Nešto lijepo

UVOD (koji nema veze s temom posta): nakon što sam se već mjesecima igrala piromanke, gorim nakon dugo vremena. Već tih mjeseci sam postala bolja u sportu i fizički izdržljivija, čak i neosjetljiva na hladnoću. Ipak sam u krivu: sada imam najgoru temperaturu (unca fibre).



Ovo ljeto mi se dogodilo nešto neugodno. Znam da postoje ljudi koji me mrze i to je ok. Ali kada saznaš da neki nevažni ljudi do kojih ti je nekad bilo eto stalo jednostavno ignoriraju i kada ti to kaže prijatelj, a ne ta sama osoba, e, to je teško. Pogotovo kada to sve čuju roditelji koji te nakon toga gnjave da kakav je to prijatelj koji takvo što može reći. I onda se zapitaš: kome vjerovati?

Bila sam, naravno, strašno zbunjena, osjećala sam se iskorišteno i glupo! I jedna blogerica koja je čitala ovaj blog i s kojom sam se dopisivala, ali sam eto JA zeznula naš odnos, pa mi se ta žena više ne javlja na mailove.
Uglavnom, poslala sam joj mail o tome što sam osjećala i tako to (bilo je to ljeto!, a to znači da sam ju nekoliko tjedana gnjavila svojim frustracijama zbog slabih ocjena i one druge strane svega toga) i odgovorila mi je isti dan.
Napisala mi je nešto lijepo. Ne želim povrijediti ljude koje volim i koji čitaju ovaj blog, ali upravo taj jedna rečenica bila mi je prekrasna.
A znate zašto?

Zato što mi je rekla… nešto. Sada od sebe. Nisam ju trebala nagovarati da mi to kaže.

Ponekad ljude koji su mi ''prijatelji'' moram nagovarati da nešto naprave-možda sam nezahvalna jer očekujem od njih da to naprave, jer znam da bih isto za njih napravila.
A najgore je kada prijatelj ne želi pitati!!!
Ono, želi nešto saznati, a ne pita. Dobro, možda ne želi ipak to saznati.

I ja sama isto ponekad ne tražim ljude nešto što želim da učine za mene, ali ponekad ne mogu izdržati…i shvatim da oni to neće napraviti za mene, osim ako mi ne kažem.
I onda padam nisko i tražim ljude da mi učine nešto lijepo.

KRAJ: znam da postoje ljudi koji me čitaju bolje nego neku dobru knjigu jer je svaki moj potez predvidljiv.
Najbolje mi je kada gledam filmove, pa tamo ljudi stalno čine lijepe stvari jedni drugima, možda mi je percepcija zbog te televizije kriva…i sama sam htjela postati dio toga svega. Prije godinu i pol se dogodilo nešto u vezi stvaranja filma, nešto krivo sam napravila i morala sam iz tog svijeta jednostavno izaći.
Ali nisam u potpunosti sve zaboravila, jer još uvijek očekujem…KAZALIŠTE u odvratnom životu. ne želim da mi netko nešto glumi, već da se ne srami mene, sebe ili nekog trećeg. Auditorij nije bitan, ali opet mnogi glume pred njim jer nisu dovoljno SIGURNI u sebe i svoje laži, žele biti bolje osobe u očima drugih i to čine na sramotni način da povrijede ljude kojima je stalo do njih.
Istina, i ja želim druge povrijediti, ali ne nasred ulice, pred obitelji ili pred ljudima na blogu. priznajem, pisala sam na thisistheend.blog.hr neke svoje frustracije i vrijeđala ljude koje volim (bila sam anonimna niti sam pisala imena ljudi na taj blog). Skoro pa svi ljudi koje volim sada znaju za taj blog i pročitali su postove. Ali ima ondje jedan veoma kratki post, koji sam proširila dugim komentarom ispod, ne znam jeste li to pročitali…ali htjela bih da to svi možda pročitate…jer ne želim vam sve to govoriti. Mrzim govoriti ljudima takve stvari (kao da ih oni već ne znaju).
I mrzim vam govoriti da želim da učinite nešto…lijepo. Jer to je vaš izbor. I mrzim to što će te pročitati ovaj post i (ne) osjećati neke osjećaje.

Ajde, bit će bolje.

A ja ću jednog dana naći možda prijatelja koji mi čitaju misli (ne kažem da su mi ovi loši, iako, možda mi ponekad fali društvo kojeg nemam, ali valjda će bit bolje).


p.s. pazite na biljke u ove hladne dane i ne gazite po travi niti ju pušite



29.12.2006. u 19:10 | 7 Komentara | Print | # | ^

Ispočetka

Vraćam se.
Pretpostavljam da ste primijetili da sam se od polovice kolovoza malo promijenila i da su moje pjesme zbilja loše. Sjećam se prije nego sam otvorila bilo kakav blog, pisala sam pjesme, mučila se s njima dugo u noć. I onda sam krenula s jedni, pa drugim i tako hrpom blogova…i ljudi kojima je dosadno počeli su mi komentirati blog, a da nisi niti pročitali, barem na brzaka, post.
I bila mi je to lijepa škola: mnoge nije briga. Eto, znam da mi neki ljudi čitaju postove i trude se biti što objektivniji pri ocjenjivanju i svaka im čast. A ostali neka se nose.

I pisanje 15000 različitih blogova koje skrivamo od ovih i onih je glupo: gubljenje vremena. Mislila sam da ću se zbog svoje iskrenosti prema drugima osjećati golo ''iznutra''…ali nije tako. Osjećam se DIVNO!

Ne da ne mogu pisati kao prije, nego ne mogu uopće pisati. Tako da sljedećih nekoliko postova će biti napisani (vjerojatno) samo za zagrijavanje.
Nadam se da će mi moji ljudi pomoći da budem opet stara Minerva koja je nekad mogla do kasno u noć čitati knjige, pisati, crtati i isprobavala neke riffove na svojoj staroj gitari…da će nakon toliko mjeseci opet naći vremena da oblijepi sobu starim posterima, pospremi svoj radni stol i da uči kada bi trebala, a ne da misli na gluposti.

Ipak nisam u potpunosti bila biljka zadnjih mjeseci, napravila sam nešto pozitivno: sredila sam svoj mozak barem za sportska natjecanja (iako ne u potpunosti) i krenulo mi je->hvala ljudima na podršci.


Minerva Plant S.


(nadam se da se vidimo za ove praznike, bilo da ja vas posjetim ili vi mene :P )


23.12.2006. u 21:11 | 11 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se