petak, 16.01.2009.

Imam prijateljicu školsku učiteljicu.


Strašno mi je dosadno danas. Odlučila sam vježbati, gledala sam emisiju gdje je neki frajer (američka emisija) u kojoj je taj frajer objašnjavao nama, publici ispred monitora, i publici u publici kako smršaviti na način da se skoncentriramo. Kao ako si gladan, onda se natjeraj na dekoncentraciju od gladi. Pa se natjeraj na to da te glad ne dokencentrira dok se pokušavaš skoncentirat na neke druge stvari, a te druge stvari su - lupkanje prstima po licu, okretanje očiju u krug udesno, krug ulijevo, lupaj se po prsnom košu, lupaj se po vanjskoj strani dlana, i ja sam tu prebacila na drugi program, jer mi je ovo sve bilo jako čudno, jako američki, i jako depresivno.

Bila sam danas s Jill na sendviću (cura koju sam upoznala kad smo radile u školi stranih jezika), ja htjela u Trinity studentsku menzu (jer kad sam tamo imam osjećaj kao da još uvijek studiram), a ona me odvela u neku knjižaru u kojoj je sendvić 9e. Nakon tri sata priče odlučila sam joj dati popis svojih najdražih knjiga i filmova, a ona me pitala jesam li ikad čitala Camusa. Jesam, pa mi je dala kolekciju svojih najdražih knjiga, i onda sam ju malo ispitivala šta planira nakon magisterija američke književnosti, na što je rekla da u rujnu upisuje doktorat, gdje će ČETIRI godine studirati poeziju Ted Hughes.a. E ja to zovem strašću.

Pošto sam za Teda onako letimično čula, isto onako kao što sam još od treće godine faksa pričala da bi trebala čitat Sylviu Plath, pa nikad nisam. Najdraža pjesma joj je: Apple tragedy. Kao prepuna je skrivenih značenja, i nije samo doslovna parodija na prvotni Raj. Ja poeziju ne razumijem, ali ju ona rastura. Uvijek ima neke briljantne male ideje i dosjetke, vrlo je onako svjesna sebe iako je navršila 23 godine, i onako super zanimljiva mi je pa volim s njom ispijat šalicu čaja.

Petak je, recesija je, za slijedeći tjedan imam za napravit dvije prezentacije, nikako mi se sad ne da ni gledat ni razmišljat o tome, gripa me prošla, ostala mi je ukočenost svega. Razmišljam dal pogledat Transamericu ili pogledat nešto drugo. Bio je ovo jako dosadan dan, čekam sutrašnji, rekla sam si da moram prošetat do mora. Živim 10 minuta od oceana, vrijeme na plaži provodim jednom u tri mjeseca. Kao nemam vremena, zapravo imam, lijena sam, kako je Irska duboko na sjeveru svijetla je bilo od 10 do 15. Mislim da je danas počela sezona kiša.

Našla sam super citat, Banksy ju je pokupio od Emo Philipsa, ja sam ga pokupila od ovog prvog napisanog.

''When I was a kid I used to pray every night for a new bicycle.
Then I realised God doesn’t work that way, so I stole
one and prayed for forgiveness.''


| 20:31 | Aj ti reci! (15) | Za print mašinu. | #


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.


Komentari On/Off


''Sve ono što jesmo je rezultat onoga što smo mislili.''
Buddha

Svi tekstovi na minervariranje.blog.hr zaštićeni su Zakonom i zabranjeno je distribuiranje bez pristanka autorice. Minerva*Riranje © 2006-2012
eXTReMe Tracker

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se