28

utorak

lipanj

2011

Možda prođe do jutra

Volim otvorenu cestu, jer jedino tad imam feeling da ne stojimu mjestu.

26

nedjelja

lipanj

2011

JOŠ JEDAN OSMIJEH U NIZU :))

U svakoj sekundi na ovom svijetu postoji jedna dugačka kolona ljudi koji plaču i jedna kraća - onih što se smiju.
Postoji, međutim, i treća kolona, ona koja više ne plače,
ali se i ne smije.
Ona je najtužnija od sve tri.


..."Godinama sam se ponosio time što moje lice nije izlog mojih emocija
a to mi je izgleda prije pravilo probleme nego što ih je rješavalo...

Đorđe Balašević

24

petak

lipanj

2011

Nekako s proljeća

Topla kiša kvasi saten na mojim sandalama i miluje mi bosa stopala...
Jednom rukom stišćem ogrlicu oko vrata dok drugom držim ogromni kišobran i mislim kako pod njim ima mjesta za još jedno...Ah...
Žene su u stanju da jednostavne stvari iskompliciraju a komplikovane da pojednostave, a ja sam na tom području specijalista...
I evo sad stojim tu na toploj lipanjskoj kiši rastrzana između emocija, razuma, sebe i njih...
Osjećam se kao da sam previše zakomplicirala i previše pojednostavila ono što je trebalo samo da postoji bez zadiranja u to svoje postojanje...
Nebo obasja iskričava parnica i osvijetli mistični osmijeh na mom licu...
Slučajni prolazniče, možda se baš tebi osmijehujem jer ti ne znaš i nikad nećeš znati što se sve mota pod ovom plavom kosom...
Možda se samo osmijehujem jer ni ja sama to zasigurno neznam...
I tko da ukroti misli kad jednom krenu da se roje, tko da zaledi srce kad ga plamen obuhvati i ponese u valovima strasti negdje daleko na nepoznata mjesta kojih ima toliko pod ovim velikim nebom...
Jučer je bilo plavo nebo, danas je zelena dolina a sutra već idem u zagrljaj ljepoti bez pameti.
I lijepo je...Plavo nebo je mirno i sigurno, kraj njega šutim i pripadam...
Zelena dolina miluje svojim zagrljajem i miriše na vječnost...
Ljepota bez pameti je potpuno nelogična i bespotrebna ali prija...
Život je lijep bez obzira na to što mi mislili o njemu...Sklapam kišobran...puštam kapljice da klize niz moju kosu i gola ramena...Neka, tko zna kad će kiša ovako biti ponovo topla a ja ovako sretna i sama...
Svaki moment sa samim sobom treba dobro iskoristit...Pa da!!!




23

četvrtak

lipanj

2011

Sama i sretna

Nikad više neću dozvoliti da budem ono što drugi vide u meni.Bit ću ono što jesam, i neću dozvoliti ovom svijetu da uništi čovjeka u meni.
Voljet ću i vjerovati, ali ću odbaciti LAŽ I PREVARU. To su osobine koje ne dolikuju jednom ljudskom biću.Ljubav će biti jedini osjećaj što ga imam , a osmijeh jedini jezik što ga razumijem. Nek moj život, bude samo moj i pustit ću da u njega uđu samo oni koji to zaslužuju

22

srijeda

lipanj

2011

ŽIVOT

...riječi su isto što i gomila ljudi nije nužno znati za sve, odaberi za sebe samo one prave...B.Štulić


S malo razuma, dosta napora i mnogo dobre volje, sve se u životu, na kraju krajeva, da nekako udesiti.
Ali to i jest najgora strana života da se sve u njemu mora stalno udešavati.
Po razmišljanju drugih, malobrojnih, to oduzima stvarima svaku pravu vrijednost i više značenje.
Za njih sve ono što se mora trajnom pažnjom i stalnim naporom dotjerivati i udešavati i ne znači život...

19

nedjelja

lipanj

2011

Nakon kiše...

Pogledala sam kroz prozor nad grad.Na Zagreb posli kiše,sa kristalno čistim ulicama, umotanu u tišinu,koja u stvari prija.Dugo bi stajala na prozoru zatvorenih očiju.
A zbog hladnog vijetra uvijek bi mi tijelom prolazili trnci...
Da bar sijećanja vjetar tako brzo raznese, kao što kiša rastjera prašinu sa ulice.Voljela sam taj petominutni pljusak više nego, nego čitavo ljeto i plus trideset stepeni.
Voljela sam onu tridesetminutnu tišinu nakon pljuska nego svu gužvu na plaži.
Ona melodija koju stvaraju kapljice dok udaraju o krov i prozorska stakla...
Ležala bi satima i slušala taj isti zvuk. Život je zaista lijep..

18

subota

lipanj

2011

Pokušat ću...

Kad nisam znala bolje od ovoga, kad nisam mogla,najbolje je možda,eto otići...Na neko vrijeme ostaviti sve iza sebe.
U životu će vam mnogi ljudi reći "Bori se za ono što misliš da vrijedi", i sasvim su sigurni da ćete uspijeti.Onda dođu te neke neočekivane komplikacije, i sve se poremeti. E tad,u tim momentima kad ste na minut do odustajanja, apsolutno nigdje nikoga ne bude.Nigdije.Ni onih od kojih sam očekivala da će biti tu.
I na kraju,ništa vam drugo ne ostaje nego da se sklonite od svega.
Nije to biježanje.Više kao odustajanje od određenih osoba, od svoje upornosti, od prekomjernih padova...
Od ovog umora, mislim da neću moči pobijeći. No svakako,pokušavat ću da ne šaljem poruku kad grlo stegne.
Jednostavno umoriš se od toga da puštaš ljude preblizu samo da bi oni opet mogli da odu.

Samo svoja

Možda drugima izgleda krhko i lomno, možda pomisle da me jači vijetar može slomiti,.ali griješe.Proći ću kroz sve ovo.Ponovno ću biti ona ja,ona svoja.Samo, večeras više neću o tome razmišljati.

Jer imao si kada
biti fin,dobar,najbolji.
Što sada hočeš?

12

nedjelja

lipanj

2011

Vratila sam se živote

Čak je i meni smiješno.Ali unesimo u more tragedije i ostrvo komedije da imam na što da se nasukam i prenoćim.Ostajem na tom ostrvu do daljnjeg.Prija mi osmijeh.
Nosit ću ga ove godine malo češće.Kažu, vratio se u modu.
Bolje po mene. :))

06

ponedjeljak

lipanj

2011

MOJ ŽIVOT

Ti si moj početak ...

Gledam te dok spavaš, dok se smiješ u snu.
Gledam te i razmišljam o svojoj sreći jer te imam.
Život prije Tebe je bio-ni ne siječam se života prije Tebe,mislim da je počeo onog dana kad sam te prvi put vidjela.
"Volim te"
Jedino u što sam sigurna je da te volim.
Znam da će doći vrijeme kad ćeš otići od mene, svojim putem, svojom stazom.Ali ja ću uvijek biti tu, tu za Tebe

...ti si moj kraj.


Mom Petru

05

nedjelja

lipanj

2011

Oprosti

Oprosti....Što ti nisam sve ispričala,što sam rijetko govorila,uvijek sam radije prizivala tišinu,...jer moje tuge i sreće lakše sam podnosila sama.Eto,sad barem znaš da naša pritvorena vrata od sobe nisu bila zbog mog straha od mraka,već moj lakši, tiši izlaz, ničija zemlja za još jedno biježanje...od tebe...Oprosti...Što malo sam ti pružila,što sam samo dodirima pokušavala da nadoknadim sve,jer moja sječanja više nisu dozvoljavala.
Ali sad si barem svijestan da kad te ljubim,ljubim te jer sam tvoja,a ti moj,iz čiste požude i strasti i da moju samoću,koju i previše poštujem,mogu da izdržim samo uz tebe sve do mog sljedećeg biježanja...od sebe same...

04

subota

lipanj

2011

Prekasno za kajanje.

Naši postupci znaju ujedati srce,
trgajući male komadiće,
pa srce postaje slabije i slabije.
Nekad to svatimo na vrijeme,
pa uspijemo stati,
a nekad u svojoj arogantnosti se pretvaramo,
pa proždiremo sve.
Naj tužnija stvar u svemu tome je što osoba
kojoj pojedemo srce, nam ga želi davati još uvijek ali ne može,
jer više nije sposobna dati,kao i pronaći razlog patnje
pa najčešće pogrešno okrivljuje sebe.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.