| < | prosinac, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (7)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (15)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (9)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.
Linkovi
kinky
fanny
izvorni život
catwoman
Zona
čistilište
suzette
sunokretaica
blade 777
ziki
klarisshvalospjev gluposti
tičerica
anita
Big Blue
ista kao prije
žubor vode
Samuraj
kizzy
lund
koo
gajo
kengur
nf
kinky
fanny
vierziger
Živjeti svoj život
nisam ja odavde
izvorni život
catwoman
Nihon
primakka
Tko je Bastet?
Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!
O blogu i jednom divnom (blogo)prijateljstvu...
Moj život je stvarno nevjerojatan (a opet, upravo zbog te činjenice, toliko sličan svim drugima)
Bilo je zamršenih situacija koje su se razriješile nestvarno lako, praktički same od sebe, a onda s druge strane su se, već rješeni problemi i sretni epilozi, znali iznenada izobličiiti i eskalirati potpuno neočekivanim komplikacijama.
A tako je bilo i s ljudima - dolazili su i odlazili, slijedeći neke tajnovite uzorke i puteve, i noseći sad darove radosti i sreće, sad kukavičja jaja tuge i razočarenja.
Kad sam se prije nekoliko godina otisnula u blogerske vode, nisam mogla naslutiti kamo će me one ponijeti. Početni nesigurni zaveslaji uskoro su me odveli na pučinu novih, potpuno neslućenih mogućnosti. Wow!!! Bila sam u prvo vrijeme poput djeteta koje je našlo škrinju sa zakopanim blagom. Širom otvorenih očiju otvarala sam postove, jedan za drugim, pomiješanih emocija i preplavljena šarenilom i bogatstvom te škrinje.
Najmaštovitiji dizajni, originalni nickovi, nevjerojatne životne priče, dojmljivi stilovi, prštavi humor, konstruktivne kritike, kreativna rješenja, fotografije koje oduzimaju dah, intima ogoljena do kostiju... Sva ta šarena duga postova i živih ljudi koji su ih pisali, a čijja sam lica samo mogla zamišljati, s vremenom su se pretvorili u slatku ovisnost koja je, uostalom, i jedan od glavnih preduvjeta da netko postane i ostane bloger. Nedostatci nadahnuća i volje za pisanjem, kraće i duže apstinencije, povremeni blogopametnjakovići, koji bolje od vas znaju o čemu ste htjeli pisati, pa čak i suša komentara... Sve sam to prošla, a ipak sam još tu.
To je dijelom i zbog toga što sam imala sreće iskoračiti iz virtualnog kruga komunikacije (slično kao što lik iz crtića iskoračuje iz televizora u dnevni boravak) i upoznati neke žive ljude, stvarne ljude od mesa i kostiju.
Počelo je s njezinim prvim komentarima koji su me dojmili pronicljivošću i vrckavošću. Obostrane posjete i komentari postali su pravilo puno prije no što smo jednog dana sasvim slučajno (izgleda da ne mogu pobjeći toj riječi) saznale da živimo u istom gradu. (!!!). Nakon toga je sve bio samo logičan slijed.
Naše prve kavice (zvale smo ih hedonističke: sa šlagom, čokoladnim preljevom i kikirikijem) uz neobavezno čavrljanje prerasle su s vremenom u intimne razgovore dviju prijateljica. Uživamo sve češće i redovitije u tom dijeljenju svojih tajni, u pričama o vlastitim planovima, strahovima i ludostima... Negdje putem spontano smo otpustile kočnice i jednostavno se predale užitku našeg druženja. I dok su nas sličnosti fascinirale, različitosti su bile poput začina bez kojega bi u svemu tome "falilo ono nešto".
I tako sam, eto, putujući bespućima stotina i stotina blogerskih stranica, nabasala upravo na njenu. Klupko se dalje samo odmatalo. Bez plana i bez namjere. Jednostavno se zakoturalno, a mi nismo mogle ništa drugo nego potrčati za njim.
Da, život nas svako-malo zaskoči iznenađenjem. A izlet u blogosferu je za mene bio i jest jedno prelijepo iznenađenje zapakovano u šarenu poklon-kutiju čije čari, nadam se, još uvijek nisam ni približno dokučila.
Ovaj post posvećujem mojoj dragoj Kinky 
, svim svojim dragim blogoprijateljima s kojima se redovito čitam (ili s kojima sam se čitala), kao i svima onima s kojima ću prije ili kasnije tek ukrižati svoje puteve.
10.12.2011. u 14:32 sati | 23 Komentara | Print | Link | Na vrh
