[tu pa tam]
kad duhovi progovore...
....visoka sam 1.72, u masi se izdvajam svojom izrazito plawom kosom, na licu imam dwa po meni upečatljiwa pierca..i ne nisam neka umišljena krawa koja se hvali darovima majke prirode ( i piercing studia) već samo samo željela reći da nisam nevidljiva ostalim smrtnicima. Osim dotičnoj osobi koja se prawila da me ne vidi na udaljenosti od 20centimetara, circa. Prwe dvije minute sam čak bila uvjerena da ima nešto zanimljivo na granama, a druge dvije sam skužila da me uporno izbjegawa pogledati, kada je sa dječačkom znatiželjom promatrao kako smetlari odvoze smeće.
" Igore...!", ja sarkastično iznenađeno. Kromanjonac se i nakon mog doziva koji bi razgibao slušne organe i u gluhog čovjeka, prawio da me ne widi, gledajući kroz mene kao kroz zrak. Osjećala sam se kao posrano/bjesni Casper. Ubojiti pogled makes me vidljivom.
"Ej..ti si!"..ne, moj djeda Hanibal i baka Ana sa obale Slonove bjelokosti ( recimo....), i bytheway, Zlatna malina za fejkanje.
" Mda..i što ima kod tebe? Izgubio mobitel, nemaš telefona, spremaš se za misionarsku expediciju?"
" Joj..ja tih ovih dana radim na programu, pa sam nekako zauzet...ali ako ti ta kawa sa mnom znači toliko, mogao bih te ugurati u raspored..." uguraj ti sebi nešto drugo, molim lijepo u neki prostor koji ti trenutno mijenja usta. Radije bi legla u paukovu mrežu i prebolila fobiju, nego li sa tobom djelila sveti čin kao što je ispijanje kawe.
" Ma ne..i ja sam na programu.kako se rješiti idiota u jednom rječju i potezom"
" A da? Kako? " Kao on je jako pametan pa meni dopušta, da njegovom visočanstvu Sir Dupekretenu ja, mala obična seljančica objasnim neke stvari.
" Samo gledaj..." . Da je život film ja bi otišla a on bi ostao izmetiran, al ovo je MOJ život pa je on samo potiho dobacio:Puši ti meni K****.... kao odušak na moje ponašanje.
Preko ceste stiže moj odgovor: " Hvala, ne pušim ČIKOVE...!" =)
