www.mir.blog.hr
petak, 06.11.2009.
„ Dok bi se uspinjao na spavanje, tješilo me samo to što će me mama, kad već budem u krevetu, doći poljubiti. No taj je pozdrav trajao tako kratko, ona bi opet silazila tako brzo, da je onaj trenutak kad bih je začuo kako se uspinje stepenicama i kako zatim hodnikom iza dvostrukih vrata prolazi lagani šušanj vrtne haljine od plavog muslina, na kojoj su visjela trake od spletene slame, bio za me prepun bola. On je, naime, naviještao onaj idući trenutak, kad će me ostaviti, kad će opet sići. Zbog toga sam na kraju želio da taj pozdrav, koji sam toliko volio, dođe što je moguće kasnije, pa da se tako produži vrijeme dok mama još nije došla. Kadšto sam već poslije poljupca, kada je već otvarala vrata da ode, poželio da je zovnem natrag i da joj kažem: „ Poljubi me još jednom“, ali sam znao da bi joj lice odmah postalo ljutito, jer je ustupak što ga je učinila mojoj žalosti i mome uzbuđenju dolazeći gore da me poljubi, donoseći mi taj poljubac mira, ljutio oca koji je te obrede smatrao besmislenima ...“ Marcel Proust "Combray"
Ovaj sam roman pročitala u ono vrijeme kada sam ga morala pročitati; za lektiru. No sada sam ga ponovo uzela u ruke i već na početku čitanja nešto me zadržalo kod tog večernjeg poljupca.
To je valjda onaj osjećaj prepoznavanja sličnih događaja. Svoju djecu sam naučila da im prije spavanja stavljam preko čela križ , onako obično palcem uz odgovarajuče riječi. One bi navečer otišle stepenicama gore u svoju sobu, baš kao i ovaj dječak i čekale mamu da ih poljubi i prekriži za laku noć.
Iako danas više nisu male djevojčice, navika je ostala i meni i njima.
Jesu li njihova razmišljanja slična onima ovog dječaka? Što za njih znači križ na čelu i one uobičajene , jednostavne riječi koje već pomalo prelaze u dosadu izgovarajući ih iz dana u dan? Da li su ponekad željele poviknuti zamnom da ostanem malo duže u sobi? Jesu li mi željele otkriti kakvu tajnu ili me pitati nešto ,a ja bih samo napravila brze radnje palce, izustila nabrzinu riječi i žurno se spuštala niz stepenice, ne imajući vremena za večernje razgovore? Donosi li taj večernji pozdrav zaista mir i sigurnost?
