www.mir.blog.hr
petak, 03.06.2011.
MATURA
Nas jedanaestero ponovo u školskim klupama...jedna od nas sjela je za katedru, listala imenik po abecedi i prozivala...mi smo se predstavljali s novim prezimenima i govorili nekoliko riječi o sebi .Pretpostavljala sam da će svatko reći čime se u životu bavi te nešto o svojoj obitelji. Iznenadile su me izjave kao....dvaput sam se udavala, al više nebi.....nisam se još oženio, pa gdje su te žene ne mogu pravu naći....od ove godine sam samohrana majka.....žena i ja ne želimo djecu..... Razloge naravno nitko nije rekao, jer to su već prelazi u stvar intime. Bilo je smijeha , čuđenja i dobacivanja, al ubrzo smo se preselili u restoran, gdje je bila živa glazba i potpuno opuštanje i zaboravljanje od svakodnevnih problema. Zabrovih spomenuti da nas je tu čekao i naš razrednik koji nas je podsjetio kako nam je jednom prilikom zadao da pišemo sastav na temu ....što je ništa...pa kad je Marijana napisala jednu stranicu i rekla ...gotova sam...on je rekao da nije dosta, da treba još jedna stranica. Što li smo sve napisali u te dvije stranice?! Nije bilo vremena za razmišljanje; večera je stizala, pa piće, slikanje ples....ma sve je u trenu prošlo i vrijeme za razlaz je otkucavalo.
Vozeći se kući nekako su mi glavu zaposjedale izjave dviju osoba...ljude dijelim na dobre i loše...kako ja dijeli ljude...rekla bih na one koje su mi drage koje volim i one koje mi nisu drage; to bi bila moja izjava! A vi, kako vi dijelite ljude????
Druga izjava je bila u smislu ...sad smo već na početku onog razdoblja kad bi trebali razmišljati o svom kraju; da će doći vrijeme kada će biti nevažno koji ste fakultet završili, gdje ste radili, što ste u životu stekli i vrijeme da se zapitate koliko sam dobra učinio u svom životu?
