www.mir.blog.hr
ponedjeljak, 30.06.2008.
Alkemičar
„ Ne živim u svojoj prošlosti, ni u svojoj budućnosti. Imam samo sadašnjost i samo me ona zanima. Ako budeš znao ostati uvijek u sadašnjosti, bit ćeš sretan čovjek. Razumjet ćeš da u pustinji postoji život, da nebo ima zvijezde, a da se ratnici bore, jer je takva narav ljudske vrste. Život će ti onda biti zabava, veliko slavlje, jer je život uvijek i samo trenutak u kojem živimo.
Jer budućnost pripada Bogu i samo je on u izvanrednim prilikama otkriva. U sadašnjosti je tajna. Ako obratiš pažnju na sadašnjost, lako ćeš je poboljšati. Ako poboljšaš sadašnjost, ono što će se tek dogoditi, također će biti bolje. Zaboravi na budućnost i živi svaki dan svog života prema poukama zakona, i vjeruj da se Bog brine o svojoj djeci. Svaki dan sobom donosi vječnost.“
Paulo Coelho
četvrtak, 26.06.2008.
Vrućine
Kako preživjeti na ovih tridest i pet stupnjeva ? Svatko na svoj način, rekla bih ja , vrlo jednostavno, ugodimo si koliko nam naše mogućnosti dopuštaju! Naš novinar Petar Vlahov nas pita ; kako gledamo na svog susjeda koji u vrtu ima bazen, u stanu klimu, a kad sjeda u svoj automobil opet uključi klimu, dok mi možda sanjamo o bazenu i nekom luksuzu?! Jesmo li zavidni dok se uspoređujemo s onima koji imaju „gotovo sve „ gledano našim očima ?
Moj je stav da uvijek razmišljam o onima kojima je gore nego meni; koji su osam sati i na pedest stupnjeva, starcima koji se jedva kreću, a ipak hodaju i po ovim vrućinama, bolesnima koji jedva preživljavaju ovo vrijeme... Mislim da se nikad ne smijemo previše uspoređivati s onima koji imaju gotovo sve. . .Što vi mislite?
četvrtak, 19.06.2008.
Višnja
Vrijeme je višanja; koštunjavog voća, pomalo kiselkastog okusa. I dok u trgovinama kupujemo neki proizvod od višnje, možda se i ne pitamo koliko je dug put od same voćke do tog proizvoda. Pa zar nije najjednostavnije samo kupiti i ne zamarati se o bilo kakvom porijeklu.
Dakle, blago nama koji u svom vrtu imamo bar jednu višnjicu, jer su ove godine jako rodne i samo čekaju da ih netko obere. Kada se oberu slijedi pranje u vodi , a zatim čišćenje od koštica. A onda zavisi što volimo, što nam je najbrže, jer mogućnosti su raznolike. Možemo samo očistiti višnje i spremiti u zamrzivač, možemo pripremiti sok ili kompot od višanja. Moja mama pravi pekmez i za svaku je pohvalu . Po meni možda najjednostavnija varijanta je pripravak “ višnjevače”, slabije alkoholno piće, slatkastog okusa, u prvom redu za žene, ali piju ga i naši muškarci. Možda će nekog zanimati recept, pa evo ja pravim na ovaj način; dobiven od mojih susjeda. Oprane višnje (cijele, s košticama) slažu se u veliku staklenu posudu; red višanja , red šečera , tako dok nije posuda puna koju poklopimo tanjurićem. Ostavimo posudu vani oko šest tjedana, ocijedimo i kratko prokuhamo. Sipati u boce, otprilike osam dcl tog pripravka i dva dcl rakije; naravno ako netko želi jači okus sipa više rakije. I to je to, I onda “ živjeli”!
ponedjeljak, 16.06.2008.
SAMO JE JEDNO
Samo je jedno
u mom životu vrijedno
da pustim suzu s oka
jer tebe volim ja.
Život mi dala
baš kao da je znala
da nikad neće nestat
sa mojih usana (Hrvatska!)
S ponosom, narodu svom
ljubi grb na dresu tom
na Jadranu i Savi, na Dunavu i Dravi
nek se slavi cijeli dan i noć!
Svi skupa, nek vide da nas ima
ruke na srce kada krene himna
i onda pjevamo u istom trenu
dok naši dole lete po terenu
Imamo ponos, srce i inat
podršku uvijek punih tribina
iz Zagreba gledam najljepšu sliku:
Slavoniju, Istru, Dalmaciju, Liku!
Kad se igra neka nas zaustave
crven, bijeli, plavi - boje zastave
neka cijeli svijet čuje našu pjesmu
i vide sav taj naš sjaj na dresu
ovdje kod nas ponos je repka
željno se čeka svaka tekma
nek se ori pjesma, neka zvono zovi
znamo da bit' ćemo šampioni!
Svi jedni uz druge,
kad se igra nema tuge
sad smo u rodu i pjevamo odu
za svoje ljude
jer opet tradicija se nastavlja
s rukama u zraku Hrvatsku pozdravljam
bili zadnji ili prvi
samo neka naš glas grmi!
ponedjeljak, 09.06.2008.
Sloboda
"...ali riječ ženidba ima nada mnom nekakvu čarobnu moć- koliko god strasveno volio neku ženu, ako mi samo izdaleka natukne da bi se morao njome oženiti- zbogom ljubavi! Srce mi se pretvori u kamen i ništa ga više ne može zagrijati. Spreman sam na sve žrtve osim te; dvadeset puta ću, ako treba staviti život, pa i čast, na kocku... ali slobodu svoju neću prodati. Zašto mi je toliko stalo do nje? Zašto se spremam? Što očekujem od budućnosti? Istini za volju, baš ništa. Posrijedi je nekakav urođeni strah, nepojmljiva slutnja..."
Ljermontov "Junak našeg doba"
Da li je taj urođeni strah vezan za večinu muškaraca ? Zar svi strahuju od obaveza koje nosi brak, a jednom se ipak moraju odlučiti na taj korak?! Jesu li žene ipak svjesnije, odgovornije, spremnije i zrelije, bez obzira na godine, kada ostavljaju svoju slobodu i ulaze u brak?
utorak, 03.06.2008.
U žurbi između čekanja u ljekarnoj, čekanja u knjižnici pa konačno dolazeći pred bankomat, gdje sam opet morala čekati pogled mi se zaustavio na malim djevojčicama koje su veselo trčale.
Vjerojatno su bile stare oko četiri godine; plava kuštrava kosa vijorila se po malim leđima dok su trčkarale. Na glavama ružičasti šeširići, zelene majice, roza kratke hlačice iste čarapice i sandalice...predivno. Rekoh svojoj sestri koja je bila uza me „ Zar nije predivno imati blizance?!“. „Da!“ , samo je kratko odgovorila. Djevojčice su zastale kod jednog stola pred kafićem i čekale mamu. Ona je polako stizala sa osmjehom na licu; mlada, vesela i vedra. Tada mi sestra uputi pitanje: „Možda bih trebala upitati mamu, kako je imati blizanke; u isti mah praviti dvije bočice, u isto vrijeme obje plaču, mjenjeti pelelne i jednoj i drugoj. . .zaredale su se sve mogućnosti koje jedna takva mama može imati. Može li baš uvijek kupiti dvije iste majice, suknje ili hlače i moraju li blizanci uvijek biti isto obučeni?
Bez obzira na sve, uvijek volim vidjeti blizance valjda zato jer ih u mojoj široj rodbinskoj vezi uopće nema. A vi koji imate blizance, lijepo bi bilo kad bi malo pisali o njihovim zgodama i nezgodama, o njihovoj povezanosti dok su razdvojeni . . .
