28

petak

listopad

2011

Slušalica njegove tišine

"Nekad, sasvim slučajno,pomislim na tebe. Srce zaigra, obrazi se zacrvene,. I tada kao po navici, u mislima se sretnemo. Ista sjećanja tražimo, istu bol da prebolimo. I opet, sasvim slučajno,pobjegnemo iz mojih misli, baš kao što ja pobjegnem iz tvojih, krišom i tiho..."

ŽENE SU KAO LUTKE: MOŽEŠ SE IGRATI S NJIMA KAKO ŽELIŠ I BACITI IH KAD GOD POŽELIŠ...!
-ALI ZNAŠ ŠTO? PRAVI MUŠKARAC SE NIKAD NE IGRA SA LUTKAMA!

Meša Selimović

22

subota

listopad

2011

POSTOJE U NAMA NEKE STVARI NEPREVODIVE U RIJEČI, NE ZNAM...

"Slušam riječi u prolazu, tražim poznati glas. Zvukovi se prepliću u zraku.
Toliko buke a takav mir. Kako mami i opija ovaj veliki svijet...Toliko vatre, a takav led...Noćas mi treba moja ulica...Moj grad sa prvim dahom jeseni što budi bol u grudima. Noćas mi treba moja ulica, dvorište moje, moja ograda..."

Kad sam odlazila iz mog grada bila sam mlada i govorila sam da se više nikad ne vraćam, mislila sam da mi moj grad neće toliko nedostajati.
Zaista, nije mi nedostajao godinama, a sad kad su djeca odrasla, ja želim da vidim svoje ulice, ta divna lica.Možda je to zbog toga što vidim da nešto vrijedi tek kad to izgubimo. Mrzila sam to što znam skoro sve ljude iz grada...

Danas...Danas mi nedostaju svi oni dragi ljudi. Ljudi koji su uvijek spremni da pomognu. Oni koji će uvijek, bez ikakve potrebne za povratnom uslugom pomoći...Možda se neki neće složiti sa mnom, ali ljudi u malim gradovima su bližiji više razgovaraju i manje su surovi.
U velikim gradovima svi gledaju svoja posla i nemaju vremena za druge, za divne duge razgovore...Za duge šetnje kraj rijeke u jesen...

Znam da ću vjerovatno biti izkomentirana od svih onih iz velikih gradova kao i oni iz malih gradova, koji će reći: lako je tebi da patiš u velikom gradu.
Kako god bilo, u meni je srce ostalo. Srce koje kuca za moj mali grad, za moju provinciju.

Provincijalka


"...NAPIŠI MI PJESMU,MAZILA SE...I NISAM ZNAO DALI ĆU UMJETI, RIJEČI JESU MOJE IGRAČKE...SVAKI PUT MI JE DRUGA SLIKA U OČIMA..."

15

subota

listopad

2011

NE POSTOJI VIŠE NI JEDAN NAĆIN NA KOJI ME MOŽETE POVRIJEDITI

Kao čudni tropski cvijetovi koji se održavaju isparavanjem vlastitog lišća, tako i naše želje mogu da izrastu niotkuda. Neočekivano. Nije im potrebno sjeme. Ni sunce. Samo mašta, zrno ludosti i dovoljno hrabrosti da sanjamo otvorenih očiju. Živimo život kakav živimo da preživimo, ali usporedno sa njim stvaramo svoj svijet. Poseban.. U koji se povremeno sklanjamo od surovog svijeta.
Da postoji fontana želja u koju preko leđa mogu ubaciti novčić danas bi poželjela najmanje dvije želje. Ovako moje maštarije lete, dok ih ovaj ludi jesenjski vjetar raznosi na sve strane. Kad bolje razmislim živjeti život u snovima i živjeti život svojih snova su dvije podjednako vrijedne istine. Za koje se vrijedi boriti . Do kraja.

09

nedjelja

listopad

2011

Mir što suzama kupila sam

Da li ste i vi nekad poželjeli izbrisati sjećanja? Ja jesam mnogo puta...Nekako, čini mi se da bi sve bilo lakše onda kad se ne bih sjećala svega, možda ne bih svaki dio prošlosti prizivala u sjećanja i svaku noć iznova suzama zalijevala. Čovjeku postane uobičajen, svakodnevni ritam maštati i nadati se nečemu čemu se normalan čovjek nebi nikad vraćao...

NEMA ME VIŠE U TVOJIM MOLITVAMA, VIŠE ME PUTEM NE PRATE. A NOĆ MI PRIJETI, PONOĆ I PUSTA TAMA, KAD ME SE SAMO DOHVATE. VIŠE ME NE VOLIŠ, KAD SE VRAĆAM NISI BUDNA...

01

subota

listopad

2011

Nije skrila pogled...

Jutro...
Nešto čisto...I tako nevino...
I samo kao takvo ga treba doživjeti..
Radujte se jutru. Dočekajte ga sa osmijehom, i ono će vam uzvratiti istom mjerom.
Volite jutro.
Prepustite se uživanju dok vam lice miluju, nježni Sunčevi zraci.
Jutros nisam mogla spavat, ustanem se, napravim kavu, zapalim cigaretu izađem na balkon.Još nije svanulo negdje oko 5i 20. Volim jutarnju tišinu...kao da sam na kraju svijeta...svi spavaju.
Sjedim sa svojim mislima, mislima sretne žene.
Promatram kako izlazi sunce, tako lijepo, božanstveno a toliko ljudi spava, propuštaju ovu ljepotu, ljepotu koja vam uljepšava dan.
Zato, ne dozvolite da dočekate jutro bez osmijeha!

I jedva, kao šapati niču po uglovima zlatne paprati. Pramen sna, u sliku navrati.Vjetar dokono sjenke spopada, huk u ambis tišine propada. Jedne noći ko' ova znat će Bog.Doslikat ću portret života svog.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se