Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






subota,17.02.2007.





Trenuci nezaborava

(jer još uvijek te ima u meni)


Jutro izgleda obećavajuće...

Mislima skupljamo niti snova
Razapete kao paukova mreža.
Otkucaji sata ne vraćaju stvarnost,
Vječnost se ne mjeri
Ovozemaljskim vremenom.

Iz okvira običnog trenutka
Odvajam osmijeh razuzdan.
Dodir prstiju uz odsjaj vatre...

Vremena su za ljubav i radost,
Dok mi šapatom miluješ uho.

Volim boju tvoga glasa
I umilan zvuk tvog pogleda.

Ja sam još uvijek zatvorena u sebi,
Dok me raskriljena duša tvoja zove.
Mi ćemo jednom dosanjati naše snove.

Jutro obećavajuće, savršenstva puno,
Vodopad želja utkanih u ljubav,
Dodir raspojasanih trenutaka,
I sladak okus sreće na usnama.

Dvoje koji vječnost sanjaju,
Za vječnost su i predodređeni.


Slika hostovana na Fotorola.com


Evo me draga Santea
"natjerala" da napišem nešto o nastanku nicka "Miris dunje".

Nema tu neke velike mudrosti. Nick ima donekle veze sa mojim imenom,
ali je prvenstveno nastao kao sjećanje na ljepotu djetinjstva i onih godina
kad sam tako intenzivno osjećala miris dunja na bakinom ormaru
i u njenim skutima. To je ono vrijeme koje su i mnogi od vas spremili
u jedan od kutaka dragih sjećanja. I mnoge od vas taj miris podsjeća
na prošlost, dane djetinjstva i miris koji tako lijepo ispunjava prostor
i u životu i u sjećanju i koji gotovo živo osjetim i sad u nosnicama.
I otvaranjem bloga, bilo je sasvim normalno da tu ljubav prema
mirisu dunja a i svoje ime ukomponiram u sam naziv bloga.

Sasvim slučajnim odabirom voljela bih da o nastanku svog nicka nešto
kažu
1. Pjesma o jednoj mladosti
2.Gogoo
3.Fizikalac
4.Aquaria
5.Tigar33

Važna napomena:

Molim vas, nema ljutnje. Shvatite ovo kao zabavu i druženje, a ne kao
lanac sreće i obvezu. Tko želi, neka se odazove, tko ne želi, nema
nikakve ljutnje, sve je na dobrovoljnoj osnovi.
- 05:12 - "Mirisni trag" (18) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.