19

nedjelja

veljača

2012

Volim ga kad priča, u svom ovom ludilu...

Ništa nije kao što ne nekad bilo"čujem već po neznam koji put i uvijek se kao iznenadim. Dok se šećem pored neke osobe ili je netko sa mnom, u mojoj blizini, prvo što se zapitam koliko mi ta osobe znači i koliko smo ja i ta osoba povezane. Čemu ovo?!Da bih samo mogla napisati da sam se pored te jedne osobe osjećala kao pored stranca. Inače nije bilo tako, godinama nije bilo tako, ali dogodilo se, odjednom je upravo tako..Tko je ta osoba pored mene, ne pitam se kako je postala stranac, pitam se kako u tom trenutku možeš osjećati toliki negativan i bezvezan "zrak" između svakog pokreta. Nije bitno tko je on/ona, važno (možda i nije) je ta činjenica da ti prijatelji ili bilo koja osoba koju skoro zaboraviš i ne vežeš ništa važno za takvu osobu.
Kaže se da je sve to normalno, sve prolazi, sve nekako ide na taj način, ali recimo da je meni to zanimljivo u negativnom smislu...
Pitam se dali sam nezahvalna na onom što imam.

"Kao potpuni stranci sa staklom u očima, sa staklom u srcima, na licima..."
Milan Mladenović

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se