Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






srijeda,28.02.2007.





Godine nosim u duši


Udahnula sam zorom
Miris raspojasane mladosti,
Sa druge strane ogledala.
Ovdje, zatvorenih očiju, bojažljivo,
Dodirujem najnoviju boru.

Dok bojom prikrivam sijede vlasi,
Iz ruku mi čvornate godine rastu.
Kao maslina, još uvijek rađam,
Vrijednim i plemenitim plodom,
Ukorjenjena u kamenjaru života.

Mlada mi duša, u tijelu razgranato vrijeme,
Prizivam sva svoja raspoloženja na gozbu,
Da ih mirišljavim vijencem mira zakitim.

Na rukama ljuljam smisao postojanja,
Podsmijehe života branim strašću.
Ja, sa željama priljubljenim na bokove,
Slušam tvoj šapat kroz grane trajanja:

Volim te, kao i prvog dana, najpodatnije moje.
Rađaj mi i dalje najljepše mudrosti ovozemaljske,
Najplodnijim, najplemenitijim, blagoslovljenim,
Najvrijednijim i neuništivim djelima i godinama svojim...


Slika hostovana na Fotorola.com


utorak,27.02.2007.






Opomena

Raspetljao se ovaj dan
Drugačije nego si zamišljao.
Ljutiš se kad zastavu pobjede
Zataknem među trepavice.

Moji snovi nose primjesu zvijezda,
Ali nemaju trag repatice u padu.
Želje utkane u osnovu stvarnosti,
Dorađujem potkom iskrenosti.

Tkalja sam samo mog života,
I u njega sve dugine boje uplićem.
A ti se pitaš, gdje si pogriješio,
Kad ti ovaj put leđa okrećem.

Reći ću ti, dušo, postoji jedna greška,
Dirnuo si svojim lažima u osinjak istine.
Nije to osveta, sam si kriv za posljedice,
Sad bježiš od svega, poput pravog kukavice.

Valjda si naučio ovu životnu lekciju:
Ne izdaji neistinama tuđe povjerenje,
A kad dirneš u osjećaje, pa ih probudiš,
Ne gazi ih nogama, pokazujući nepoštenje.


Slika hostovana na Fotorola.com


ponedjeljak,26.02.2007.





Jalovost trenutka


Misliš li još uvijek
Kako oblaci nemaju život,
I kako ih nečija ruka uporno,
Kao odbačenu krpu, razvlači nebom?

Razmaženo dijete šeta
Tvojim uspavanim čulima,
Što nikad oluju emocija
Nisu osjetile na pravi način.

Razgovaraš li ikada otvoreno
Sa svojim nezrelim godinama,
Kad ti život izgleda nepravedan,
I kad ti ništa ne ide od ruke?

Mislis li, još uvijek, tvrdoglavo,
Kako su to tuđi grijesi,
A samo tvoji problemi
I samo tvoje muke?

Hoće li ikada iskrenost i kajanje,
Kolati tvojim zatrovanim žilama,
Donoseći neke prave spoznaje?

* * *

Bojiš se komunicirati sa vremenom,
Tebi je najlakše pobjeći od svega.
Za tebe je luksuz stati na raskrižju života,
A već godinama kradeš Bogu dane.

Tvoje su zasluge isparile u vrelini podneva,
Tvoje se ruke nikad neće raskriliti nad morima,
Tvoje oči bit će utočište zaspalim pticama,
Što su zalutale i stigle iz lošeg u gore.

Ne, ja ne proklinjem, poput tebe, nadolazeće zore.

Ja samo zauvijek čuvam gorčinu pelina,
Kao tvoj poklon, mojim raspucalim usnama,
Što si, kao potpis, ostavio u mojim snovima
I davno odbrojenim i potrošenim godinama.


Slika hostovana na Fotorola.com


nedjelja,25.02.2007.




Minijatura


Dopusti travkama
Neka lelujaju na vjetru,
Nemoj ih ni pogledom gaziti.

One su izdanci zemlje,
Koja nas je na svetost trenutka,
Našim postankom, zavjetovala.

Nakloni joj se, kao majci,
Ona je naša, od iskona,
I ovim travkama nas gleda.

Ugrabi trenutke sreće,
I čvrsto ih stegni u šaci.
Među prstima neka se oplode.

I onda ih širi dušom svojom.
Trenutke u vječnost pretvori,
Sreća je zavrijedila da se za nju bori.


Slika hostovana na Fotorola.com

subota,24.02.2007.




U prostoru i vremenu


Sjedim na kamenom
Pristupu života.
Jedna mi noga hoće
Zakoračit u prazno.

* * *

Jednostavno, uroni u plavo,
I poplavi današnji dan.
Nebo se ionako ogleda
U prostranstvu mora.

Razdijeli život na dva dijela:
Prošlost baci psima lutalicama,
Budućnost smjesti u vazu duše.

I njeguj populjak što procvjetat će,
I šapući mu najnježnije riječi,
Kažu, tako se tuga najlakše liječi.
A rascvalost najdulje traje.

Onda uroni u prozirnost,
Pa zakorači snovima i mislima.
Gipko, poput gazele,
Preskoči sve varljive boje
I zadrži svoju prozračnost.

Usmjeri pogled prema horizontu.
Tu je početak i završetak vremena.
Tu su i naše ruke spemne u čekanju,
Kako bi zagrlile porođenje ljubavi.

Tamo, gdje je začeta sreća,
Uspješno cvjetaju samo snovi,
I jedino se može roditi ljubav.


Photobucket - Video and Image Hosting


petak,23.02.2007.





Nakon toliko godina


Uz tebe sam provela tolike godine
I uz tebe ostajem zauvijek, do kraja.
Imali smo teške životne trenutke,
Ali nas puno toga proživljenog spaja.

Oboje smo griješili, puno je riječi palo,
I suze su često znale zaiskriti u oku.
Ali je povezanost uvijek zapravo bila tu,
Podsjećajući na ljubav, veliku i duboku.

Godine tuge su za nama, idemo ispočetka,
zaboravimo sve one nesuglasice i svađe.
Ideali ne postoje, savršenstvo je varka,
I ja ću sa tobom takvim ostati najrađe.

Najljepše je uz tebe, u tvom zagrljaju,
U očima ti vidim ljepotu novog smješka.
Ljubav je ipak pobijedila sva iskušenja,
I ponovni početak neće nam biti zadaća teška.


Slika hostovana na Fotorola.com


četvrtak,22.02.2007.





Zajedno, do kraja života


Nasmiješi mi se, na onaj tvoj način,
Dobro poznatim osmijehom iz srca.
Na grudi svoje me čvrsto privini
I pusti neka srce uz srce snažno kuca.

Mladost mi se raspukla na ramenima,
Otežale i trome, misli su me obuzele.
Bez tvog osmijeha, strepnja boravi u meni,
A misli zlosutnice, snagu bi mi oduzele.

Samo tvoj osmijeh i pogled blagi,
U meni snažnu ljubavnu vatru stvaraju.
Erupciju strasti, osjećaja i treptaja tijela,
I svojom posebnošću me potpuno osvajaju.

Dodirni me na bilo koji mogući način,
Da cijela zablistam, u bojama duge.
Ti jedini možeš izmamiti osmijeh na licu,
I uljepšati i promijeniti sve moje dane tuge.

Nasmiješi mi se, onako kako to uvijek činiš,
Budi moja zraka sunca, cijelu me uvij u sebe.
Ne tražim ništa više, što već nemam i sada,
Još samo ostatak života želim provesti uz tebe.


Slika hostovana na Fotorola.com


srijeda,21.02.2007.





Hod po zvijezdama

Put koji vodi do tebe
Posut je draguljima noći..
Korak mi je lagan i lepršav,
A osjećaj neopisivo lijep.

Tvojim mislima carujem,
Na dlanovima mi cvjetaju
Zajedničke želje i snovi,
I zavjet dan za vječnost.

Godine brojim prstima,
Nižem ih kao latice ruže.
Pupoljke ostavljam za budućnost,
Rascvjetale odlažem u prošlost.

Pod nogama mi mliječna staza,
Iznad glave zvjezdani lampioni.
Ja, negdje između sna i jave,
U dijelu međuprostora,
Između beskonačnosti i bezvremenosti.
Sudionik sam mimohoda
Oko tvoga mjesečevog trona.

Jedna sam u nizu nebeskih maglica,
Ali i tvoj jedini vjerni lučonoša.
Vječni sam putnik mislima i snovima
I anđeo čuvar tvojih iskričavih noći.


Slika hostovana na Fotorola.com


utorak,20.02.2007.





Ljubav

U sljepoočnicama mi damari plešu,
Orgija požuda mojim krvotokom,
Drhtaji se šire do nervnih završetaka.

Opčinjena sam našom ljubavi
U kojoj pogled i dodir jednako žare,
U kojoj tijelo govori više od riječi.

Mi, nosioci nekog novog vremena,
Samo zacrtanom stazom hodamo.
Naša jutra počinju sjajem očiju,
A dan završava plamenom u njima.

Ovo nije privid, ne, nije iluzija,
Nisu ni snovi, nije ni mašta proradila.
Ovo su dva srca čvrsti most sagradila,
Most, ispod kojeg teče i razlijeva se ljubav.


Slika hostovana na Fotorola.com


Draga prijateljice,
tebe je divno imati za prijateljicu. Veselim se svakom našem susretu i
razgovoru, tako se opustim i uživam i vrijeme provedeno u tim našim
razgovorima naprosto mi proleti za tren. Umorna sam se sinoć vratila,
jer mi je jučerašnji dan bio "pakleno naporan", u malo vremena valjalo je
obaviti puno toga, sve sam stigla, ali sam se dobro "naletala".
A jutro je krenulo sa onom uobičajenom svakodnevnicom.

Opet su se dvije duše s Neretve sastale i predivno družile, u nedjeljnu večer.
Do slijedećeg susreta, koji će, nadam se, vrlo brzo uslijediti,
šaljem ti srdačne i prijateljske pozdrave. Hvala ti na
gostoprimstvu, na prekrasnim kolačima koje samo ti znaš tako
dobro napraviti. Hvala ti što postojiš i što si uvijek uz mene,
kad mi loše krene. Hvala, od srca !!!!!


Stalno me prozivate za štafetu, pa kako sam već pisala, evo vam link.

miris dunje - mirisni tragovi u meni

ponedjeljak,19.02.2007.





Tebe se mora voljeti


U tvojim rukama zore sviću
I najnježnija ljubav lakoćom diše.
U očima tvojim nebo se odražava,
I svaka sjenka tuge se briše.

Nitko ne zna tako voljeti,
Ničije usne slađe ne ljube.
Želje se moje strašću uzburkaju.
Dok se u tvome krvotoku gube.

Svi trenuci uz tebe su blistanja,
Ti dane ne dijeliš na svjetlo i tamu.
Ljubavlju svojom ti me ne gušiš,
Ali me nikad ni ne ostavljaš samu.

I kad si daleko, osjećam te ovdje,
Duše se naše dodiruju i ovako.
Uz mene si mislima, ili svojim tijelom,
I tebe se voljeti može tako lako.


Slika hostovana na Fotorola.com

nedjelja,18.02.2007.




Navika i monotonija

Može li se ljubiti tišinom
Kad godine mladosti prođu,
Kad se sve riječi izgovore
I trenuci zasićenosti dođu?

Reci mi, kad sve znaš,
Mogu li ikako drugačije,
Osim da ih osjetim,
Doživjeti tvoje zagrljaje?

U duši, ljubav se skrila
I jednolično, diše za nas,
Neravnomjernim otkucajima bila
I srcima što mole za spas.

Reci mi, može li se voljeti
I kad se okrenu leđa,
I kad se spusti pogled,
I kad šutnja do srži vrijeđa?

Ti, koji sunce izvodiš u jutra
I navečer ga na počinak spremaš.
Može li se ljubiti šutnjom i navikom,
Ili ovaj put ni ti odgovor nemaš?


Slika hostovana na Fotorola.com



subota,17.02.2007.





Trenuci nezaborava

(jer još uvijek te ima u meni)


Jutro izgleda obećavajuće...

Mislima skupljamo niti snova
Razapete kao paukova mreža.
Otkucaji sata ne vraćaju stvarnost,
Vječnost se ne mjeri
Ovozemaljskim vremenom.

Iz okvira običnog trenutka
Odvajam osmijeh razuzdan.
Dodir prstiju uz odsjaj vatre...

Vremena su za ljubav i radost,
Dok mi šapatom miluješ uho.

Volim boju tvoga glasa
I umilan zvuk tvog pogleda.

Ja sam još uvijek zatvorena u sebi,
Dok me raskriljena duša tvoja zove.
Mi ćemo jednom dosanjati naše snove.

Jutro obećavajuće, savršenstva puno,
Vodopad želja utkanih u ljubav,
Dodir raspojasanih trenutaka,
I sladak okus sreće na usnama.

Dvoje koji vječnost sanjaju,
Za vječnost su i predodređeni.


Slika hostovana na Fotorola.com


Evo me draga Santea
"natjerala" da napišem nešto o nastanku nicka "Miris dunje".

Nema tu neke velike mudrosti. Nick ima donekle veze sa mojim imenom,
ali je prvenstveno nastao kao sjećanje na ljepotu djetinjstva i onih godina
kad sam tako intenzivno osjećala miris dunja na bakinom ormaru
i u njenim skutima. To je ono vrijeme koje su i mnogi od vas spremili
u jedan od kutaka dragih sjećanja. I mnoge od vas taj miris podsjeća
na prošlost, dane djetinjstva i miris koji tako lijepo ispunjava prostor
i u životu i u sjećanju i koji gotovo živo osjetim i sad u nosnicama.
I otvaranjem bloga, bilo je sasvim normalno da tu ljubav prema
mirisu dunja a i svoje ime ukomponiram u sam naziv bloga.

Sasvim slučajnim odabirom voljela bih da o nastanku svog nicka nešto
kažu
1. Pjesma o jednoj mladosti
2.Gogoo
3.Fizikalac
4.Aquaria
5.Tigar33

Važna napomena:

Molim vas, nema ljutnje. Shvatite ovo kao zabavu i druženje, a ne kao
lanac sreće i obvezu. Tko želi, neka se odazove, tko ne želi, nema
nikakve ljutnje, sve je na dobrovoljnoj osnovi.


petak,16.02.2007.





Kad tijela govore


Učini da svjetlost nadjača tamu,
I sve neka izgleda kao bajkovit san.
Ljepotom ljubavi, požudom u nama,
Neka bude obasjan svaki novi dan.

Pozlati trenutke svojim postojanjem,
Ukrasi ih našim zajedničkim djelom.
Pruži mi ruku, dušom me osjeti,
A onda mi nastavi pričat svojim tijelom.

I strast neka bukne, neka se zapali,
Taj požar žudnje što u nama čeka.
Kad bujica krene, nema zaustavljanja,
U tvoje će se more ulit moja rijeka.

Dlanovima svojim nježno me dodiruj,
I vodi me na put čak do samih zvijezda.
Ne puštaj ni glasa, neka tijela govore,
I stvaraju ugođaj ovog toplog gnijezda.

Pa kad poslije svega, zagrliš me nježno,
Koliko se volimo, oboje ćemo znati.
Ljubavnu smo zvijezdu zajedno upalili,
I pod njom ćemo zakletvu jedno drugom dati.


Slika hostovana na Fotorola.com


četvrtak,15.02.2007.




Moje si sve

Ne znam drhtim li od tvog pogleda,
Ili želje strasne nagomilane u meni?
Zagrljajem svojim snažno me obujmi,
I učini da iskre strasti sjevaju u ženi.

Ljubi me toplo, rukama me dodirni,
Iz mene izvuci svu putenost moju,
Onda me svojim tijelom nagradi
I udijeli mi svu strast i ljubav svoju.

Želim da uranjamo jedno u drugo,
Da se gušimo u toplini svojih tijela.
Uzbuđeni, zanosom i žudnjom prožeti
I opušteni zadovoljenjem svoji želja.

Onda kad budemo na vrhuncu strasti,
Kad se ekstaza u nama bude dogodila,
Nevažno će biti tko je prvi krenuo,
I jesi li ti mene opčinio, ili ja tebe zavodila.

Koliko te samo volim, koliko mi sreće pružaš,
Moja si jedina ljubav, sunce samo mog neba.
Želja koja u meni postoji od našeg susreta,
Sanjana i dosanjana, ono što mi jedino treba.


Slika hostovana na Fotorola.com


Dragi prijatelji!

Molim vas, odvojite malo vremena i svratite na novootvoreni blog
KRILA ANDJELA...


srijeda,14.02.2007.





image hosting file



Naše Valentinovo

Meni je uistinu svaki dan Valentinovo,
Jer uživam u našim trenucima sreće.
Ne mjerim ljubav skupocjenim poklonima,
Ritualnim poljupcem, ili kroz kupljeno cvijeće.

Najveći poklon koji mogu dobiti si ti,
Neukrašen vrpcom i neupakiran u celofanu,
Nego onakav, običan, jednostavan, ležeran,
Kakvog te susrećem i volim u svakom danu.

Naše Valentinovo ne traje samo jedan dan,
Niti proleti u gužvi i u poklona traženju.
Ono je svakodnevno, od kada smo skupa,
I očituje se u našem uzajamnom snaženju.

Ti uz mene i ja uz tebe, i više ništa ne treba,
Susret tijela, očiju, misli i istih pogleda na svijet.
Dodir dvije duše što je zauvijek spojio život,
I što ne može zamijeniti nijedan poklonjeni cvijet.


Slika hostovana na Fotorola.com

utorak,13.02.2007.






Dočekala sam te

Vjetar je noćas urlikom zavijao
I valovi morski vrili puni pjene,
Mjesec se za oblak nijemo sakrio,
Bojeći se valjda i sam svoje sjene.

U meni je vrisak života odjeknuo,
Čekanjem sam potpuno zaokupila sebe.
Samoćom je odzvanjala cijela ova soba,
Dok sam rukom tražila zamišljenog tebe.

Po prvi put strah je bio tako snažan,
Odjekivale mi misli kao da su jeka.
Košmari se stvarali, a istina isplivala,
Užasno je kad se u neizvjesnosti čeka.

Škripile su grede negdje iznad glave,
A tuga lomila uzdahe na pola.
Stajala je spremna za dvoje večera,
I dvije svijeće ugašene nasred punog stola.

I onda je svjetlost obasjala prostor,
Umornim si korakom kroz vrata ušao.
Sa sebe skinuo kišom otežali kaput,
I raširenih ruku prema meni pošao.

I sve je sad bilo potpuno drugačije,
Ni vjetar, ni more, ni čekanje dugo,
Nisu bili prijetnja, jer si sad uz mene,
I jer mogu reći - "doviđenja tugo".

Konačno zajedno, u zagrljaju čvrstom,
Neizvjesnost se postiđena sakrila u noći.
Znala sam da ovaj put ostaješ zauvijek.
I prestaje za sva vremena čekanje u samoći.


Slika hostovana na Fotorola.com


ponedjeljak,12.02.2007.






Stihovi su svakodnevna hrana

U vrtlogu svakodnevnice
Sudaramo se mislima.
Daljinom koja se premošćuje
Zajedničkim otkucajima srca.

Ubirem radosti života
Sa grana tvojh godina.
I požudno ih upijam.
Kao eliksir nove mladosti.

Napajam se na izvorima
Tvoje nepresušne ljubavi.
I hlapljivo ispijam nektare
Svih tvojih životnih davanja.

Ja, gospodarica svojih stihova.
Svu vlast nad sobom
Odavno sam ti udijelila,
Ali ti svoje riječi i pjesme
Ne mogu odjednom dati.

Dajem ti ih iskreno,
Kako ih srce u meni stvara,
Onako, kako naiđu riječi,
Što se osjećajima pišu.
Onako, kako u meni
Iskrene emocije dišu.

Nekad uspiješne, nekad promašaj,
Nekada ih je više, nekada manje,
Ali, one su moj poklon tebi,
Sve moje želje i moje sanje.

Poklnjam ti taj dio sebe
Svakodnevno u stihovima,
A ti meni uzvraćaš ljubavlju
I svojim toplim zagrljajima.


Slika hostovana na Fotorola.com


nedjelja,11.02.2007.





Dahom si me uokvirio



Svojim si me dahom prekrio potpuno,
Obilježio svoj teritorij, ne smiju me ukrasti.
Potpuno sam ograđena tvojom ljubavlju,
Sad sam u rezervatu snova i strasti.

I ne, ne budi me, slučajno, kad zaspem,
Ja hoću u snu iz svake svoje žilice rasti.
Do neba i još više, čak do same duge,
Hoću da prštim od boja, jedrine i slasti.

Onda me uzmi u krilo svojih želja,
I miluj me, onako kao što ti znaš.
Želim da poskočim od silnog veselja,
Kao kad djetetu igraču na poklon daš.

Dao si mi sebe, svoje srce i dušu,
Ništa mi više u životu ne treba.
Meni si dovoljan ovdje, uz mene,
Da zajedno dišemo ispod našeg neba.


Slika hostovana na Fotorola.com


subota,10.02.2007.





Put u središte sreće

Volim lutati u jutra rana
Prekrasnom šumom tvojih misli,
Ogrnuta zrakama sunca,
Pozdravljena i okupana rosom trava,
S tvojim srcem duboko u sebi.

Tada sam sigurno šira od širina,
I viša od svih mogućih visina.
Tada sam ti najbliža i najpouzdanija,
Tvoja sam snaga, vrelo života i tvoja istina.

Ti, jedini anđele duše moje,
Pogledaj me tim svojm pogledom,
I obasjaj mi dan iskrenošću srca.
Neka maleni balončići sreće
Razigrano lete u visine snova,
Gdje sve razuzdano iskri i frca.

Pokaži mi ljubav, strasnu i duboku,
Neizgovorenim riječima, plamenom u oku,
I vatrenim dodirom, svojstvenim samo tebi...
O, kako te volim i želim sačuvati duboko u sebi!

Kad mirisima naslutim dolazak proljeća,
I užarenim pogledom ubrzam rast zelenila,
Tada će i tijelo moje jednako bujati
U dodiru sa titrajem putenosti tvoje.

Onda te molim, najmilije, jedino moje,
Pusti neka slavuji pjevaju umilno iznad nas.
Dozvoli im, ne mogu nadjačati naše ljubavi glas.

Postiđeni će otići u neka nova svitanja,
I pokušati udahnuti pjesmu strasne ljubavi,
Nekim, manje sretnim ljubavnicima,
Umjesto smirenosti, naviklim na skitanja.


Slika hostovana na Fotorola.com


petak,09.02.2007.





Trenutak slabosti

(nabacane misli "zbrda-zdola")


Ovo je pjesma bez forme
Jer sam i sama danas takva,
Nedefinirana i bezsadržajna.
Prazninom zjape zakuci sjećanja,
A duša se puni jalovom snagom,
Izvađenom iz starih bušotina.
Zavaravam li samu sebe?

Kod mene, nikad ne postoji kraj.
Ono što je amenovano, to traje,
Jer trajati mora u svojoj iskrenosti.
I jer je Tvorac jednom davno rekao,
I kad dođe kraj, nije kraj, samo je
Početak nečeg novog i ljepšeg.
Nadam li se ja to nečemu?

Ja vjerujem u sva ljepša buduća jutra,
Ja vjerujem da se danas produžava u sutra.
Ja postojim, jer sam predodređena tebi,
Jer vjerujem u sebe, ali i vjerujem tebi.
Pa što mi se to danas mota po glavi?

U uglovima mojih usana počiva smješak,
Poljubac ostavljen da me uvijek sjeti.
I onaj pogled, zarobljen u zjenicama,
U kojem vidim sva ljeta i sve zime.
Proljeća i jeseni, rašću i dozrijevanjem,
Bude u meni sva ustreptala čula.
Razvija li se to u meni nova klica snova?

Nisam li u zabludi kad kažem
Da postoje velike ljubavi?
Zapravo, ljubav i nema gradaciju,
I ne tvori se po pravilima.
Nema: male, veće i ogromne...
Ljubav ili postoji ,ili ne postoji,
Ili traje, ili pada u zaborav.
Tješim li ja to samu sebe?

Ovo je pjesma bez forme,
Bezsadržajna i neprilagođena.
Ovakva sam se jutros probudila,
Umorna, konfuzna i neispavana,
Srećom, uvijek mene brzo prođu
Ovakva bezvezna i nedefinirana stanja.


Slika hostovana na Fotorola.com


Server je tako usporen i nemam pristup nekim blogovima
iako sam htjela ostaviti komentar nakon pročitanog posta.
Ali, neke postove jednostavno nisam ni pročitala, ne mogu na
blog, a opet, neke sam pročitala, ali server ne dozvoljava da ostavim
komentar. Ovo mi "miriše" na skori remont bloga. Samo da znate,
ovaj put je do tehnike, a imala sam dobru volju i vrijeme da vas
posjetim...Lijepu i ugodnu noć vam želim !!!


četvrtak,08.02.2007.





Rajska noć

Ovo je jedinstvena noć,
U kojoj postojimo samo mi,
Mjesec i zvjezdano nebo,
Raskriljeno, kao kupola snova,
Negdje iznad naše nagosti.

Ovo su trenuci za pamćenje,
U kojima smo prepušteni
Jedno drugome, potpuno.
U kojem predavanje znači
Istovremeno uzimanje i davanje.

Noć, u kojoj zanos tijela
Ima tako čudesnu moć,
I u kojoj nema besciljnih lutanja,
Niti suvišnih pokreta.
U kojoj nema ni proračuna,
Ni formula, ni zakonitosti.

Noćas je sve podređeno ljubavi.
Ovdje i ruže cvjetaju noću,
Kad ih ja poželim zadjenuti u kosu.

Ovo je jedinstvena noć,
Ovjenčana miomirisima trava,
Poškropljena božanskim kapima sreće.
Noćas ni golo tijelo ne označava grijeh.
Ovdje su se u isto vrijeme udružile
Strast, ljubav, radost i smijeh.


Slika hostovana na Fotorola.com


srijeda,07.02.2007.





Svo naše bogatstvo


Godine u cvatu skrivene,
Još u pupoljku, čvrsto stisnute.
Nerascvjetani dani teku mirno,
Slažu se jedan na drugi, po redu.

U čudnom spletu snova i želja
Isklijala žudnja, pa raste uvis,
A korijenje pušta u sigurnost.

Teku slike, plove očima neba,
Ogledavaju se u ogledalu duše.
Čistoćom zrače i prozračnošću,
Poput dijamanta tvoga srca.

Pozlatit ću te zrakama sunca.
Neka te jutrima vedrim okupaju,
Kad ti ponestane mojih poljubaca.

Mjesečinom ću srebro utkati u kosu,
Pa neka ti prsti šetaju bogatstvom.
Zemlja će nam podariti brončani stas
I plodnošću dugovječnom nas nagraditi.
Oboje ćemo imati najveće bogatstvo,
Zajedničko, po jednu polovinu dana i noći.

Ti si riznica najvrijednijih osjećaja,
Čuvar ljepote zajedničkih trenutaka,
Pjesma ispjevana samo za mene,
A ja, vjernost i strast zaljubljene žene.


Slika hostovana na Fotorola.com



utorak,06.02.2007.





Uvijek i jedino Ti


Ako me nebeski zanos dodirne,
Pa se sve zvijezde spoje u jednu
I postanu sjajna zvijezda repatica.
Svaka će mi želja tada biti ispunjena,
A ljubav neće imati promjenljiva lica.

Ako me dodirne navala nježnosti,
Treperenje tijela neće biti od hladnoće,
Niti će zubi cvokotati od siline nemira.
Krvotokom će harati uzdasi strasti,
A ekstaza će biti veća od samog Svemira.

Ako mi zub vremena načme život,
I godine postanu vidljivije nego inače,
Samo ti ćeš znati izbrisati sivilo boli,
Poljupcem ispeglati svaku boru,
Ljuljuškajući me u naručju, kao na moru.

Ako me ponekad dodirne tuga,
Pa se raskrili i sputa moja krila,
I suza zaiskri na vrhu trepavice...
Samo me nježno zagrli i poljubi
I odmah ćeš mi vratiti osmijeh na lice.

Ti, najsvetije biće ovoga života,
U tebi je skrivena sva ljubav svijeta.
U tebi se sigurno rađa i umnožava,
Ona veličanstvena životna ljepota.


Slika hostovana na Fotorola.com


Dragi prijatelji blogeri i posjetioci bloga!!!!!

U nedostatku sam slobodnog vremena, jednostavno,
ne stignem vas obići na blogu i ostaviti komentar.
Ispričavam se, čim uhvatim slobodnog vremena, a i
slobodan komp, onda vas posjećujem.

Hvala na razumjevanju !!!!!


ponedjeljak,05.02.2007.





Zavjet


U šaci čvrsto stiščem
Dvije kocke sreće.

Jedna je majka Fortuna
Porodila bezbroj kocaka,
A samo dvije podudarne
Daju onu pravu sreću.

Curile su godine među prstima,
Osipale se poput pijeska.
I neke nove trave su nicale,
I nova korita rijeke stvarale,
A ja sam tražila svoju srodnu kocku.

Sad čuvam dvije u zatvorenoj šaci,
Moju i tvoju kocku sreće.

Fortunine prave kocke
Ništa ne može uništiti.
Ne ispiru im boju nepogodne,
Ne bruse ih životne erozije,
Ne rastvaraju ih kemikalije zavisti,
Ne ranjavaju ih mehanički udarci..

Ove naše kocke sreće
Ugradit ćemo u temelje
Naše istinske i iskrene ljubavi.
Neka budu naše zavjetne insignije.


Slika hostovana na Fotorola.com


nedjelja,04.02.2007.





Riječi srca


Trenucima uokvirenim ljubavlju
Dočekujem svoja jutra.
Pretačem snove u misli,
Pa onda misli tkam u želje,
A želje same opet tebi hrle.

Razigranim prstima mašte
Pišem ti najnježnije riječi ljubavi,
Onakve kakve zaslužuješ.
Riječi srcem mojim porođene.

Trag ti pratim na putanji sreće.
I letim, od zvijezda naviše,
U beskraj i ljepotu ljubavi naše,
Otkuda nas nitko nikad pomaknuti neće.

Neke su ljubavi velike i neuništive.
Ova naša je napravila novi korak
Na čudesnom putu u vječnost.


Slika hostovana na Fotorola.com


subota,03.02.2007.





I u snovima zajedno


Doživljavaš li slike u bojama,
U vatrenim trenucima zanosa?
Oslikavaju li se i naša buđenja
U pokretima i sjedinjenjima ljubavi?

Sva mora svijeta zapljuskuju nas,
U silnim poniranjima i utapanjima.
Mi smo svjesno postali brodolomci,
Nasukani na otoku iskrene ljubavi.

Svoj brod prošlosti smo odgurnuli,
Nek brodi nekim drugim stazama.
Jedno drugom smo hrana,
I zrak, i voda koju trebamo.

Ruža, što mi je pod mjesečinom poklanjaš,
I spomen moga imena, samo u mislima,
Za neko vedrije i bolje sutra.

Mi smo siromasi što samo ljubav,
I jedno drugo, istinski imamo.
Mi smo zapravo bogataši,
Jer ništa, više od toga, ni ne trebamo.

Sanjaš li snove u bojama,
Sa podlogom od ružinih latica,
Onda, kad zaspeš, pored mene,
U vrtu vječnosti zajedničkog života?


Slika hostovana na Fotorola.com


Preporuka:
blog "Tvornica želja"


petak,02.02.2007.




Oprosti, danas nije moj dan

Poljupcem si zaustavio
Riječ neizgovorenu,
Na samom vrhu usana.
Onu što zaboli, što probije
Do same koštane srži.

Kad se ne znam kontrolirati,
Ti instiktivno nastupaš.

Ako to uspijevaš, tako lagano,
Sa mojom lavinom riječi,
U stanju si onda sve obuzdati.

Uvijek naslutiš moje "žute minute"
I vratiš me u miran tijek prolaznosti.
Kao da mjesec vratiš na nebo noću
Kad ga, demonstrativno, oblak skrije.
Ti uspijevaš sve ono, što nitko do sada nije.

Čitaš mi misli i srce moje nosiš na dlanu,
Moja duša za tebe je kao otvorena knjiga.
Uspomenama dok mašem, ne daš da odletim.
Prošlošću dok se davim, ne daš da se ugušim.
Dok mislim grozničavo, ti mi smirenje nudiš.
Samo ti i nemoj zbog toga da se čudiš.

Ti znaš kad nije moj dan, osjetiš to.
Tad jednim poljupcem nježnim
Brišeš sve moje nedoumice.

Ti, drugo ime za šminkera
Moje ružne svakodnevnice.


Slika hostovana na Fotorola.com


četvrtak,01.02.2007.





Budi uvijek uz mene


Hrabrosti moja, budi tu,
Kad oblak zasjeni sunce.
I kad prva kap kiše
U otvoreno oko padne,
Pa niz obraz klizne dalje.

Zagrljajem me ogrni,
Kad vjetrovi nasrnu
Na slabost mojih snova.
Budi im vječna podrška
I razgrni smetove sumnji,
Na putu prema stvarnosti.

Dušu mi zaštiti toplinom
Misli i pogleda svojih,
U trenucima tjeskobe i tuge.
I budu uvijek blizu, na korak,
Da ne moram moliti druge.

Ničije ruke ne grle srcem,
Ničije oči ne miluju pogledom,
Ničije usne ne ljube s pečatom,
Ničije misli ne razdvajaju oblake
Da me sunčevom svjetlošću okupaju.

Ničije drugo, dušo moja!

Samo ti znaš trag postojanja
Ostaviti duboko i zauvijek u meni.


Slika hostovana na Fotorola.com



Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.