[tu pa tam]
ispitno preseravanje
mjesto radnje: predavaonica 14 filozofskog fakulteta u ljubljani. sudionici: cca 100 slovenaca i ja mali hrvat.
ispit bi skoro pa bila prespavala iako je bio dejt s profesoricom zakazan u 16.00.buduci da vec 4i put izlazim na njega činilo mi se kao da idem na popodnevnu kavu a ne na predzadnji rok za zadnji ispit cija se važnost može mjeriti jedino sa stresom iščekivanja mjesečnice koja kasni.
ispit kasni 30 min.
u tih 30 min sa svojim glasnim ponavljanjem naucenog gradiva 3 djevojke kraj mene dobila sam panic attack jer nista skoro od melodiozne njemacke knjizevnosti koju su je izrekle mi nije bilo znano.ok. odlucujem progovoriti s njima.
" ej sorri. cujem da spominjete TO i TO. gdje ste to pronasle".
pogledaju me kao da sam upravo izvadila si oko i gurnula nazad u ocnu supljinu.
slovenci nisu nauceni da im se netko koga ne znaju obrate.
nakon sto su svladale vlastiti sok odgovaraju da su to iz skripta.
zapocinjem debatu da nema sanse jer sam se iz skripta ucila a toga nema tamo.
dobijem kratko odjebno objasnjenje i na to mi okrenu leda i nastave mumljat sebi u bradu.
promatram dvije cure tzv. najvece kiss asserice na cijeloj godini. ruka im se na predavanjima ni ne spusta iz zraka.
jedna drugoj: " e ma meni je ful bed. zadnji put sam dobila 8 kužiš. 8!! i sad idem ponovno pisat da mi ne narusi prosjek."
ok. tko je tu lud. ja se drkam ko zna koji put da bi dobila jebenu 6icu a žena hoće 10ku samo da joj ne naruši prosjek.totalno sam u soku da moram na glas je pitat" dobila si 8 i hoces ponovno ici pisat"
objasni mi da nije fer da je dobila 8. razloge nisam ni slusala.
btw: u sloveniji je raspon ocjena na faxu od 1-10. i 6 je pozitivno. (op.a.)
nakon toga se kraj mene usjedne neki brucos u nekom gangsta stajlu ( buduci da ko govna svi skupa pisemo stisnjeni u jednoj predavalnici).
obrati mi se sa: " ej. jesi ucila sta"
kimnem glavom.postavim isto.
"e ma jebe mi se stara mi zna profesoricu" ma super bravo za tebe.
na to započne očaravajuču zavodničku spiku kako se napušio i da misli da neće vidit slova ispred sebe.
da moja stara zna profesoricu i da cu proc bez beda ja ne bi bi gledala slova nego bi zaspala tih 2 sata.
nakon sta smo usli i nakon hitlerovskog razmještavanja i prozivanja dijeli ispite. i naravno dobijem pjesmu koji nisam ni razumijela jer kao da je bila pisana u starogrckom njemackom stilu.iz pjesme uspijem prepoznati rijeci rat i mir. ironije li.
najvažniji ispit na godini i ja pod svoje dojmove o pjesmi napišem da mi se naravno sviđa jer govori o ratu koji je trajao 20godina. i da znam kakav je osjecaj jer sam se sa 20 godina i sama tako osjecala.
možda mi umjesto ocijene pusti broj kakvog dobrog psihijatra.
okrecem se oko sebe i hvatam neke ispite pa prepisujem pa muljam serem i sve te akcije. nisam ni dosla do polovice vratnog iskrivljivanja aka prepisivanja kad objavi da je ispit gotov i da se nada da smo uspjesno napisali.
izlazim ko pokisla kokos dok ostale slovenske kokosi vade skripte i razmjenjuju dojmove i iskustva.
jos jedan veseo ispit nakon kojeg sam spremna ubiti makar pogledom svakog tko mi se optimisticno nasmije i pita" Ej kako ti je bio ispit?"
Ratno.
