nedjelja, 11.04.2010.

Ti i ja
ili život


Vrijeme nas
nemilosrdno gazi,
i na životnoj stazi
borimo se kako znamo
ili kako ne znamo

važno je jedino da se
....borimo

i na našim stazama
u našim "borbama"
veže nas najjače
samo ljubav...
ti....
i ja...

ja....
i ti...
borimo se u materijalnom
a samo nas duhovno
čini živima...

...volim te...

- 23:02 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.03.2009.

BUDI LJUBAV

Ako želiš biti sunce,
pogledaj me u oči,
i vidjet ćeš sunce.

Ako želiš proljeće,
zaviri u moje srce,
tamo je proljeće vječno.

Ako želiš ljubav,
u ljubavi budi,
jer ljubav je sjeme
koje sniva u svakom.

Ako želiš biti voljen,
zaviri u sebe,
jer davajući ljubav
samo ju osjetiti možeš.

Ako želiš proljeće,
sunčano i mirisno,
sjeme ljubavi u sebi,
suzom nježno njeguj,
i budi ljubav.

- 12:45 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 24.02.2009.

Neka nova vremena, neki stari tragovi...

Dotaknu me tako nekad,
neki stari tragovi,
i poput blagog proljetnog vjetra,
donesu neke stare mirise.

I kao san došuljaš se ti
koji zoveš se ljubav,
i iako često ne znam ni tko si
ni kakve su ti boje oči,

pa ni obrise lika ti ne znam,
osjetim te u sebi,
i znam da vrijedilo je
vjerovati onom tihom glasu

u dubini sebe
koji me grijao, pa dolaziš...
... tiho, u ova burna vremena,
da me podsjetiš na stope
starih tragova,
kada je vrijedilo...
... a ja vjerujem - vrijedit će i dalje,

iako kažu - teška
neka nova vremena dolaze,
naši tragovi drže nas čvrsto
na našem putu...
.... ljubavi...

- 12:00 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 03.01.2009.

FINE NITI

Još uvijek nas veže
nešto što ni sama ne znam
kako da nazovem.
Te fine niti
koje ne daju mir,
te niti koje nismo sami ni ispleli,
ne možemo ih sami ni obrisati
pokretom ruke
ili okrećući im leđa.
Možda ti se nekad učini
da te život napustio,
da te ranio previše i tad
okrećeš se svojoj tami.
No ipak, u svojim ruševinama
okreni se, dotakni jednu nit
onu koja ti se čini najslabašnijom,
uhvati se rukom za nju
i vjeruj....
Odvest će te u novu svjetlost.

Te fine niti...koje nas vežu....
...tvoja prijateljica

- 12:26 -

Komentari (19) - Isprintaj - #

srijeda, 10.09.2008.

U toplini sna

U toplini sna
mi smo tek djeca
koja rukama žele
uhvatiti šarenog leptira.
U toplini sna
oslikavam svoj osmjeh
na tvom licu
a moje oči
plavije su od neba.
U toplini sna
nestajemo oboje
u šarenilu ljubavi.
U toplini sna
dodirujemo se tek
vršcima prstiju,
a ipak
jedan smo osmjeh.
U toplini sna
mi smo tek djeca
sa one strane duge.

- 09:11 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.09.2008.

Toliko je tvog okusa u meni

Ostat ćeš zauvijek
neisprobana zrela trešnja,
ona najljepša,
na najvišoj grani, nedostižna,
trešnja najbliža suncu.
A ipak...toliko je tvog okusa u meni.

- 18:02 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 27.04.2008.

Tko sam, što sam...

Ne znam više tko sam…što sam…
U ovoj staklenoj kugli ptica sam za tebe, zarobio me jesi,
zatvorio i naučio kako moram, ali nisi se pitao kako osjećam, kako želim.
Prije sam slična vili, sa dugom kosom koja se odupire vjetru,
čije prozirne halje i skrivaju i otkrivaju. Da prije sam njoj slična…, ali ti tu vilu ne vidiš, tu vilu koja bi te usrećila više od zarobljene ptice.
A ptica u staklenoj kugli, ona koju ti želiš za sebe gleda, molećivo krilima govori, gleda onu sebe koja pleše, pjeva, koja leti, želi voljeti i biti voljena, gleda….ali njen glas se ne čuje, jer staklo je predebelo, a i uho vile je predaleko, može samo lupati i lomiti krila.
I na grudima, kada noć svane, a život se stiša, i kada je tvoj san dublji od tebe, na grudima vile sniva ptica o letovima…sniva o slobodnoj ljubavi, sniva o novom proljeću i buđenju, a već broji po ne znam koje proljeće u svom životu… i nada se…nada se novoj snazi koja će razlomiti to debelo staklo iza kojeg se ne čuje ništa…

- 17:03 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 18.09.2007.

ZNAŠ LI

Znaš li kako je teško
dati se potpuno, a onda
rasipati svoju dušu u vjetar,
i kada nijedan topao dah
ne dopire do tebe?

Krene, traži, čezne,
želi... a ne dotiče te?

Znaš li...?

Kako je rasipati svoje ruke,
svaku svoju toplu misao
upirati ka tebi,
a ti se izmičeš, nestaješ...

Ne osjećaš li ništa ili
bježiš zato što osjećaš previše
i to čime te prekrivam
presnažno je za tebe?

- 09:00 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.08.2007.

SAMA NA VJETRU

Zarobljena u procjepu
tražim ljubav, osvrćem se oko sebe,
a posvuda nasmijana lica,
svijet se okreće,
samo ja ostajem...
zarobljena - u tebi,
zarobljena - u sebi.
A ti ne vidiš da tražim spas
jednu iskrenu ruku,
snažnu, toplu,
jedno srce spremno i na odricanje,
ti samo vidiš svoj odraz.
Ne primjećuješ da se gušim u tebi,
da grcam u uzburkanom moru,
da više ne vidim što je iza,
a nema ni naprijed, nema jer...
...nema tebe, nema te da mi pružiš ruku,
nego grubo okrećeš leđa
i ostavljaš me samu
na vjetru.




Poljubi me

Poljubi me i nemoj nista reci
samo poljubi me
odavno vise rijeci nisu potrebne
ti ides znam.
Poljubi me k'o prvi put da ljubis
i jos njeznije
da zapamtim sto gubim
da mi ostane taj osjecaj.

Kad odes znam zaboravit ces
da smo nekad ti i ja
zaustvaljali vrijeme
medju zvijezdama
ko da me nije bilo ides sad.
Kad odes znam zaboravit ces
okus mojih usana
i neces mi se sjecati ni imena
ko da me nije bilo ides sad.

Poljubi me, odagnaj bar veceras
tamne oblake
i zagrli me jako da ne zaplacem
ti ides sad.
Poljubi me ko prvi put da ljubis
i jos njeznije
da zapamtim sto gubim
da mi ostane taj osjecaj.

Kad odes znam, zaboravit ces bol
u mojim ocima
i da je zivot moj u tvojim rukama
k'o da me nije bilo ides sad.
Kad odes znam,
zaboravit ces okus mojih usana
i neces mi se sjecati ni imena
ko da me nije bilo sad.


Poljubi me....ko prvi put da ljubiš...
(klik)

- 13:22 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 03.08.2007.

OSTAVLJENA

Noć mi je danas
saveznik i neprijatelj.
Skrila sam se u tami
možda je tako najlakše,
biti nevidljiv i dalek,
diviti se prostranstvu zvijezda
koje tako zavodljivo i slobodno
stoje na svom mjestu, nedokučive.
A ja, skrila sam se u noći
možeš mi čuti samo drhtaj srca
i neki bljesak vidjeti u oku,
možeš....ako želiš.
Ali, ja ipak samo stojim
nepomična i uplašena,
i divim se noći i zvijezdama.

- 07:26 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2010  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

LJUBAV.....miracul

Osjećaj koji nas ushićuje,
osjećaj koji nas mijenja,
emocionalni tobogan,
spušta nas na dno,
ali i tjera da se iznova penjemo,
penjemo, idemo dalje i dalje....

Pogled

Pogledaj kroz prozor.
Sa puste ulice gledaju te odnekud moje oči.
Blago. Kao da se uče nježnosti.
Oslušni tišinu.
Čućeš moj šapat.
Tih.
Pretih.
Kao da se riječi uče govoriti tebi.



"Rasli smo
na obalama neshvaćenih života
skriveni
svako u svojoj čežnji
u nečemu
što je oduvijek bilo jedno

Sanjali smo
na jastucima drugačijih boja
vjerujući
da ćemo se sresti
u snu
što je oduvijek bio isti"

ONA SANJA



Nije sigurna gde se izgubio.
Sada ga čeka.
Ponekad se trgne i pita samu sebe,
da li ga je ikada imala.
Poklonio joj je samo tupu
zvonjavu koraka koji se vrate i
kao kandže pokušavaju sve vreme da poderu realnost.

Ona ga uporno traži u obliku Zvezde
koja će obasjati njenu budućnost.
Kada je tužna sarkastično se smeje,
besno trči po lavirintu svojih misli
i na kraju pada i tu ostaje da spava.

Ona sanja, po navici, da pregazi vreme.

Ona se nada.
Ona se nada.
Ona se iskreno nada da će ona ista, tupa
zvonjava koraka najaviti njegov dolazak.

Ona želi.
Ona želi.
Ona iskreno želi da vidi njegov izraz lica, iznanađen,
baš onako kao kada se dete susreće sa igračkom koju
je odavno izgubilo.

Ona voli.
Ona voli.
Ona iskreno voli sve sto podeseća na njega,
njegov glas… Čuje ga, ne, ne sanja, ona ga čuje.
Kaže joj: ,,Probudi se, probudi se, spavalice, zakasnićemo. Zašto me tako bledo gledaš? Nešto si ružno sanjala?”

Ona se plaši.
Ona se plaši.
Ona se na tren uplašila da ga je izgubila,
na tren je samo zaboravila da ono što se
iskreno voli nikada se ne može izgubiti,
ni posedovati. Može se samo nositi
unutra, u kutiji svojih osećanja, skrivati
i braniti ga od mržnje.