Da, iznenađen, još kako,
ali ipak, ne i uvrijeđen, baš nimalo ;)
Standardno pristojna posjećenost ovog bloga u potpunosti je zasjenjena otužnim brojem posjeta web stranici s detaljima prošlog objavljenog posta (to je ono ... više), tj. sastojci, recept i komentari samog obroka. Samo 3% posjetitelja bloga je kliknulo na detalje koje sam stavio na web. Da vam bude zornije, radi se o točno 4 posjetitelja weba u danu na 120 jedinstvenih posjetitelja bloga (preciznije, do navečer, ali i do ponoći se neće ništa bitno promijeniti). Dakle, čak ni pola komentatora nije pogledalo o čemu se zapravo radi, tj. što imam kao reći na temu. Ispada da sam godinama objavljivao nešto što zapravo nikoga uopće ne zanima, osim mene samoga. Sada mi je jasan onaj podatak o 5 sekundi prosječnog zadržavanja na ovom blogu po postu. Sve u svemu, zaključak: za blog, dovoljan je naslov, fotografija i tri usputne riječi. Da, da, uistinu sam šokiran. Naravno, ne vama, no svojom zabludom, i naivnošću. Neću ovaj tren obrisati blog, prespavati ću prvo, bar dan, ili dva, ali današnji rižoto s kozicama i čips od celera, uz još nekoliko postova u pripremi, potpuno su izgubili smisao, pa ću si ih ... uistinu nije bitno. Sada pomalo shvaćam kada blog urednici na nas gledaju kao na jadnike željne pažnje, jer ova katastrofalna statistika na moju žalost potvrđuje tu tezu. Nema ljutnje, samo suočavanje s činjenicama, vjerujem da je to sasvim u redu.
Eto, neću ostavljati nikakve mudrosti,
pjesmuljke (tj. linkove), kamoli jelo, ili fotografiju,
slijedi pauza dok se ne opravim od ove neočekivane pljuske ...