[tu pa tam]
frizerska
mislila sam da postfrizerska drama je stvar koju proživljavaju samo žene...al neki dan sam se uvjerila da ni dečki nisu nedodirljivi kada se radi o tih po izgled bitnih par dlaka na glavi...
sha se dogodi kada jedan dečko kupi mašinicu u jednom supermarketu čije ime nećemo reklamirat i pravi se facom da se on zna sam šišat...dogodi se da se ja trebam nać sa njime na nekom mjestu di prođu dva čovjeka na dan...i da kad ga ugledam se ukakam u gaće jer si pomislim da od kud mene neki skins zna i još manje ide prema meni...:)))))
da bi nakon sat vremena s tim istim sjedila na omvu izvan svih riječkih ograničenja...jer ko bježimo ostatka civiliazcije. moj skins je pio sok a ja pivu:))
još sam prepala hohu na teleFon jer sam joj rekla da me napao neki skins i da me oteo autom..buahaha...brižna ona je povjerovala...a on je pokisnuto sjedio do mene:)
al točno sam znala kako se osjeća.....
sjećam se ko da je bilo prošle godine. zato sha vjerojatno i je. bližio se moj brzdej i sada si ja smarterica utuvila u plavu glavu da ja oću promjenu i oće jana promjenu.
neznam ko mie prenio mudrost da kada cure žele promjenu u životu ima da promjene ili frizuru ili dečka... a kako sam ja u tom razdoblju veze dečki bila ko lezbijska redovnica ( da malo dočaram ozbiljnost situacije)....nie bilo druge nego pod nož.
zapravo...nakon sha je ta mesarice sha sebe usuđuje nazvat frizerkom onim škarama izmaskarirala svaku vlas na mojoj glavi i dala mi da se divim njenom remek djelu u ogledalu...osjećala sam se ko frankenštajn nakon sha su ga onako ružnog oživili ili što već:)
**mesarica. joj kako je dobra frizura!
žrtva aka ja: mda...predobra ( kladim se i da je hitler bio svojoj mami dobar sinček..svako voli ono sha sam napravi-makar se iz toga izrodi n a k a z a )**
...imala sam postfrizerske traume koje sam morala htjela/ili ne...podjelit sa ljudima u školi...a komentari su bili da izgledam ko narkomanka il dal mie dejvid bouvi uzor i tako neki spešL...
i da stvar bude bolje od bolje...taman smo se slikali ono ritard sa razredom tako da ono sha je trebala biti posve mala promjena prie mog rođendana je završila ko najveća tragedija u povijesti ženskog šišanja.
fala penisu da se tragikomedija privela holivudsko-frizerskom hepi endu pa sam išla na estetsku korekciju kose..to je ono sha mi hrvacki siromasi zovemo : pljunut duplu lovu za popravak istog. to je bio prizor koji će se pričati generacijama i generacijama...ić će sa kose na kosu:)
i tadam:) od tada raste..raste i raste...( barem kosa ako neće drugo ) i nećemo je više sakatit:)
dok se one moe negdje zabavljaju...tko zna di..ja sjedim doma..kvalitetno se družim sa starom ( pogađamo koe ubojica na filmu )...ja se malo gušim u kašlju..malo dišem ako mi se posreći..piem tablete..još malo pa komuna...ma ide mi u životu ide mi:)
