pada, ni posustajanja,
Samo je ožiljak prošlosti
Zaigrao van svoga vremena,
A zarobljena misao u sjeni podneva
Prozvala je nečiju nečistu savjest
I nije došao sa izvinjenjem,
Nije ni oprost za grijehe zatražio,
Ni mišić na licu mu nije zaigrao..
Samouvjereno i nadobudno,
Mojim se ranjenim srcem osnažio
I iskrenošću poklonjene ljubavi poigrao.
Kad ti sivilom života pokisneš,
Moja su posrnuća veća.
Učinjen maleni korak naprijed,
U rasponu vremena mjeren,
Proteže se i liči na stoljeća.
Izvući ćemo se mi iz svega
I riječi topline u promet vratiti.
Nemoj bježati od istine srca,
Možemo mi jedno drugome
Ponovno životne korake pratiti.
* * *
Zovem se vječno čekanje,
I samo mijenjam haljine
Nadolazećih godišnjih doba.
Odbrojavam dane brojanicama,
Ušivenim u rubove samozatajnosti.
Strpljenje utiskujem u lijevi dlan
I prinosim srcu na nezaborav.
U mojim grudima oceani želja spavaju,
Čekajući kapetana da ih odvede
Na onu sigurnu obalu uskrsnuća.
Moje je ime trajanje u jednini.
Zakulisna igra života mi,
Svakim danom novu dramu sprema.
Put za gubilište nije mi stran,
Ali me uvijek slučajnosti vrate
Za onaj jedan korak, presudan.
Kome da zahvalim na svemu tome,
Istinoljublju, dobroti, zaslugama,
Strpljenju, čekanju, ljubavi prema tebi,
Recite mi - čemu ili kome?
Isposnički, molim za milost i oprost
Svih grješnika ovog planeta.
Iskupljujem se za onu lomljavu smijeha,
Za razbijene iluzije u kletvi uništene.
Nemoj mi zamjeriti, pri kraju životnog puta,
U opraštanjima te želim potražiti
U onom ožiljku što ti ga moja bahatost,
Nesmotrenost i nestrpljenje nanese,
A ja sada, u težini spoznaje,
Melemom bih da ga izvidam,
Pa da čarolija grizodušje odnese.
U bilješkama našeg zajedništva,
Htjela bih neke teške riječi izbrisati,
Koje se mojoj inpulsivnosti i nezrelosti
Jedino i mogu, kao krivnja, pripisati.
Kako se sada samo stidim svake one,
Tada olako i grubo izgovorene riječi.
I kako se bojim, hoćeš li moći
Još jednom preko svega prijeći.
Imaš srce spremno za razumjevanje,
I vjerujem da i ti mene dobro poznaješ.
Pogriješila sam, ali te nisam prestala voljeti,
Znam da se, čitajući ovo, prepoznaješ!
Zorama mirisnim ostavljaš
Poljupce po mojim mislima.
Osmjehom mi dane krasiš
I dahom ljubavi umotavaš me
U noći nezaboravnih trenutaka.
Uz tebe, život nije bajka,
Bajke se, uz tebe,
U stvarnost pretvaraju.
* * *
Tvoja smirenost i strpljenje
Nadjačali su sve nemire moje.
Nismo slučajni prolaznici
Što u trenu, na bljesak, zaplamte,
I onda u trenu neobuzdanom, sagore.
Mi smo se sreli, trežeći se,
Čekanjima svojim nadojeni,
I u željama davnim prepoznati.
Nama se život morao iskupiti,
Da nam ljubavlju čekanje isplati.
Uz tebe svaki strah u trenu prestaje,
I svaka tuga se umanjuje i nestaje.
Mi smo se jednostavno morali sresti,
Jednom, na ovoj nepreglednoj životnoj cesti.
Ne diži me na pijedestal,
Ne stavljaj mi aureolu oko glave.
Nisam ni anđeo ni svetica,
Samo sam žena koju voliš...
* * *
Sve što mi želiš reći,
Pričaj svojim rukama,
Rascvjetalim dlanovima
I prstima nanizanim u dodire.
Izvuci iz mene sve uzdahe,
Kao maestro iz dirki klavira,
Raspameti me drhtajima
Što strast prizivaju u pomoć.
Ogledalom želje oslikaj se u meni
I ostanimo zauvijek ljubavlju sjedinjeni.
Miriše noć raspojasana
Po divljini nagomilane strasti,
Po tvojim zapaljivim dodirima
Po zagrljaju koji uobličava
Trenutne želje obezglavljene.
Dahom mi pališ oganj
Što utrobom bjesomučno ključa
I urnebesnim drhtajima eruptira
Negdje između Zemlje i Svemira
Na razmeđu večeri i svanuća.
Rasprostrta golotinja
Na tvojim dlanovima,
I vrisak želje, utkan,
U bjelinu pomamne kože.
Razmaknuta plamteća bedra
Porinuće strasti očekuju.
Veličanstven vatromet
Na propupalim grudima
I pogled zaustavljen negdje,
U tvojim raspomamljenim zjenicama.
Udahni mi dio sebe,
Obuci me u svoj osmijeh,
Ogradi me srcem svojim,
Zalijevaj me ljubavlju,
I pusti da zorim do prsnuća.
A onda me samo čvrsto zagrli
I šuti, mir noći ne narušavaj,
Riječima što ne vide zajedničko sutra,
Sve znam, sve razumijem, sve prihvaćam,
Molim te, objašnjavati mi ne pokušavaj.
Ukoliko preuzimate
moje pjesme
i postavljate ih na
blog ili forum,
ili uopće negdje na
internet, molim vas
da ih potpišete mojim
nickom "Dahlia" ili
mojim imenom
Danja Đokić ili
stavite link do
ovog bloga.
Hvala unaprijed!!!
"Da nema
"Iskrice" ovaj blog ne bi bio ovako lijepo dizajniran i sređen, hvala
ti, od srca, predivna ženo i prijateljice, sto si podnosila moja stalna
dodavanja i moja zaboravljanja. Zahvaljujem se dragom prijatelju
Elvisu što mi je uradio dizajn prvog bloga, dragoj prijateljici
Auroraisi
na promjeni fonta, dragom prijatelju Željku iz Belgije, koji se
potrudio i poslao mi Clydermanovu pjesmu, jer sam baš njegovu izvedbu htjela,
hvala
Nijazu na "Vangelisu", zatim posebno hvala mom sinu koji stalno
ispravlja mamine pogreške tehničke prirode. Nisam zaboravila ni
Gogija, koji uvijek uskoči kad je potrebno, a sina nema trenutno tu.
Dragoj
Kseniji hvala na prekrasnim fotografijama dunje u cvatu koje mi je
ustupila rado, od srca. Hvala
Borisu na ustupljenoj fotografiji dahlie ili georgine. Zahvaljujem dragim
prijateljima što su me nagovorili da dođem na stranice " blog.hr" i otvorim svoj
blog, a posebno zahvaljujem svima
VAMA koji ovaj blog posjećujete, čitate moje uratke i podržavate me.
Moj
banner:
