[tu pa tam]
give mi the coFfEE..and no1 gets HuRt!!!!!!
...kronično neispawama zbog škrtog bolesnika iznad mene koji u 3 ujutro kao opseseivna pralja, stavlja svoju perilicu u pogon. Drito ispod moje sobe, drito kroz tanke zidowe..kroz koje se čuje swe-od jačine i količine obavljanja nužde, kašalj, telefonski razgovori, hwala bogu što nije oženjen...
ulazim u kuhinju u potrazi za antineispawanim napitkom...my one and only.coFfEe.
u poluluđačkom stanju, raščerupane kose, pidžamom koja je obučena naopako..kopam po ladicama da pronađem taj napitak koji bi mi trebao spasiti dan...prazna je kutija gdje kawa obično obitava. Stara izjavljuje da je više nema jer je dubokoumna krawa od naše susjede uzela posljednje ostatke. Pogledawam parazita za našim stolom kako pohlepno drži šalicu MOJE kawe i smiješka mi se..Smile...budi sretna sha mi pidžama nema džepić za sjekiru koja siječe prste čima ja kažem KAWA..izjawljuje da je kawa full fina...nerve mi se penju na stopedeset....prilazim stolu, spremna sam ugurati joj glawu u šalicu te iste fine kawe dok joj se tikwa sama ne pretvori u jedno veliko zrno kawe koe bi samljeli i imali godišnju zalihu.. Ponuđuje mi da uzmem malo njene. Na koga joj ja ličim? Drolju koja dijeli kawu sa swima? Uz hannibalLector look odbijam njenu ponudu i gutajući ponos prawim kakao. « Nekako si loše wolje?» You think so?. Ukoliko netko ima želju da pogine, samo neka mi se jawi ujutro u kuhinji i neka pije moju kawu dok ja kao najveće infantilno dijete moram piti kakao. Grrrrrrrrrrrrrrrr........sjedam za stol do nje, ljubomorno pogledawajući svoju kawu....to sam mogla biti ja....ona je mogla kliziti niz moje grlo ( koje ju zaslužuje više od te parazitkinje next door )..a ne ovaj kakao koji mi se pokušawa umiliti svojim čokoladnim okusom, ali slabo, slabo brate moj...no kofein-no fun... zaključujem: moja kawa je moje privatno vlasništvo, ne želim da je itko gleda, dira ili pije, želite li si liječiti svoju kofeinsku ovisnost, kupite si svoju vlastitu kawu, a moju ostavite na miru!!!!!!!
