Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






ponedjeljak,26.02.2007.





Jalovost trenutka


Misliš li još uvijek
Kako oblaci nemaju život,
I kako ih nečija ruka uporno,
Kao odbačenu krpu, razvlači nebom?

Razmaženo dijete šeta
Tvojim uspavanim čulima,
Što nikad oluju emocija
Nisu osjetile na pravi način.

Razgovaraš li ikada otvoreno
Sa svojim nezrelim godinama,
Kad ti život izgleda nepravedan,
I kad ti ništa ne ide od ruke?

Mislis li, još uvijek, tvrdoglavo,
Kako su to tuđi grijesi,
A samo tvoji problemi
I samo tvoje muke?

Hoće li ikada iskrenost i kajanje,
Kolati tvojim zatrovanim žilama,
Donoseći neke prave spoznaje?

* * *

Bojiš se komunicirati sa vremenom,
Tebi je najlakše pobjeći od svega.
Za tebe je luksuz stati na raskrižju života,
A već godinama kradeš Bogu dane.

Tvoje su zasluge isparile u vrelini podneva,
Tvoje se ruke nikad neće raskriliti nad morima,
Tvoje oči bit će utočište zaspalim pticama,
Što su zalutale i stigle iz lošeg u gore.

Ne, ja ne proklinjem, poput tebe, nadolazeće zore.

Ja samo zauvijek čuvam gorčinu pelina,
Kao tvoj poklon, mojim raspucalim usnama,
Što si, kao potpis, ostavio u mojim snovima
I davno odbrojenim i potrošenim godinama.


Slika hostovana na Fotorola.com
- 05:15 - "Mirisni trag" (23) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.