Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






ponedjeljak,28.07.2008.

Za neka nova nadanja




Pijem očima razuzdanu mladost,
A glad prolaznosti tuli utrobom.
Zagrcnem li se gorčinom žući, što izjeda,
Na dlanovima će mi korov izrastati.

* * *

Tijelo stamen kamen,
Ponad bokova ruke omorike,
Ptice zaspale u vlasima krošnje,
A u grudima oganj istine plamti.
Nabiru se misli nebom nadanja
Sa istoka miris orijenta ćutim,
A zapad muklim odjekom slutim.
Na izdisaju žudnje prevelike
Razlijevam ti se među slabinama,
Dođoh ti kao emisar u pohode,
A ti me njedrima mirisnim nahrani.
Oćutjeh novo trajanje u sebi
I osmijehom se tvojim pomladih.

Na izlokanoj kaldrmi života
Zgažen list prinosim srcu,
I prkosnim osmijehom nastavljam čekanje
Nekog ljepšeg poimanja Nas u Nama.

stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje






petak,25.07.2008.

snovi se ne prodaju, oni traju




Raščupano jutro najavljuje
Neprobuđenost isčekivanih nada.
Guraš svoje promašaje, grozničavo,
U kovčege mojih zapakiranih iluzija.
Razbuđuješ samo nemire, što trepere
I prijete novim skokom za vrat.
I odlučuješ namah, brzovozno,
Sve šalješ putem za nepovrat.
Karta u jednom pravcu
Što miriše na trulež i zaborav,
Na grizodušje, mirenje savjesti.

Oprostit ću ti i ovaj suludi pokušaj
Da me izbrišeš svjesno iz svoje duše,
Jer znam, kad dodirneš i dna i vrhunce
Svi srušeni snovi ostaju takvi i dalje
I ne mogu još jednom, ponovo da se sruše.

Od mene možeš pobjeći gdje god želiš,
I na sam kraj svijeta, ili gdje se već krećeš,
Ali zapamti, od samog sebe i istine,
Pobjeći nigdje ne možeš i nikada nećeš.

stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje







srijeda,23.07.2008.

Razotkrivanje




Ispričat ću ti jednom
Kako se ljubav pohranjuje
U sigurnost obe srčane komere,
Traje trajanjem bezvremenosti
I odlazi putem ucrtane vječnosti.

Jednom, kad budeš imao vremena,
Pokazat ću ti kuda šetaju
Misli osmišljene, a neporođene,
Gdje se gubi osjećaj nelagode
Dok mi spuštas vješto naramenice,
Utiskujući poljubac na bjelinu kože.
Otkrit ću ti tajnu, koju već dugo čuvam:
Znaš, moja su ramena isklesani stupovi
Što podupiru svemir u njegovoj silini,
Da bi nam plavilo neba krasilo
Sva svitanja budućih dana.
Moje su grudi linije što vode
Mliječnim stazama, do vrenja strasti.
Bedra su moja mramorne stepenice
Kojima kročiš u srce zvjezdanih raspuknuća.
Povest ću te jednom, opožarenim stranicama
Moje unutarnje eruptivnosti, ka vrhuncu,
Gdje se miješaju java i snovi u drhtajima.
Objasnit ću ti na kojim principima djeluju
Svi nagoni u meni, što na inpulsivnost tjeraju.
Obratit ću ti se kao božanstvu, sa oltara vjere,
Da bih ti pokazala gdje je tvoje pravo mjesto.

I bez uzimcanja, hrabro ću izdržati
Sva iskušenja meni predodređena.
Sa prezirom ću ispratiti na stratište
Sve podmukle i podmetnute zavjere i laži.
Samo me još jednom pogledaj,
I dodirom me mekim i toplim osnaži.

Sve sam spremna u ime sreće uraditi,
Zbog jedne iskre iz tvog plavog oka
Što je kao zvijezda vodilja obasjavala
Sve ono u nama, što se moralo sresti.

Stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje





ponedjeljak,21.07.2008.

Nemoć trenutka




Mojih je deset prstiju
Uvijek bilo premalo za jučer,
A previše za sutra.

Danas sam vrijeme
Na ramenima nosila.
Okrznuta mamurnim jutrima
Sa kolotečinom se sudarala
I noć za molitve sudbini ostavljala.

Nepregažena, a polegla,
Umorna je sjenka drhtala
Ulovljena u zjenicu bola.
Nije bilo ni pada, ni posustajanja,
Samo je ožiljak prošlosti
Zaigrao van svoga vremena,
A zarobljena misao u sjeni podneva
Prozvala je nečiju nečistu savjest

I nije došao sa izvinjenjem,
Nije ni oprost za grijehe zatražio,
Ni mišić na licu mu nije zaigrao..
Samouvjereno i nadobudno,
Mojim se ranjenim srcem osnažio
I iskrenošću poklonjene ljubavi poigrao.

stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje






petak,18.07.2008.

Mea culpa




( Posveta XI )

Kad ti sivilom života pokisneš,
Moja su posrnuća veća.
Učinjen maleni korak naprijed,
U rasponu vremena mjeren,
Proteže se i liči na stoljeća.
Izvući ćemo se mi iz svega
I riječi topline u promet vratiti.
Nemoj bježati od istine srca,
Možemo mi jedno drugome
Ponovno životne korake pratiti.

* * *

Zovem se vječno čekanje,
I samo mijenjam haljine
Nadolazećih godišnjih doba.
Odbrojavam dane brojanicama,
Ušivenim u rubove samozatajnosti.
Strpljenje utiskujem u lijevi dlan
I prinosim srcu na nezaborav.
U mojim grudima oceani želja spavaju,
Čekajući kapetana da ih odvede
Na onu sigurnu obalu uskrsnuća.

Moje je ime trajanje u jednini.
Zakulisna igra života mi,
Svakim danom novu dramu sprema.
Put za gubilište nije mi stran,
Ali me uvijek slučajnosti vrate
Za onaj jedan korak, presudan.
Kome da zahvalim na svemu tome,
Istinoljublju, dobroti, zaslugama,
Strpljenju, čekanju, ljubavi prema tebi,
Recite mi - čemu ili kome?

Isposnički, molim za milost i oprost
Svih grješnika ovog planeta.
Iskupljujem se za onu lomljavu smijeha,
Za razbijene iluzije u kletvi uništene.
Nemoj mi zamjeriti, pri kraju životnog puta,
U opraštanjima te želim potražiti
U onom ožiljku što ti ga moja bahatost,
Nesmotrenost i nestrpljenje nanese,
A ja sada, u težini spoznaje,
Melemom bih da ga izvidam,
Pa da čarolija grizodušje odnese.

U bilješkama našeg zajedništva,
Htjela bih neke teške riječi izbrisati,
Koje se mojoj inpulsivnosti i nezrelosti
Jedino i mogu, kao krivnja, pripisati.
Kako se sada samo stidim svake one,
Tada olako i grubo izgovorene riječi.
I kako se bojim, hoćeš li moći
Još jednom preko svega prijeći.

Imaš srce spremno za razumjevanje,
I vjerujem da i ti mene dobro poznaješ.
Pogriješila sam, ali te nisam prestala voljeti,
Znam da se, čitajući ovo, prepoznaješ!

stihovi i grafika Dahlia - Miris dunje






ponedjeljak,14.07.2008.

Morali smo se sresti




Zorama mirisnim ostavljaš
Poljupce po mojim mislima.
Osmjehom mi dane krasiš
I dahom ljubavi umotavaš me
U noći nezaboravnih trenutaka.

Uz tebe, život nije bajka,
Bajke se, uz tebe,
U stvarnost pretvaraju.

* * *

Tvoja smirenost i strpljenje
Nadjačali su sve nemire moje.
Nismo slučajni prolaznici
Što u trenu, na bljesak, zaplamte,
I onda u trenu neobuzdanom, sagore.

Mi smo se sreli, trežeći se,
Čekanjima svojim nadojeni,
I u željama davnim prepoznati.
Nama se život morao iskupiti,
Da nam ljubavlju čekanje isplati.

Uz tebe svaki strah u trenu prestaje,
I svaka tuga se umanjuje i nestaje.
Mi smo se jednostavno morali sresti,
Jednom, na ovoj nepreglednoj životnoj cesti.

stihovi i grafika by Dahlia - miris dunje






ponedjeljak,07.07.2008.

Tebi





Ne diži me na pijedestal,
Ne stavljaj mi aureolu oko glave.
Nisam ni anđeo ni svetica,
Samo sam žena koju voliš...

* * *

Sve što mi želiš reći,
Pričaj svojim rukama,
Rascvjetalim dlanovima
I prstima nanizanim u dodire.
Izvuci iz mene sve uzdahe,
Kao maestro iz dirki klavira,
Raspameti me drhtajima
Što strast prizivaju u pomoć.
Ogledalom želje oslikaj se u meni
I ostanimo zauvijek ljubavlju sjedinjeni.

Stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje






srijeda,02.07.2008.

Samo me čvrsto zagrli




Miriše noć raspojasana
Po divljini nagomilane strasti,
Po tvojim zapaljivim dodirima
Po zagrljaju koji uobličava
Trenutne želje obezglavljene.
Dahom mi pališ oganj
Što utrobom bjesomučno ključa
I urnebesnim drhtajima eruptira
Negdje između Zemlje i Svemira
Na razmeđu večeri i svanuća.

Rasprostrta golotinja
Na tvojim dlanovima,
I vrisak želje, utkan,
U bjelinu pomamne kože.

Razmaknuta plamteća bedra
Porinuće strasti očekuju.
Veličanstven vatromet
Na propupalim grudima
I pogled zaustavljen negdje,
U tvojim raspomamljenim zjenicama.

Udahni mi dio sebe,
Obuci me u svoj osmijeh,
Ogradi me srcem svojim,
Zalijevaj me ljubavlju,
I pusti da zorim do prsnuća.

A onda me samo čvrsto zagrli
I šuti, mir noći ne narušavaj,
Riječima što ne vide zajedničko sutra,
Sve znam, sve razumijem, sve prihvaćam,
Molim te, objašnjavati mi ne pokušavaj.


Stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje







Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se