[tu pa tam]
__bezbolno kratki i beZveZan post__
...već zadnjih nekoliko dana kukam i vičem da mi teve u sobi pati od neke bolesti jer niti jedan program nema slike..mravi mi teororiziraju ekran i sprječavaju da uživam u gledanju oza, koi e pak zabranjen u dnevnoj sobi od strane moih staraca slabog želuca..
..no zato nema problema kada ja svoj vid kvarim na prisilno gledanje vile marije ili nekih drugih španjolsko-mexičkih sapunica.
anivejZZ:: nakon tjednih pokušaja da drugi kraj fakin antene uguram u odgovarajuću rupu na televiziji i nekako reanimiram svoju televizijicu.
..odlučila sam potražiti stručnu pomoć i nazvati tog nekog dečka ( dečko/tip/sve e to isto ) za tehniku...kao vrlo se on kuži u to.
tip e ušao sa svojom alatnom torbicom gej asocijacija i tipa onih važnih američkih detektiva pitao: u čemu e problem? samilosno pokazujem na televiziju i kao u najvećim sapunicama: spasi ga..!
tip odlučno kimne glavom..duboko udahne ( psihičke pripreme? ) i otvori svoj gej asocirajuću torbicu i krene na oprejšn moe televizije. nakon 5 sekunda tip me manijački pogleda i pita da li ja njega zafrkavam? mislim si...da...ful sam zafrkantica. da ne duljim...ispalo je da nije problem u nikakvim krivim spojevima..već u tome da ja u svim tim silnim pokušajima nisam se sjetila ugurati onaj suprotni dio u televiziju, stoga nije ni čudo da drugi dio je bio potpuno beskorisan. na kraju sam si ipak i pomislila da sam žešća zafrkantica..kada je tip sarkastično objašnjavao da se svjetlo gasi gore pa dole. ajnt vi fani? ja i tehnologija? ne bi rekla.
encapsulated me podsjetila na to da mie za točno dva tjedna rođendan. mda. već osamnaestu godinu za redom obnoviti ću godišnjicu mog glasanja u riječkoj bolnici 
i početak kontinuiranog maltretiranja, za mene kao biće, zaslužnih roditelja.
opet ćemo se okupiti..ja i ostala tugujuća rodbina...i ponovno ćemo se prisjećati svih onih sramotno glupih stvari koe sam kao mala radila na sebi svojstven način. ponovno će se gledati slike mojih prvih plesnih koraka...gdje sam glumila mrava...komentirati kako sam mami voljela dizati suknju u javnosti ( a toliko puta sam se ispričala u ime te male jane )...opet nanovo će se svi čuditi kako sam ja kada sam bila sick išla svaki dan na inekcije umjesto da pijem sirup ( ..da i? ...)...izvaditi će se slike moih ljubavnih početaka kako me neki balavi dečkić slini u obraz....pričati sve one sitnice koje stara zna a ja pokušavam zaboraviti...i možemo se nadati da se neće ponoviti prošlogodišnji incident kada je zabava dostigla niravnu pokazivanjem mog prvog pramena kose (...imam sreće da nie pupkovina...).
i već vidim tradicionalno _za kraj ću ja OPEt morat pričati priču o crvenkapici
kou sam pričala...pogađate...kada sam bila mala.
" bila jednom jedna crvenkapica. ona je išla kod svoje bake. jer je baka bila bolesna. mama joj je dala jednu lijepu i veliku košaru da odnese baki. crvenkapica je išla sa košarom kroz šumu i došao je vuk. pitao je crvenkapicu što ima u košari. crvenkapica mu kaže: K***C!".... i tu sada publika poumire od smijeha. smije se..ali je živa. nekima za smijeh treba tako malo. uopće ne kužim što je tu tako njima smiješno...zapravo je tragično sha sam već od 6godina znala nabrajati sve dijelove tijela. no opet s druge strane...tu je i moj bratić koji je nekoj babi u basu pjevao:: pimpek moi, pimpek moi...hehehe. eh..maj krejzi femili.
..... anivejZZ..... do sutra..do sutrašnjeg pametnieg/zanimljivieg/meni svojstvenieg ( vot d fak vit vords tudej? ) čega već.
i za kraj pjesma autobiografskog štiha:
plavim nebom ptica leti
htjela bi da joj izmet negdje sretno sleti
u daljini čuje janin glas
i pomisli si:::evo spas
jana ni slutila nie koji plan ta ptičurina kuje
kad eto izmeta u trenu..na njenoj jakni tu je.
sreće li velike...kažu joj svi ljudi
a ti jana sa izmetiranom jaknom budi....
