Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






petak,02.03.2007.





Kamena impresija


Uronjena u tajne sveobuhvatnosti,
Širokim zamasima plivam životom,
Nastojeći sustići brod opraštanja,
Kojim ti, ponosno, kormilariš.

* * *

Miriše jutro svježinom.
Šeta se vatrena kugla,
Plavim nebeskim svodom,
Škiljavo pozdravljajući pučinu.

Kotrljaju se misli razbacane
Niz kamene stepenice života,
Kao kamenčići uspomena
Brušeni morskim valima.

Vjetar se zapliće u čemprese.
Zapjenjeni valovi se kočopere,
Kao krijeste gizdavih pjetlova,
Noseći pregršt nemira u okrilju.

Rasute mi kose odmaraju
Pod sjenkom stoljetnih borova.
Cvrčak mi ponos ispjevao,
Zvijezde mi uspavanku pletu.

Naslonjena na kameni zid sjećanja
Dozivam djetinjstvo rukama želje.
Dijete sam zaspalo ispod najvišeg jablana
Što sivo-plavom bojom snove sanja.

Kad se probudim, sa puštenim korijenjem,
Nahranit ću svoje kapilare mineralima sedre,
I mahati rukama opore i tvrdolisne česvine,
Dok mi usne sazore, sočno raspuklim šipcima.





Mladen Veža - "Čempresi u Biokovu"
Ulje na platnu



mozda sam dužna objašnjenje, za one koji ne znaju. Ovdje su moji korijeni,
rođena sam i odrasla u kraju, kojem pripadaju i Mladen Veža i
fra Andrija Kačić Miošić....Brist, maleno mjesto između
Podace i Gradca n/m nekad je pripadalo Općini Ploče,
danas je to Općina Gradac...i eto, zato
kamene impresije, jer se veliki dio mog života odvijao na ovim prostorima,
između Metkovića i Makarske, tu sam provela najljepše godine života,
od rođenja, preko djetinjstva, školovanja, mladosti, pa
sve do udaje i preseljenja u Sarajevo, tu, uz Neretvu,
Baćinska jezera i more....
...moj čarobni svijet djetinjstva, moj svijet iz bajke...


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.