Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






petak,28.04.2006.





Kad snovi postanu stvarnost


Naslonila sam glavu na svoj jastuk,
Onako slično, kao na tvoje grudi.
Nikad lakše nisam u san otplovila,
Smirenije čekajući zoru da zarudi.

Odjednom se u meni javilo spoznaja,
Kako se prava ljubav ne gubi tek tako.
Kako se zakletve i snovi jednom dani,
Ne odbacuju i ne mijenjaju baš olako.

Moja je ljubav postojana, jaka i čvrsta,
U nju si siguran i neka si, to nije mana.
Volim što sam ti pokazala da sam samo tvoja,
I priznala da me još boli ona moja stara rana.

Shvatila sam da nisi besćutan ni hladan,
Samo te trebalo prodrmati, protresti malo.
Da bi onda priznao grešku i zatražio oprost,
Pokazujući mi da ti je do mene ipak stalo.

Ne može nitko i ništa ugušiti pravu ljubav.
Ona postoji, ona je vječna, ona traje.
Ljubav koju smo nas dvoje ostvarili i živimo,
Nešto je što se ljubomorno čuva i nikome ne daje.






Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.