ponedjeljak, 29.10.2007.
Bokte, fakat nemam pojma!
|
A i nemam pojma o html kodovima, što je već dokazano, i ne da mi se sad gnjaviti s tim da to kod sebe postavim. |
petak, 26.10.2007.
5 Tibetanaca. I konkretno sve o njima.
|
Tibetanski svećenici su koristili određene vježbe kako bi živjeli duže i zdravije. Prema njima, ove vježbe aktiviraju i stimuliraju čakre, koje zauzvrat utječu na sve organe i sustave.  Mnogo je dobrobiti ovih vježbi, a neke od njih su bolji san, dizanje energetske razine, poboljšanje zdravstvenog stanja, bolje pamćenje, gubitak težine, poboljšanje fizičke snage i izdržljivosti, emocionalnog i mentalnog zdravlja. Tijelo ima 7 energetskih centara koje možemo zamisliti kao energetska polja koja se vrte. Hindusi su ih nazivali čakre. To su snažna energetska polja, nevidljiva oku, ali zato ne manje stvarna. Svaki od tih sedam vrtloga u određenoj je vezi sa sedam hormonskih žlijezda u endokrinom sustavu tijela, a njegovo se djelovanje sastoji u tome da potiče izlučivanje hormona pojedine žlijezde. Ti energetski centri okreću se velikom brzinom (spinaju se). Kad svi postignu istu veliku brzinu, tijelo je u savršenom balansu i zdravlju. Kad se jedan ili više njih uspori, dešava se starenje i fizičko propadanje. U zdravom tijelu ti energetski centri vrte se velikom brzinom, dozvoljavajući tako vitalnoj životnoj energiji da teče prema gore kroz endokrilni sustav. Ali ako se jedan ili više tih centara uspori, energetski tok se koči ili blokira.  Prvi vrtlog – nazvan korijenska čakra, smješten je u bazi kralježnice. Kontrolira stabilnost, uzemljenost i sigurnost. Također predstavlja i seksualnu energiju za muškarce. Centar je reproduktivnih žlijezda. Drugi vrtlog – sakralna čakra, nalazi se u donjoj šupljini, ispod pupka. Predstavlja kreativnost, seksualnu energiju (za žene), strast, želju, užitak, stabilnost, samopoštovanje, i ukus. Regulira gušteraču. Treći vrtlog – solarni pleksus, nalazi se iznad pupka, ispod prsa. Predstavlja volju, upornost, osobnu snagu, smijeh, veselje, uvid u stvari, ljutnju. Regulira nadbubrežnu žlijezdu. Četvrti vrtlog – srčana čakra, nalazi se u sredini prsa. Predstavlja ljubav, mudrost, stabilnost, mentalnu strpljivost, užitak, suosjećanje, kontakt s drugim ljudima, trepeljivost, toleranciju, ustrajnost. Regulira srce i krvotok. Peti vrtlog – grlena čakra, nalazi se u području grla. Predstavlja kreativnost, komunikaciju, ekspresivnost, izražajnost, slušanje drugih ljudi. Regulira štitnjaču. Šesti vrtlog – treće oko, nalazi se na sredini čela, između obrva. Predstavlja direktnu percepciju stvari, intuiciju, zamišljanje, vizualizaciju, koncetraciju, samosmirenje. Sedmi, najviši vrtlog – krunska čakra, nalazi se na samom vrhu glave. Predstavlja zajedništvo, zadovoljstvo, sreću, empatiju. Regulira hipofizu.  Vježbe 5 Tibetanaca predstavljaju prilagođene pokrete joge. Tibetanci su godinama usavršavali pokrete, pa je stoga vrlo bitno da vježbe radite na točno opisan način. Prvi tjedan, ukoliko ste zdravi i u relativno dobroj formi, radite svaku vježbu 3 puta. Ako niste u formi, te imate zdravstvenih problema, napravite svaku vježbu samo jednom, i tek ako ne osjećate nikakvu neugodu prilikom izvođenja vježbe, nastavite s programom. Ukoliko ste prekomjerne težine, nemojte raditi četvrtu i petu vježbu, dok ne vratite snagu i izdržljivost. Kad započnete s vježbanjem, radite samo one vježbe kod kojih prilikom izvođenja ne osjećate neugodu. Za početak ćete možda moći napraviti samo jednom svaku vježbu, ali ne odustajte, već kroz 4-5 dana moći ćete ponoviti vježbu dva puta. Svaki tjedan povećavajte broj ponavljanja za jedan, najviše do 21 ponavljanja svake vježbe. To je ujedno maksimalan broj puta koliko možete izvesti jednu vježbu. Nakon toga ako želite unaprijediti program vježbanja, radite vježbe brže, ali ne povećavajte broj ponavljanja. Ako ponovite vježbu više od 21 put, odrazit će se negativno na vaše čakre i poremetiti ravnotežu tijela. Pet tibetanaca može stimulirati detoksikaciju vašeg tijela i stvoriti mnogo neugodnih fizičkih simptoma, pa se iz tog razloga savjetuje da postepeno tjedno povećavate broj ponavljanja vježbi. Za program vježbi možete se pripremiti hodanjem, po mogućnosti pola sata svaki dan ili istezanjem. Jednom kad počnete s vježbama, probajte ih raditi svaki dan. Nemojte preskakati vježbe više od jednom tjedno. Ako nemate vremena u toku dana, napravite barem svaku vježbu 3 puta – za to vam treba manje od 5 minuta. Prva vježba je jednostavna. S njom se postiže brzo okretanje energetskih centara. Stanite uspravno s rukama ispruženim sa strane. Prste držite zajedno, dlanovi su otvoreni i okrenuti prema dolje, stopala su u ravnini ramena. Sad se počnite okretati dok ne osjetite laganu vrtoglavicu. Jedna stvar je vrlo važna: morate se okretati s lijeva prema desno. Drugim riječima, kad vas se gleda odozgo, trebate se kretati kao kazaljke na satu. Dok se okrećete duboko udišite i izdišite. Kad ste završili s okretanjem, stanite sa spojenim stopalima i stavite ruke na kukove. Duboko udahnite na nos i izdahnite kroz usta. Većina odraslih ljudi će se okrenuti 5-6 puta prije nego što ih počinje hvatati veća vrtoglavica. Početnik se ne bi trebao pokušavat okretati više od toga. Ako poslije toga osjećate da trebate sjesti ili leći da bi se oporavili od te vrtoglavice – napravite to. Da bi smanjili osjećaj vrtoglavice, možete raditi kao što i plesači rade, a to je da prije okretanja vaš pogled fokusirate na jednu točku ravno ispred sebe. I kad se počnete okretati, držite pogled u toj točki što je moguće dulje. Kako se okrećete, u jednom trenutku morate skrenuti pogled s te točke da bi se vaša glava okrenula zajedno s ostatkom vašeg tijela. Kad se to dogodi, vi brzo okrenite glavu i ponovo se fokusirajte u tu točku što prije možete. Ovo se samo odnosi na to da vam smanji dezorijentaciju i vrtoglavicu.   Legnite leđima na ravnu tvrdu podlogu. Najbolje je leći na tanki tepih. Svrha toga je da se izbjegne ležanje na hladnom podu. Kad se legnete ispruženi na pod, ruke ispružite potpuno uz vaše tijelo, dlanove okrenite prema gore, a prste držite ravnima te stisnutima. Sad podignite glavu od poda, i pritisnete bradu na prsa. Kad to učinite, podignite noge, koljena skupljena, noge ispružene u okomiti položaj. Ako je moguće, nastavite dizati noge prema svojoj glavi ali ne dozvolite da se noge zgrče. Polako spuštate glavu i noge natrag. Noge ispružene, bez zgrčenih koljena. Pustite da se mišići oporave i onda ponovite vježbu. Sa svakim ponavljanjem, uskladite ritam disanja. Što dublje dišete, to bolje. Ako niste potpuno u mogućnosti držati koljena ispruženima, onda im dozvolite da se zgrče koliko je potrebno. Ali s daljnjim vježbanjem, probajte ih izravnati što je moguće više.    Treću vježbu treba prakticirati odmah nakon druge. Ona je također jednostavna. Sve što treba je kleknuti na pod i ispraviti se. Sad nagnite glavu i vrat prema naprijed i prislonite bradu na prsa. Zatim zabacite glavu i vrat natrag koliko god ide i istegnite se unatrag tako da vam kičma bude savijena u luk. Kako se savijate unatrag, poduprite se rukama i šakama o bedra da si potpomognete. Poslije savijanja vratite se u prvobitan položaj i počnite vježbu ponovo. Kao i kod druge vježbe, trebali bi uspostaviti ritam disanja. Udahnite duboko dok savijate kičmu. Izdahnite kad se vraćate u uspravni položaj. Duboko disanje je od najveće koristi pa uzmite zraka u svoja pluća koliko god je moguće.    Četvrta vježba izgleda teško, ali je poslije tjedan dana vježbanja lagana kao i ostale. Prvo sjednite na pod, s nogama ravno ispruženim ispred sebe i stopala razmaknite oko 30-tak cm međusobno. Trup tijela je okomit, dlanove ruke stavite pokraj stražnjice okrenutim prema dolje. Sad izbacite bradu prema naprijed i prislonite ju na prsa. Onda zabacite glavu unatrag koliko god ide. Istovremeno podignite vaše tijelo tako da su koljena savijena dok ruke ostaju ispružene. Trup je ravan s gornjim dijelom nogu i u horizontalnom je položaju prema podu. Ruke i donji dio nogu su okomiti prema podu. Tad napnite sve mišiće na tijelu. Nakon toga opustite mišiće i vratite se u prvobitni položaj. Odmorite se koliko je potrebno i ponovite vježbu. Opet, disanje je važno i kod ove vježbe. Udahnite duboko kad podižete tijelo, a izdahnite kad ga spuštate. Zadržite ritam disanja i dok se odmarate između ponavljanja vježbe.    Peta vježba se izvodi tako da okrenete tijelo prema podu, osloni na ruke, dlanovi su prema podu, a stopala u fiksnom položaju (kao kod sklekova). Kod ove vježbe, stopala i ruke bi trebale biti međusobno raširene oko 60 cm, a ispružene uspravno. Počnite s rukama okomitim na pod, a da vam je kičma savijena, tako da vam je tijelo u progibnom položaju. Sad zabacite glavu unatrag koliko je god moguće. Kad ste to učinili, savinite se u boku u položaj naopakog slova 'V'. Istovremeno vraćajte bradu prema naprijed, naslanjajući je na prsa. Vratite se u originalnu poziciju i ponovite vježbu. Jednom kad postanete iskusni, pustite da tijelo padne iz najvišeg položaja u položaj blizu poda, ako ne i doticanja poda. Napnite samo na trenutak mišiće u oba položaja, najvišem i najnižem u kojem skoro dotičete pod. I kod ove vježbe izvodite duboko disanje, udahnite koliko možete kod podizanja tijela, a izdišite kod spuštanja.    Za početak, izvodite vježbe tjedan dana tako da ponavljate svaku vježbu tri puta dnevno. Tada, svakog tjedna koji slijedi, povećajte dnevna ponavljanja vježbi za 2 puta, sve dok ne postignete dnevno ponavljanje od 21 puta na dan. Drugim rječima, drugi tjedan izvodite svaku vježbu 5 puta, treći tjedan 7 puta, četvrti 9 puta dnevno, itd. Desetog tjedna izvodit ćete svaku vježbu ukupno 21 puta na dan. Vježbe se mogu izvoditi bilo ujutro ili navečer, svejedno, kako je zgodno. Kad prođe 4 mjeseca, možete vježbe izvoditi u kompletnom broju ujutro, a navečer samo ponoviti 3 puta od svake vježbe. Tako povećavate sve do 21 puta ujutro. Ali nije neophodno ponavljati više od 21 puta, bilo ujutro ili navečer, jedino ako ste istinski motivirani da tako radite. Svih 5 vježbi je jednako važno u postizanju rezultata. Poslije nekoliko puta vježbanja, ako vidite da niste sposobni napraviti sve odjednom, razdjelite vježbe na jutarnje i večernje. Ako neku vježbu ne možete napraviti, izostavite je i učinite ostale 4. Poslije perioda od mjesec – dva pokušajte izvoditi tu vježbu opet. Tako se rezultati malo sporije postižu, ali se ipak postižu. U niti jednom slučaju nemojte se napinjati i forsirati. To bi bilo kontraproduktivno. Jednostavno napravite koliko možete, ali se nastojite izgraditi. I nemojte biti obeshrabljeni. S vremenom i strpljivošću skoro i nema ljudi koji ne bi mogli izvesti vježbu 21 put. Toliko od mene. :) |
četvrtak, 25.10.2007.
Lakše se diše.
 Vidimo se za Božić ... |
nedjelja, 14.10.2007.
Pikni prvo glazbeni gumb.
 Odgajana sam kao katolik, no, Crkva kao takva mi ne pruža ono što ja tražim. Putem sam se malo izgubila. Poprilično zapostavila duhovni dio sebe. Što je normalno, jer ne gledam ortodoksno na stvari, a zadnjih par godina sam imala druge prioritete: a eventualno se pomoliš prije spavanja da bi kao ujutro mirakulozno imao sve na pladnju. Rješenje ne dobiješ, jer nisi određene riječi ni shvatio na pravi način. Pa si misliš, kako to tako, ono, nemoš se načuditi. Vjeruješ samo u sebe, ne vjeruješ u usud, zapravo ni sama ne vjerujem da još vjerujem u usud, ali vjerujem da sam se jako zapostavila na duhovnom polju. Da sam samo trpala, davala, hvatala se za takve minorne i trivijalne stvari, koje bi mi trebale pružiti određene užitke. Kad pomisliš da si zaista samo mesina koja hoda, i da je tako namješteno da mora biti teško, jer kao život je težak, pa ono. Plus, ta stalne litanije: vjeruj u Bibliju, vjeruj u Kur'an, vjeruj u Toru ... u biti se nađeš rastrojen jer šta sad sve treba kategorizirati, širiti nemir, i na kraju izabereš biti agnostik, ateist. A nekako ti se možda sviđa sve zajedno pomiješati. Uzmeš od svega što ti se najviše dopada. Meni se sviđa jedan dio katoličanstva, pojam anđela, vjerojatno jedno od uvjerenja koje mi je deda ubacio u misli dok sam bila dijete, i koji mi je ostao, ''Anđele čuvaru mili, svojom snagom me zakrili...'' Uvijek sam voljela tu molitvu. Predstavlja mi jedan dio djetinjstva. Nešto baš onako čisto. Uvijek sam joj vjerovala. Jer. U katoličkoj crkvi, ovo je moja interpretacija, anđeo je predstavljen kao onaj koji je donio vijesti. Svećenstvo ne volim. Ne volim ih jer su ljudi kao i ja, i jer su puni mana. Ne volim ih jer sam par puta bila izbačena iz crkve, jer kao zašto ti nećeš pjevati u crkvenom zboru, a znam da znaš. Moj izbor. Nisam se ispovjedala već godinama, ne smatram to potrebnim. Ali smatram da imam svog čuvara. To neko stvorenje koje sam ja dosta zanemarivala. Po potrebi izvlačila, joj deder mi pomozi, ono, sutra moram... I pojam reinkarnacije mi je jako smislen i volim to uvjerenje kruga samsare. Jer mi je apsolutno besmisleno razmišljati da dajem svoje tijelo crvima. Isto kao što mi je besmisleno razmišljati da određene ljude kad umru u raju čeka 11 djevica. Ili 13, koliko već. Isto kao što sam mislila, a to je zapravo to, needuciraš se pa misliš da su stvari tako postavljene kako ih vidiš, a ja nikad nisam bila ljubiteljica ikonografije. Križ kao i svastiku gledaš jednosmjerno. Križ jer ti osnovno predstavlja Isusa razapetog na drvo u obliku križa, jer je znak koji je Katolička crkva usvojila kao svoj simbol. A korišten je tisućama godina ranije. Kroz mnoge kulture; moje najdraže objašnjenje je ono koje kaže da križ predstavlja – vodoravno, vezu sa Zemljom, svime što živi na njoj, znači što diše (jer kisik ti nitko ne može uzeti) i – okomito, vezu s duhovnim, božanstvenim (pa kako got ti to božanstvo nazvao). A i povezan si sa sve 4 strane svijeta, povezan si s 4 elementa: voda, zrak, vatra, zemlja. Kad tako pogledaš, zvuči mi prekrasno. Nemam u glavi misli o Noii, o crkvenim koncilima, o svetim ratovima, o egzikucijama, o tiraniji obitelji Borgia, o propovjedanju da će me Bog kazniti ako nisam napravila što se od mene traži. I onda kad tako pogledaš, ne vidiš više Isusa, koji je umro u bolovima da bi nas spasio. Agonija. Baš agonija da se tako uči. Da je sve bol. Kao što je neminovno da će sada u Zapadnom svijetu samo lud na sebe istetovirati svastiku, a stoljećima je simbol za svjetlo i sreću. I na cirkulaciju ta dva pojma. Kakve arijevske gluposti? I to mi se trenutno jako sviđa. Što sam lagano krenula prema svojoj duhovnoj nadogradnji. Ne mogu još točno staviti prst i definirati stvari, jer jedino što ja zaista želim je vjerovati. I u sebe vjerovati, ali vjerovati da nisam baš toliko sama koliko mislim. Jer mislim da nisam samo to, to što se vidi, i da je spoj emocija spoj hormona i situacija, i da kad legnem, da samo spavam. I da su snovi odraz podsvjesti i uma koji nikad ne miruje. Pa sam krenula. Malo s knjigama, malo s razgovorom s ljudima, malo kroz svoje detektiranje stvari, kroz definiranje šta mi odgovara, što ne (mada sam instant imala klik s određenim stvarima iz tibetanskog budizma) i malo kroz početne meditacije. Ona u kojoj si kažem, ako sam uznemirena, pa sjednem, usmjerim misli prema stopalima, i kažem ''Uzemlji se'', i osjetim kako se energija vraća prema korjenima. Jer kod mene energija i ide prema gore, jer sam ja uvijek užurbana, iznutra. Uvijek u brzini. I onda kad si dam malo više vremena, onda sjednem i zatvorim oči i kažem si, aj sad diši. I udahnem. I krenem s bojama. I tri udaha i izdaha razmišljam o crvenoj, pa narančastoj, pa žutoj, zelenoj, plavoj, ljubičastoj i na kraju se nađem u bijeloj. I ostanem u njoj. Jer mi onda kreće u nirvanu, koja je kod mene još uvijek samo riječ, jer nirvana zapravo i je oslobađanje od svih misli. A možda tamo nekad, korak po korak, dođem do svoje vlastite mantre, i kolektivne meditacije, za vrijeme koje ću čuti kako parket pucketa jer je soba nabijena pozitivnom energijom. Da, zaista sam jako dugo sebe zanemarivala. Još uvijek prema tome imam osjećaj kao da je božanstvena komedija, ali ne ona od Dantea, već moja, jer još uvijek sam početnik u tome, malo se i smijuljim tom svemu kad se sjetim šta sad trebam raditi. ''Dok trošiš svoje vrijeme na "kaj bi bilo kad bi bilo...'' fore, ne rješavaš ove male klipove koje ti život svakodnevno podmeće pod noge, a oni imaju tenziju rasta ako ih zanemaruješ ... zato trokut! Najsavršeniji geometijski lik, on je temelj svega kao i broj tri (3). Ima početak, sredinu i kraj i to potpuno isti. Odaberi tri stvari, ne više i kreni ... samo hrabro (jer ipak ti vodiš igru), prvo jedna ''tupokutna", ona koja je glupa i bezazlena ali te žulja ko kamen u cipeli, pa onda ona najveća i za kraj (sada si već pomalo umorna, ali velika i jaka), najmanja od sve tri za desert. Kad to zgaziš kao trulu višnju, intermezzo i uživanje u postignutom. Pa rezime preostalih, ako uopće i ima tih i takvih. Ali nema odustajanja i nema drugih "aktualnijih problema" osim ta tri zacrtana. Bahato, egoistično, čvrsto i bezobzirno. Koliko god da te ljudi voljeli ili ne, koliko god se osjetili zakinuti od tvoje strane u tom periodu, na kraju će jako poštovati tvoj stav. A rezultati će opravdati sva sredstva. A snaga? Ona je u tebi, samo je moraš izolirati od kojekakvih krpelja koji ju crpe. Ako i ne možeš pomicati planine, možeš ih probušiti, malom rupicom dovoljnom samo za tebe, a ostali neka si sami grade velebne tunele. Trokut!'' Do tragedija mi se ne dolazi, samo mi se dolazi do onoga što vjerujem :) da u meni i čuči cijelo vrijeme. Da malo protresem tih 7 čakri kroz 5 Tibetanaca i da usadim u sebe misao da razmišljam za sebe i da slijedim svoje porive. Iako je to sve još pomalo kaotično, još sam uvijek na onoj prvoj stepenici kad je sve još uzburkano, crveno poput krvi, kad još uvijek osjećam fiziku, no, malo po malo, budem ja ulazila u druge boje spektra. Još jedna nadogradnja. Jer kao što sam sanjala jednom, i kad sam si rekla, ''Priroda će se sama pobrinuti za sebe'', valjda je došlo do toga, da se moja duhovna priroda budi. Zaista mi je nedostajalo nešto više. |
utorak, 09.10.2007.
6 × 5 Q and A.
 * Što sam napokon počela shvaćati s čim bi se htjela baviti u životu i što sam shvatila da je puno nepovezanih stvari vodilo k tome. * Ići u kazališta. I to ići sama u kazališta. Još više plakati u kazalištima. * Putovanja. I što znam da ću se morat potrudit da vidim Portugal, Island, Keniju, Japan, obadvije Karoline, New York, otić Mangi u Brisbane i Južnu Ameriku. Nekako pod muss smatram road trip cijelom Španjolskom. * Što zbog svog izgleda nikad neću biti prosječna. * Kad mi redovno prije spavanja, jer uvijek prva zaspim, izvuće gačice iz guze da me ne žuljaju.  * Naučit jezik gluhih i španjolski. (I da se Seanovi španjolski prijatelji napokon ožene, prekinu biti kakti 'španjolski liberalni', i da se konkretno (opetovano) razbijem na Iberijskom poluotoku.) * Jahati. * Znat se zaustavit. Biti manje introspektivno intenzivna. Biti manje sklona seciranju. Imat razdoblje sreće koje zna potrajat cijeli dan. I voljela bih biti sebi veća prijateljica, odnosno, da si znam pomoći, a da nužno ne smatram tuđu pomoć - kao odraz slabosti. Da ne smatram to što sam okružena jakim ženama, da i sama moram biti takva. Da samu sebe degradiram jer se smatram ''jednom od onih koje trebaju nekoga''. Da shvatim da sam individua, i da ne mogu sve kolektivne misli aplicirati na sebe. Zaista bih voljela biti bolja prema sebi. * Obrađivat slike u Photoshopu. * Imat britkost Sarah Silverman, strpljenje ljenifca, Betty Boop Beep Beep A Doop! kretnje i labradora koji je slijepo zaljubljen u mene (što govori o autoritetu koji bi htjela imati).  * Glazba. Pjevanje. Slušanje. Ježenje kože. Reprodukcija zvukova. Ton. Piano. Nastup. Glazba. * Komparativna književnost. * Odvojit emocije od reakcija. I unutrašnji mir, bez obzira na vanjsku buku. * Magisterij. * Sigurno ne Malevich Kasimir. A nekad su me fascinirali i avioni. Više ne. :)  * Što u posljednje vrijeme ni jednu knjigu ne mogu privesti kraju. * Što sve i jednu promjenu o i u sebi mogu izverbalizirati, a da ne dođem do ničega osim što potrošim riječi, i što imam tendenciju raspravljat o stvarima koje ljudi ne trebaju znati nakon sat vremena razgovora. * Trenutnu modu, jer patim na klasiku, stil i jednostavnost. * Brijanje na drogama. * Marginalnost.  * Živčanluka i ispada. Znaš ono kad samoj/om sebi govoriš, ajde calma, sve ok? Proširila bi si granicu tih snošljivosti. * Sram me što nisam pronicljivija. Nekim ljudima samo treba duže da se otvore. Sram me što neke stvari uzmem u instant dozi, a imam vremena, volje i snage shvatiti dublju stranu priče. * Jako me sram što ne mogu podnjet sve težine koje različiti životi donose sa sobom. Što nisam čvršća, a s time i empatičnija, a da ne prebacim na sebe te sve težine, što imam tendenciju. * Što volim biti prva koja će reći novosti, bez obzira bile one bile loše ili dobre. * Što za ozbiljno moram postat odgovorna za određene stvari.  * Htjela sam se upisati u planinarsko društvo, pa sam to i napravila. I otkrila sve draži višnjevače, orahovače, viljamovke, komovače i šljivovice. Bokte, dok sam gledala prema provalijama pogled sam fokusirala i prema čuturici - bez dna. Čista šteta što se nisam ranije upisala. * Baviti se fotografijom. * Imat dovoljno hrabrosti te se ponovno obrijat na nulericu. * Izvrsno kuhat. Da kad vidim 5 namirnica da znam šta napraviti od njih. * Pokušavat se ne svidjet svima, i izigravat diplomata na dužnosti. Vratit se samoj sebi: onoj koja je bučna, jaka, hiperaktivna, i ne pokušavat stalno sebe ukroćivati. To nisam ja. |
ponedjeljak, 01.10.2007.
Koncizno. :)
|
Našla se 3 giganta na jednom mjestu.  Ovog mjeseca imam 10godišnjicu. Naime, s 14 sam mutirala. S 14 sam regrutirana. Od 14. se bavim pjevanjem. Za koncert u Splitu sam saznala prije par mjeseci kad mi je završila zadnja sezona, a počelo se raspravljati o novoj. Onda je na red došla Irska, pa dolazak doma, pa 6 tjedana dnevnog 5-8 sati soliranja nad knjigom što je rezultiralo: prolaskom 3 ispita, manjkom 5 kila, velikom količinom stresa, zapravo abnormalnom količinom stresa, razmišljanje o jednokratnom nabavljanju dopa da nađem nirvanu (pa sam odbila tu misao jer bi se vjerojatno navukla na žuto), odbijanje svih vrsta poslova – što dovodi do besparice, žešćom svađom sa Seanom, aktivno razmišljanje o ponovnom solo životu jer sam pukla i jer sam se sterala u kut. Napokon. I kao rekla sam si, neću ići van, neći ići nikuda, bolje biti doma, pizdit nad skriptom, nabijati si neuroze, šizit na mjesec, šizit na pms, biti asocijalna, ne dotaknut alkohol, par puta obići baku, par puta navratiti do Tine, jednom do Anuk, 0 puta do Palmine, i skužit da 2 godine svog života nisam vidjela more. A more volim. Mada ne volim ljeta. I onda je to sve završilo. I ja sam se našla u Splitu. Mamurna, jer sam se noć ranije pomalo sašila kod Tine. Ovim putem zahvaljujem Juti na pivama. A kad sam došla doma, zaspala sam snom pijanog pravednika, opće zaboravljajući da slijedeći dan moram na put. Koji je bio zanimljiv. Ljuljao se na strane, ''ja pratim mamurluk, mamurluk prati mene'', i kad sam nakon Učke vidjela more, shvatila sam kako mi je to sve falilo. Ne ljetni šušur, odista ne volim te godišnje migracije, a mirna ljeta nikad nisam imala: 1. krivi izbor društva, 2. potreba za soliranjem, 3. potreba da što više vidim, 4. potreba da s nekim zabrijem (dani do dvadesetdruge godine), 5. veza koja mi se bazira na relaciji Irska-kontinentalna Hrvatska. I kad sam u subotu bosom nogom prošla po plaži, jer sam zabrijala da je hladno pa sam ponjela zimsku odjeću umjesto badića, uvukla sam se u mir koji nisam osjetila jako dugo. Kao i javljanje potrebe za nekim drugim stvarima. Uvijek istima. Navečer je bio dogovoren dejt: gospođa Rubia Despues i gospođa Spalata. I moje prvo blogersko, kao što reće žena, defloriranje. Kao prema verbalnom opisu blogerica, trebala sam izabrati malo manje opasno područje, jer kao naime prva je ono blogerska aždaja, a druga me pozvala na Norah Jones prije par mjeseci, ali sam odbila. Nisam još bila spremna pokazati svoje pravo ja. Ono koje nosi hlače, češlja kosu sa strane, i zapravo se zove Marko, ali ima krizu identiteta. :) Njih dvije su uletile u prostoriju, kasneći, mada mojom krivicom, jer je koncert bio zakazan pola sata ranije. I dok sam se ja borila za zrak, one su sjele. Pa smo se odmjerile: bang bang. Ti si viša, ne ti si viša, ne ti si, a sve tri, giganti. Ni jedna nikad nije prismrdila potpeticama. Od početka sam bila dobro raspoložena jer sam imala dobar startni feeling što sam odlučila da se s njima želim upoznati. Znala sam da ću opisati ovo na blogu, samo nisam točno znala kako bi krenula s temom, jer bitna mi je. Najviše zbog toga što ja prema blogu imam drugačiji pristup od njih dvije. Jer sam ja određene stvari svog života ublažavala (kosu češljanu sa strane :), i jer nekako nisam imala te 'borbe' s blog vjetrenjačama. Dok se jedna od tih vjetrenjača, po mom mišljenu zove, splitski mentalitet. Mislila sam da ću propustiti ovaj dio, ali ne bi bila iskrena. Po prirodi si volim pomalo zadramit stvari: ako dovoljno vjeruješ u nešto, stvari ti se obistine. Kod mene se dogodio taj efekt što sam se pomoću bloga dodatno zbližila sa svojim prijateljima koji neke stvari od mene nisu imali tako crno na bijelo, i to mi je doneslo jedan korak naprijed u komunikaciji, jer sam osjećala potporu, nazovimo to tako, da i dalje pišem. Pa i jesam. Na neki diplomatski način, ali zapravo se još nisam naučila pokazati zube, radije ja to diplomacijom (i unutarnjim pižđenjem). Zato mi je dobrodošlo upoznavanje s ove dvije cure: jer smo potekle iz potpuno različitih sredina, a sviđaju mi se, fakat mi se sviđaju. No, iskreno ja sebe ne bi mogla vidjeti u tom gradu. Split ima tu jednu određenu tendenciju isticanja, određene stvari koje kod mene ne prolaze. Kliše, ali nije čudo što glazbenjaci i sportaši masovno dolaze iz Splita i što imaju stav ko mule – tvrdoglavo vjeruju. Grad te forsira da se istakneš, jer mislim da te vrlo lako odvuče to the dark side. Što nije samo problem grada, već i same države. Jer je grad zaista pun čobana, i pozerica. Pa smo se našle na šanku birca, gdje je votka bila razvodnjena, i gdje su nas nakon sat vremena počele opako peći oči od dima. Pa smo se provozale. Gegu sam išarmirala, njegov pogled mi je došao ravno do trojčica. :) I našle se na Žnjanu, na fukodromu, gdje su oko nas zujale dugonoge ptičice, ''Valjda nije dobila, pa sad mora pješice do grada.'', dok su se u autima oko nas polako počela zamagljivati stakla, a ako smo zažmirile na jedno oko, mogle smo vidjeti i određena gibanja, dok je Rubia u roku od pola sata obavila dva maestralna pišanja. Pokraj kotača, a strašno je fina dama. :) Što želim reći cijelo vrijeme. Ako nešto volim, to je okružit se iskrenim ljudima. Jer i sama pokušavam biti što iskrenija prema sebi. I da volim da se ljudi osjećaju ugodno u mom društvu, i da nemam osjećaj da se moram nadmetati s nekim da dođem do riječi, a da to nije, ''ajme i ja tako mislim, mora da smo si na istoj valnoj''. Možda je to krenulo ok od početka jer nisam imala očekivanja. Od tih svih stresova u posljednje vrijeme nisam si htjela nabiti još jedan, a da nije potreban: upoznat osobe koje se skrivaju iza dva blog naziva. A žene smo. A žene znaju biti teške i komplicirane. Što mislim da sve tri jesmo, jer na kraju krajeva, svaka od nas ima svoju priču. Koja je u određenim granicama dana na javni uvid. No, ima jedna stvar koju volim: upoznat nekoga i zbog tog nekog imat dobru vibru. A s njih dvije sam baš imala. Nas 3 giganta. Nikad se nisam našla u društvu cura koje su moje visine. Nije bed, nismo kult, ali zanimljivo mi je to bilo. Zanimljivo mi je i bilo što je razgovor zaista fluidno tekao, i kad su se dotakle teške teme i kad je bio čavrlj, čavrlj. Jer ja sam isto dosta sebe zatvorila posljednjih godina. Jer sam si nekako skupila ljude s kojima mogu biti lucidna, ali mogu biti i manijakalna. I onda se stvori jedan odnos, jer sam dosta čistke napravila s ljudima, i jer mi se ne da više uplitat u neke trivijalne odnose, od kojih ja zapravo osobno, nemam apsolutno ništa, a od tih kava s vremena na vrijeme nikad nisam bila. (Kliše studentskih dana – iz ničega u prazno.) No, zbog nekih novih ljudi, jer mijena je jedina konstantna, (mada je Spalata dama od aforizama :) dobiješ nove uvide. A da zrače posebnošću, jer fejkere ne podnosim. Tako da sam, iako polugluha došla doma, zaspala mirnim snom, jer kvaliteta je ono što tražim kod novih osoba za koje bi htjela da mi se nađu u životu. Pa nitko na kraju i ne očekuje vrli novi svijet, ali razmjenu iskustava i dubinu svakako da. U svakom slučaju, vikend po mojoj mjeri. Da sam otišla u ona ''narodnjačka krkanska mjesta'', bilo bi previše, haha, no, fukodrome volim, te uz Ruby koja je teža dobrica, i koja frflja (ali priznajem bilo je 3 ujutro :), i puši ko Turčin, mada sam njene cice vidjela tako da sam par puta kao slučajno skrenula pogledom i kad mi je na kraju pokazala rozi grudnjak, jer obadvije nosimo La Senzu. Meni nije smetalo kad je mene ispipkala, no, nemoš jebiga reć, daj još malo. :) A Spalatica je baš jedno milo biće. Strašno relaksira. Vice versa. :) |
Komentari On/Off
Buddha
