Uvod – peti dio

Plan za ono što ću napisati je osmišljen. Detalje razrađujem. Tko preživi, pričat će: kako vlada vlada?
Vesela je. Satrla je onaj djelić čarolije koji je preostao od nade onih koji su ih odabrali. Onu mrvu što crta osmjehe lagano i iskreno. Vlast sa svojim mudrim ministarskim glavurdama, za postizanje karijere, – jer čitava ta komedija sa Veleizdajničkim procesom smatram od prvog dana, blago rečeno, političkom blamažom i vrlo neugodnim kulturološkim (uzgojen, 'oplemenjen' ili usavršen) skandalom, nespojiv s boljim običajima – raspadom tiranije jednoumlja od poslušnika okupljenih u kozmopolit-socijalističku partiju koji su svoju pripadnost naplaćivali povlasticama (kao posebno, samo po sebi razumljivo isključivo pravo na bolji život od ostale 'raje').
Našla sam opravdanje za trenutno ludilo u kom živimo. Dakle to je raskol na dvije nacional-socijalističke stranke od kojih jedna ima prihvatljiv oblik blagonaklonog rodoljublja Hrvatskog Domoljubnog Zavijanja, a druga svojom isključivom nacijom koju, jednakom predanošću kao i SS-divizija Drittes Reich (Treći Rajh) tvrdokorno zastupa nesnošljivu otimačinu Sebi Društveno Prigrabiti izvlaštenjem 'općeg dobra' u korist 'svog naroda' – BEZOČNO GRAMZLJIVE (okupljene parafrazom inačice o proleterima u parolu: „Pohlepnici svih zemalja ujedinite se!“).
Zažmirite. Ne gledajte u nebo. Zvijezde će biti tužne od zavisti kad vam vide oči. Blistavije su i ljepše od njih jer su pune suza. Ali, kad vas samo jedan dodir sunčevih zraka probudi i nasmije – tada dan ne može biti loš. Tada objektivnu istinu govore branitelji, a ne odvjetnici i suci u službi diktature Demokracije. I sama činjenica da je učestala pojava nevino osuđenih dokazuje, da »nezavisni suci« prečesto ne sude objektivno. (Uostalom to, kako suci 'objektivno' sude, to je prepoznatljivo iz dana u dan sve veličanstvenije kad smrtne osude dobrohotnog postaju, takoreći, normalna pojava.)
Svi smo mi nečiji dlanovi sklopljeni u molitvu pred san.
Prevratnički Veleizdajnički pokret, dakle u smislu podčinjavanja u smislu imperijalističke kolonizacije, nema, dakako, jer se više radi o rascjepkanim privilegijama za suučesnike, o isto-spolnim zajednicama, o nacionalnim manjinama, o otimačima, o prisvojiteljima, o nasilnicima, o lopovima, o prevarantima, o sebičnima koji izrabljuju, iskorištavaju, snalaze se i žive na tuđ račun nego o prohtjevu za preimenovanju ili brisanju iz popisa postojećih država na zemljovidu kao što protivnički tabor nacional-socijalista želi prikazati. Ne plaši me što ne mogu spavati, više me plaši spavanje bez snova. Ne želim negirati nekolicinu lovaca u mutnom iz osobnih patoloških problema, šačica jada koja skriva pravu bit svog nacionalnog naboja „ma koga briga što mi je crkla kokoš, samo nek’ komšiji crkne krava.“ Ta opsjednutost, dakako, upregnuta za korist ''Bg nacije'', narod BEZOČNO GRAMZLJIVIH, tema je čuvenih ideologa protivničkog crno-žutog tiska protivničke stranke nacional-socijalista, a s kakvim namjerama u velikim razmjerima stvaraju zbrku u glavama običnih građana tvrdnjom da se zao klin izbija zloćudnim klinom i treba manjim zlom zamijeniti veće poučava da je nacional-socijalizam jednostavno neizbježna pojava. Sve su to ogranci poznate preporuke za preobrazbu po »Doktrini šoka«. Svi ti neki malo blesavi ljudi koje neizmjerno volim.
Službena inačica priče kako je taj vid nasilnog prisvajanja postao državna religija gotovo diljem svijeta u bajkovitoj verziji povijesti, pročišćena je od prisile i tonom prožetim veličanstvenog križarskog pohoda, borbom vjernika protiv nevjernika, pravednika protiv silnika.
Predmeti se podjele, ali da li se tako može i život?
Primjer najuspješnijeg propagandnog puča u posljednjih četrdesetak krvavih godina. Priča glasi ovako:

Milton Friedman je život posvetio miroljubivoj borbi zamisli protiv onih koji vjeruju da se vlast treba miješati u tržište i otupiti mu oštricu. Vjerovao je da je »povijest ljudskog roda pošla pogrešnim putem« u trenutku kada su političari počeli slušati glas Johna Maynarda Keynesa, tvorca New Deala i suvremene socijalne države. Poučen burzovnim slomom 1929. godine širi mišljenje da je politika 'slobodne ruke' posrnula i da se vlade moraju umiješati u gospodarstvo pa tako i preraspodijeliti dobit i nadzirati korporacije. U tim mračnim vremenima slobodne ekonomije, dok komunizam pokorava Istok, Zapad prihvaća zamisao o socijalnoj državi. I dok ekonomski socijalizam pušta korijene Milton Friedman i njegov mentor Friedrich Hayek ustrajno čuvaju luč inačice bezobzirnog zgrtanja neukaljanog pokušajima Johna Maynarda Keynesa da izgradi pravednije društvo od sredstava zgrtanja prekomjernog bogaćenja.

Poslije određenog broja godina oguglaš na glupost pa ti je sve smiješno. I tako je sa mnom dok se prisjećam da je još prije mog rođenja još 1969. godine u časopisu 'Times' prezrivo odbacivali učenje Miltona Friedmana opisujući ga kao »nevolju i boleštinu«, šačica ljudi je prihvatila i podržala, a nakon njegove smrti u 29. siječnja 2007. pod naslovom »Čovjek slobode« novine Wall Street Journal, između ostalog, objavljuju da je 'pobjeda stihijskog bogaćenja nikla iz slobode te da neobuzdano slobodno tržište ide ruku pod ruku s demokracijom.'
Ja samo znam da ne želim biti njegova svetinja nego ludilo.
Ipak treba istaći da svaki pokušaj optužbe kao zločinačku umotvorinu naučavanja o spoznaji koja čini jednu misaonu cjelinu mora se izvesti jako oprezno. Ipak ću još malo ukrasiti postavljenu scenografiju za tu basnoslovnu basnu. Ipak prejednostavno je pretpostaviti da su oni s kojima se ne slažemo ne samo u krivu nego i nasilnici, uzurpatori i skloni istrebljenju i uništavanju.
Luda možda jesam ali blesava nisam. Ali jednako je istina i da je sve moguće zloupotrijebiti, a kada takvim činom ugrožavamo i ona postane pogibeljna, na to treba ukazati. Otkriti tajnu vještine zavođenja. Osobito su pogubna zatvorena osnovna načela što ne uspijevaju ostvariti suživot s ostalim sustavima – čiji sljedbenici bahato preziru drugačiji svjetonazor i traže potpuno slobodne ruke u primjeni svog 'savršenog' sustava. Neplanirano lijep sumrak za smak svijeta. Neki poznati osmjesi, dodiri i mirisi…
Različitost treba nestati da bi se stvorio prostor za njihov čistunski izmaštaj. Poput jahača apokalipse 'ognjem i mačem' ili pošast velikog potopa iz Biblije, to vodi nasilnom stradanju.
Mene je nemoguće popraviti. Može me se samo prihvatiti kao ispravno pokvarenog uma ili uništiti.
Brisanje naroda i uljudbi zahtijevaju religiozno ili rasno temeljeni sustavi kako bi ostvarili pročišćenu zamisao svijeta. Nakon raspada diktatura u komunističkim državama došlo je do snažne osude i obračuna s teškim zločinima počinjenim u ime zamisli o besklasnom poretku bez društvenog vlasništva i iskorištavanju ljudi jednih od drugih. Lijepo upakiranu laž svi kupe dok goluždravu istinu nitko i ne primijeti.
Zloupotreba zamisli od pojedinca koji to provode prisilom, izgladnjivanjem, tjeranjem u radne logore i ubojstvom onih koji se tomu protive ili jednostavno ne slažu sa proturječnim povlasticama kakve za sebe prisvajaju tvrdokorni zagovornici. Ja se na primjer slažem sa tvrdnjom da ima puno žena očajnih vozačica, ali ima i puno muškaraca očajnih jebača. Zato stop generalizacijama!
Razotkrivanje dvoličnog obnašanja provedbe pokrenuo je raspravu koliko strahota prouzroči pokušaj uspostavljanja određenog poimanja u srazu sa nasilnom provedbom svjetonazora izopačenih vođa kao što su recimo Staljin, Ceausescu, Mao ili Pol Pot.
Kupila sam neki deterdžent za suđe. Toliko dobro miriše da ću se s njim večeras oprati ispod tuša.

„Punokrvni komunizam nametnuo je sveobuhvatno ugnjetavanje koja svoj vrhunac doživljava u upravljanju države nasilnim nametanjem vladavina isključivog jednoumlja, mada zamisao kao takvu pritom ne treba optužiti za provedbu.“ piše Stephane Courtois u „Crne knjige komunizma“.

Prihvaćajući tu tvrdnju ne mogu se ni svi oblici tržišnih sustava smatrati nasilnim. Slušaš žalopojke i tješiš danima jer imaš dojam da je osoba vrijedna tvoje pažnje, a onda čim ugrije sunce, okrene ti leđa. Pa kako da poslije toga ne budeš kučka?
Slobodno tržište robe široke potrošnje možemo uspostaviti u suživotu s javnim zdravstvom, državnim školama, velikim gospodarstvenim poduzetništvom države kao što je recimo naftna kompanija. Jednako je moguće tražiti od korporacija isplate plaća što omogućuju dostojanstven život radnika, preraspodjelu zarade i time smanjiti nejednakosti kakve inače obilježava korporacijsku državu.
Kad vidim mršave ljude nekako mi dođe da im podmetnem rame i poduprem da ne padnu i nahranim ih sa barem desetak porcija pizza 'Mama mia' i litrom coca-cole.
Tržište ne mora biti nužno temelj kakvim Milton Friedman otpočinje prevrat upravo s ciljem razaranja sustava sporazuma i čistog računa – šireći svoj rat s države na državu. Kud ja tu i svi moji 'mrakovi'. U takvom poimanju 'divljeg kapitalizma Čikaške škole' u svakom slučaju postoji dodirna točka s drugim jednako opasnim jednoumljima – vidljivo nastojanje za ostvarenjem savršene čistoće ili prazne ploče u koju će biti upisana jedino preobražaj 'uzornog društvenog sistema' određenog svjetonazora.
U mračnim utrobama ženskih stomaka stasale su brojne uljudbe. Vojske ljudskih mladunaca koji postajahu vođe, boemi & ubojice.
Poklonici »Doktrine šoka« vjeruju da samo golemo uništenje – poplava, rat, požar, prirodna nepogoda, nasilje – može stvoriti brisanje za kojim uzdišu: „Prazno je lijepo.“ Čine to zbog toliko jake žudnje da preobraze svijet. I zato je tijekom proteklih četrdesetak godina prevrat društvenog uređenja prema zasadi Miltona Friedmana moguć samo poslije uništenja – kad ljudi, njihove duboko ukorijenjene navike i neprekidni zahtjevi doslovno nestanu – trenuci u kojima diktatura demokracije istinski poprimi oblik provedbe nasilne samovolje.
Noć se ušuljala u praznu čašu. Laku vam noć tipkaroši bloga…

Oznake: Doktrina šoka politika i ekonomija Hrvatska