Kada moja žena radi ovako nešto, onda odvojeno ide tjestenina i sir, uz dodatak špeka, koji se proprži na običnom ulju, a rikula ide na salatu sa strane, uz dodatak maslinovog ili bučinog ulja. Porcija koju mi ona servira ima između 800 i 1000 kcal. Jasno da je njena varijanta puno ukusnija i pruža gastronomski užitak, ali ja si to sve rjeđe želim priuštiti na uštrb nekih drugih vrijednosti.
Ovo što sam ja napravio je grko i pusto, ali nutritivno gotovo savršeno, pa kako tko voli, želi ili bira iz već nekog svog razloga, meni pravo, ja vjerujem da svoje znam.
P.S.
Ne treba ni pokušavati u isti koš
strpati ono što u njega ne spada,
jer eto, nije sve isto, kamoli dobro,
ali što je dobro, to je dobro pitanje.
Ne znam zašto, ali uvijek zaboravim dodati limun na oslića, a znam da to volim. Nema veze, tucanom crvenom ljutom paprikom sam ga malo požestio, i to mi je pasalo. Bob je super, ovaj je smrznut, što vjerojatno nije savršeno, ali lako moguće da je i bolje od svježeg koji od polja do mene stigne za dan, ili dva, dok je ovaj smrznuti vjerojatno zaleđen netom iza branja. I oslić je bio zaleđen. Rotkvica je ostatak od Uskrsa, a maslinovo s Brača, ali to i nije toliko bitno.
U ovoj varijanti sam ribu začinio namazom od maslina, a umjesto rotkvica je išao mladi luk.
Ovo je obrok koji predstavlja gastronomski završetak Uskrsa. Zadnje kuhano jaje, zadnje što je ostalo od izvrsne domaće sušene šunke, a tu je i namaz od maslina, integralni tost i ribana crvena rotkvica, uz malo maslinovog ulja.
P.S. Da nisam tašt, bedast, slab, ... tko bi me podnosio.
Vjerojatno bi najbolje bilo dodati malo meda, ali moj je izbor da u ovom trenutku bude baš ovako. Ribiz je kiseo, dok je aronija izrazito opora, i pomalo suhaljive teksture. Korišteno je zaleđeno voće i čiste zobene pahuljice, koje nemaju veze s onim finim fit pahuljicama s čijih se kutija kočopere razgibane vitke cure. Ne kažem da su te druge pahuljice loše, ali nekako sam sumnjičav, za razliku od piljevinasto neatraktivnih zobenih i njima sličnih. Zašto je ovdje svježi kravlji sir? Samo zato što ne znam što bi drugo mogao staviti iz kategorije mesa i zamjena koje sukladno dijabetičkoj dijeti standardno idu u doručak, kao i u svaki drugi obrok. Ne treba ser te matrice držati kao pijan plota, ali ovo je sasvim pristojan pokušaj.
Jasno mi je da zdravi ljudi ne moraju ovako kombinirati, i valjda je svima razvidno da vas ne nastojim očarati svojim kulinarskim umijećem, tj. i ovo je još jedan sasvim običan svakodnevni obrok, po mom, gastronomska nula, alii nutritivna bomba ograničenih kalorija, pa je moj izbor vjerujem razumljiv.
Tako jednostavno, ali i ne baš osobito u gastronomskom smislu. Očekivao sam ipak više. Nutritivno, izvrsno, i upravo na tome je trenutno naglasak. Ideja je bila zamijeniti, po meni precijenjenu, mozzarellu nečim sličnim, ali domaće proizvodnje. Ovaj sir je dobar, i sličnih je kalorija kao mozzarella, ali topivost se nije postigla. Mislim da će u hladnim varijantama bolje proći.
Meni dobar, tj. nutritivno prihvatljiv, ukusan i praktičan. Ocijedim originalno sojino ulje. Time izgubim vjerojatno i ponešto od okusa, ali to mi se čini kao prihvatljiva cijena. Riba se čini nekako više sirova, ali to mi ne smeta.
Kruh robustan, konkretan i zdrav, valjda. Masline i kisela paprika iz teglice, klasika. Malo drugačijih začina, dobro maslinovo ulje i zanimljiv i ukusan obrok je tu.