Ove su kozice uhvaćene u čistom moru, i to mrežom, bar tako tvrdi deklaracija, ali eto, ne baš oko Jabuke, pa onda ništa od hvaljenja.

Jasno je da ovo nije rižoto, ali koga briga za terminologiju. Od začina, sve se solilo i paprilo, u rižu je išao peršin, a na celer curry. Zašto? Ne znam, ali tako mi se htjelo. Jasno je da sa začinima treba raditi onako kako nam paše. To što znalci kažu da mora baš ovako ili onako, mogu sebi i onima koji ih moraju slušati, a ja ću baš kako mi paše, što predlažem i vama. Uz afinitet nije zanemariva i raspoloživost. U ovo bi jelo stavio list celera, da ga nisam dan ranije stavio u juhu, pa ga više nisam imao.

Naziv originala: Risotto aux crevettes et le céleri frit

Povrće sam skuhao na pari, a filete ribe ispekao na malo maslinovog ulja iz spreja. Kod serviranja je sve preliveno maslinovim uljem. Na povrće je išao svježi kopar, a na ribu ružmarin. Artičoka je uistinu specifična, šparoge standardno dobre, a o plavoj ribi i maslinovom ulju svakodnevno slušamo pjesme.

Originalan recept je od Ane Ugarković. Dodan je samo krumpir. Vjerujem da njoj sva jela uspiju, ali isto tako mi se čini da drugima počesto i ne ispadne baš prema očekivanjima. Uz njeno neosporno profesionalno znanje i vještinu kuhanja, da li u receptu fali neka sitnica, ili ona barata boljim namirnicama i priborom za kuhanje, stvarno ne znam, ali ovo jelo nije ispalo za pohvalu.Artičoka je zanimljiva, ali ova se posušila i potamnila. Samo je u sredini bila jestiva, i taj je dio bio zanimljiv i ukusan. Ni mladi luk baš ne ljubi pečenje na otvorenom. Mrkva je ispala sasvim u redu, a piletina i krumpir su standardno super. Moj bi zaključak bio: ispeci piletinu i krumpir u pećnici, pa serviraj uz svježu salatu, a može i od artičoke, mrkve i mladog luka.

... doručak rudara ili treba sagledati i količine?

Hvala na komentarima prošlog posta.

Vidi li itko link?

Ne morate kliknuti, samo pitam.

* Komentar komentara prošlog posta:

@ ...: Hvala ;)

P.S. Bilo mi je zadovoljstvo pročitati razmišljanja nekih dragih ljudi s kojima se nisam neko duže vrijeme čuo. Neću nikoga posebno isticati, ali neke sam si komentare posebno izdvojio i više puta ih pročitao. Iskrena kritika, pa čak i tako svim općenito nedobrodošli savjeti (jer kroz njih se čini da mi sami ne znamo što i kako) meni su sasvim dobro došli, dapače, puno više od pohvala koje nedvojbeno gode egu, ali ... Eto, nisam ni umoran, ni zasićen. Pokušavam samo realno sagledati stvari. Nikada se nisam kitio ni kulinarskim, ni fotografskim umijećem, pa neću ni nadalje. Pisati na blogu nešto što nitko neće čitati može samo osoba koju ću ja teško razumjeti. Inače, u tom prošlom postu se uopće nisam žalio na broj posjetitelja, i nedostatku pažnje, dapače. Drugo sam apostrofirao, sadržaj i bit jela, tj. sastojci koji određuju kalorije, sam recept i recenzija namirnica, pripreme i finalnog rezultata, to je ono što sam izdvojio na drugu stranicu i što je ispalo manje zanimljivo od fotografije, naslova i usputne doskočice ostavljene u postu. Statistička činjenica koja je potvrdila pretpostavku koja se u startu činila neprihvatljiva je ono što me otrijeznilo. Kao što rekoh, sve u redu, idemo se igrati, tko već i kako hoće. Nema, niti je bilo ikakve zamjerke, i pomalo mi je žao što sam ispao plačljivac, ali b(l)ože moj, kako sam zakuhao, tako sam i kusao.

Kada gledam na televiziji što sve ljudi kombiniraju, a i moji komentatori su najvećim dijelom dio tog svijeta naprednih kuhara amatera, lako je pretpostaviti da bi neki dodali špek ili parmezan, curry zamijenili bosiljkom, mladi luk češnjakom, a mogao bi ići i losos ili jastog umjesto piletine, tj. da, moglo je svašta, ali nije. Složeno je baš ovako kako je, i kao ideja se nudi svakome tko će u njoj naći bar nešto za sebe. Ja sam ovim jelom vrlo zadovoljan.

Nije ovo bilo loše jelo, dapače, ali nije baš ni nešto što bi pod obavezno trebalo ponoviti. Na kraju sam sve pomiješao, jer povrće je bilo neslano, a jetra preslana. Eto, desi se. Za sve one koji ne jedu filtere izbor je sasvim lak. Jetra jedem povremeno, i ne u velikim količinama, različitih vrsta i iz različitih izvora, pa se nadam da će mi učiniti više dobra nego zla. Ovaj je mladi domaći krumpir koštao dva-tri puta više nego stari, i dobar je, ali ipak, cijena je više odnos ponude i potražnje, nego stvarne vrijednosti, naravno, po meni, i za mene.

Pola kile tijesta daje deset ovakvih porcija, pa se ne treba čuditi što se ponavlja, valjda. Slično vrijedi i za kilu smrznutog oslića. Kupus je prvobitno kupljen za salatu u jednom drugom jelu, ali eto, završio je i u nekim drugim jelima, pa i ovom. Kao što rekoh sto puta, svakodnevna kuhinja uvažava stanje smočnice i frižidera, a to što bi nešto pasalo bolje, može ostati kao ideja za tv šou, ako nas već snađe, ili da se malo pravimo važni, jer mi kao znamo što s čime ide i što je baš dobro.

Maknuo sam sve peteljke i sredinu od blitve. Lišće je kuhanjem gotovo nestalo. Žena me špotala što slušam gluposti s bloga. Da ni njena mama, ni nitko nije bacao peteljke, a kamoli pravio ikakvu famu od špinata, blitve, ...

Ne znam, nisam pametan, ali sve mi se nekako čini da mi je kuhinja sve više tijesna.

Varivo je opravdalo očekivanje, a kobasica, koju ostali ukućani nisu htjeli ni pomirisati, je ispala izvrsno. Obećao sam da neću objaviti od čega je. Samo mogu reći da je znatno manje masna, a time su i kalorije osjetno skromnije nego je to slučaj kod standardnih kobasica.

Vjerojatno je upravo to i bio problem.

Nutritivno, sasvim korektno jelo.

Sasvim korektan obrok. Filetiranje traži dodatno vrijeme u pripremi, ali daje komociju kada se jede. Špinat sam dobio jako jeftino, a stvarno je dobar. Slanutak je iz konzerve.

Zbog boje sam krumpir okrenuo s donjom stranom prema gore. Kada je manje ulja lako se zapeče, ali taj mi je dio i najbolji.