www.mir.blog.hr

petak, 06.11.2009.

„ Dok bi se uspinjao na spavanje, tješilo me samo to što će me mama, kad već budem u krevetu, doći poljubiti. No taj je pozdrav trajao tako kratko, ona bi opet silazila tako brzo, da je onaj trenutak kad bih je začuo kako se uspinje stepenicama i kako zatim hodnikom iza dvostrukih vrata prolazi lagani šušanj vrtne haljine od plavog muslina, na kojoj su visjela trake od spletene slame, bio za me prepun bola. On je, naime, naviještao onaj idući trenutak, kad će me ostaviti, kad će opet sići. Zbog toga sam na kraju želio da taj pozdrav, koji sam toliko volio, dođe što je moguće kasnije, pa da se tako produži vrijeme dok mama još nije došla. Kadšto sam već poslije poljupca, kada je već otvarala vrata da ode, poželio da je zovnem natrag i da joj kažem: „ Poljubi me još jednom“, ali sam znao da bi joj lice odmah postalo ljutito, jer je ustupak što ga je učinila mojoj žalosti i mome uzbuđenju dolazeći gore da me poljubi, donoseći mi taj poljubac mira, ljutio oca koji je te obrede smatrao besmislenima ...“ Marcel Proust "Combray"

Ovaj sam roman pročitala u ono vrijeme kada sam ga morala pročitati; za lektiru. No sada sam ga ponovo uzela u ruke i već na početku čitanja nešto me zadržalo kod tog večernjeg poljupca.
To je valjda onaj osjećaj prepoznavanja sličnih događaja. Svoju djecu sam naučila da im prije spavanja stavljam preko čela križ , onako obično palcem uz odgovarajuče riječi. One bi navečer otišle stepenicama gore u svoju sobu, baš kao i ovaj dječak i čekale mamu da ih poljubi i prekriži za laku noć.
Iako danas više nisu male djevojčice, navika je ostala i meni i njima.
Jesu li njihova razmišljanja slična onima ovog dječaka? Što za njih znači križ na čelu i one uobičajene , jednostavne riječi koje već pomalo prelaze u dosadu izgovarajući ih iz dana u dan? Da li su ponekad željele poviknuti zamnom da ostanem malo duže u sobi? Jesu li mi željele otkriti kakvu tajnu ili me pitati nešto ,a ja bih samo napravila brze radnje palce, izustila nabrzinu riječi i žurno se spuštala niz stepenice, ne imajući vremena za večernje razgovore? Donosi li taj večernji pozdrav zaista mir i sigurnost?

06.11.2009. u 16:28 • 4 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Prosinac 2015 (2)
Kolovoz 2015 (1)
Listopad 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Kolovoz 2010 (2)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (3)
Travanj 2009 (5)
Ožujak 2009 (5)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (6)
Studeni 2008 (5)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (5)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (6)
Svibanj 2008 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

The World of the Back Pearl
kira
aquaria
Prilagodba na tijesnu kožu
bajkoviterijeci
putkasvjetlu
zvijezdanova
detalj
lagana
promatram, razmišljam
jana
izvorbezvode
mirja21
miris dunje
sexykus
suncokretić
rejhana
Anchi
anastazijaa
RoseAndButterfly
random thoughts
sunflower
julijana7
rastavljena žena
S ulica Kabula i malo sire
dordora2



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se