četvrtak, 20.11.2008.

'So Much Water So Close to Home'

Ste ikad pročitali Hills Like White Elephants od E. Hemingway.a? Moja daleko najdraža kratka priča. Ste ikad čitali priče Raymonda Carvera? Vrlo, vrlo kompleksna građa. Stoga, ako se snimi film po Carverovoj priči, težina se očekuje. Naime, Jindabyne je napravljen po njegovoj 'So Much Water So Close to Home'. I film je briljantan. Uznemirujuć i misteriozan. Radnja je spora i teče u kapljicama, ali tema je baš problematična zbog posebnosti kompleksnih odnosa, koji zapravo nikad po prave nisu bili sretni. Zadovoljni vjerojatno da, ali sretni nikada. Gabriel Byrne glumi Stewarta, bivšeg irskog vozača trkačih auta, čiji se život sveo na dosadan mehaničarski posao u mjestu Jindabyne, Australija, koji je okružen vodom jer je 60tih grad bio potopljen zbog izgradnje brane. Stewart i njegova tri prijatelja doslovce žive za jednogodišnji vikend koji provode pecajući. Na početku tog vikenda, u jednom od zabačenih jezera, pronađu leš mlade Aboriđinke – žrtvu serijskog ubojice. Umjesto da si upropaste dugo očekivani vikend, muškarci nogu trupla (jer svejedno je mrtva) zavežu za drvo da ne otpluta. Iako, kompletno šokirani i zaprepašteni pronalaskom tijela prekrasne Aboriđinke, sve do nedjelje ne odluče prijavit pronalazak, već umjesto toga ostatak vikenda provedu u bezbrižnom pecanju, kuhanju, pričanju i odmaranju od učmalog života. Kad se vrate nazad u grad, cijelo društvo je šokirano njihovim djelom, no, najviše od svih je zaprepaštena Claire (Laura Linney), Stewartova žena Amerikanka, koju zajednica na shvaća previše ozbiljno jer je nakon poroda ostavila svog sina i muža na 18 mjeseci, jer je doživjela živčani slom. I kojoj je zapravo, majčinstvo najveći zastrašujući zadatak jer se gubi u toj ulozi. Film postavlja dva moralna pitanja: ''Biste li dopustili da vam pronalazak leša upropasti dugoočekivani vikend?'' i po pitanju Australije: ''Postoji li razlika između leša bijelkinje i domorotkinje?'' Jindabyne prikazuje ponašanje etničkih skupina, rasizam, krhkost braka, ranjivost dječjeg uma, očajnu potrebu za poštivanjem uvjerenja i ljudi van regula. Veliku separaciju između artikuliranih žena i ćudljivih i tihih muškaraca, između bijelaca i domorodaca. Između moralnosti, humanosti i širokog otvorenog prostora i krajolika (za koji se može reći da je najbitniji faktor filma) Australije, i koji u čovjeku otvara mogućnost vlastite beskonačne izgubljenosti jer u tako ogromnom prostoru, priroda vlada, a čovjek joj se pokorava ili gubi razum.

ponedjeljak, 03.11.2008.

Mrkve, ručnici i Japanci.

Njih dvoje se znaju 15 godina. Henry je pisac dječjih knjiga, a Remy njegov ilustrator. Inspiraciju za pisanje i crtanje pronalaze za vrijeme gledanja starih pornografskih filmova, u hranjenju golubova kobasicama i raspravljajući po pubovima što bi trebali napraviti s još jednom usranom knjigom za djecu. Henry se boji mrkvi i zmija, ima ručnik koji ne može baciti jer ima osjećaje, ima opsesivno-kompulzivni poremećaj, voli japanske horror filmove i zezaju ga panični napadi koje liječi neuspješno tako da si stavlja rječnike na prsa misleći da ono što osjeti u prsnom košu nije panika, nego je nedostatak zraka zbog težine knjiga. Remy u svojim ilustracijama dabra Martya tjera da provaljuje u kuće, dok istovremeno mora plaćat tri alimentacije. Remy mrzi Henryja koji je od njega mlađi tridesetak godina zato što je ''mizerno smeće čija je mama napravila totalno sranje prilikom odgoja'', a Henry mrzi svog jedinog prijatelja zato što umre od tumora na mozgu. A i na povrh svega, imali su rok od mjesec dana za napisat i ilustrirat novu knjigu. Lucy je nesretna, usamljena, skoro s doktoratom iz engleske književnosti, ilustratorica iz hobija, koja na jedvatejade preživljava. Čak i vlastita mama ju izbacuje iz stana u zgradi koju cijelu renta. Nakladnička kuća ju je zaposlila da zamjeni preminulog Remya. Henry: - Allison either wants me to move into a living room to sleep, or she wants to get engaged. Remy: - Yeah, well, that's the thing. The reason people get together now is because they think they are looking for similarly broken people. We communicate nowadays through damage. But fortunately for you, she's faked damage and she’s gonna leave you and have a better life with some dope like her who just pretends to be all fucked up. Girls only like the really fucked up guy for the first few months. They prefer, you know, faked broken. Complicated, but like 'talk about it over Chardonnay' complicated. Briljantan mali indie film sa super soundtrackom i nekako grubim rubovima i tamnom ali slatkom ljubavnom temom.

nedjelja, 02.11.2008.

Afrika i Englezi.

Pomalo neobičan film, ne teškog karaktera, ali neobičnost je u tome što se u Wah Wah govori o jednoj maloj tipičnoj afričkoj kolonizatorskoj zajednici Engleza sedamdesetih godina, gdje se dani troše na ispijanje gina, slavljenje kraljice, postavljanje Camelot predstave i teškoj učmalosti ljudi koji zapravo i nemaju šta raditi nego se prebacivat iz kreveta u krevet, dok ih prati vječiti mamurluk. U središtu priče je Ralphie, i njegova obitelj, poremećena, a sam Ralphie ima tik koji se transformira svako malo kad se njegova obitelj raspadne, a svako malo se raspada. Wah wah je samo jedan od tisuću engleskih izraza kojim su isti Englezi koristili, odnosno, baby talk srednjeg staleža. Wah wah označava razgovor, kao bla bla, jer sve šta su i mogli u to vrijeme je lupetat i biti bogu iza nogu pa tristo metara desno, u pustopoljinama Afrike. Baš jedan izvrsno dragi filmić, čisto radi komparacije različitosti među narodima, i šta je kome prioritetno, odnosno, kako situacije čine čovjeka.

Komentari On/Off