Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






ponedjeljak,02.04.2007.

Tebi pripadam





Tebi pripadam


Otisak srca na dlanu,
Pogled zarobljen u trenu,
Osmijeh radošću uzvraćen,
Poljubac kao potvrda sreće.

Pa meni ne treba u životu
Zapravo ništa više, a ni veće.

* * *


Ruka u ruci, dodir mek i nježan
I šetnja proplancima vječne mladosti.
Rascvale grane, kao krune ljubavi,
Dodiri drhtavi, puni nove radosti.

Toplina tvog žuborastog glasa,
Što žudno zaziva sunčevu vlast.
Osrebrenjene vlasi, dugim čekanjem,
Ne ogriješiše se o lakomost i strast.

Lagano, poput paperjastog sumraka,
Prebireš prstima po godinama mojim.
Pazeći da tijelo još neistrošeno življenjem,
Ne oskrnaviš požudnim dodirima svojim.

Čekanje se moje, tvojim tijelom krstilo,
Uzimaš me drhtavu u svoje meke ruke.
Na krilima čednim vodiš me do zvijezda,
A ja slušam anđeoskih lira umilne zvuke.


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket



Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.