| < | listopad, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (7)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (15)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (9)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.
Linkovi
kinky
fanny
izvorni život
catwoman
Zona
čistilište
suzette
sunokretaica
blade 777
ziki
klarisshvalospjev gluposti
tičerica
anita
Big Blue
ista kao prije
žubor vode
Samuraj
kizzy
lund
koo
gajo
kengur
nf
kinky
fanny
vierziger
Živjeti svoj život
nisam ja odavde
izvorni život
catwoman
Nihon
primakka
Tko je Bastet?
Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!
Bogu hvala, i to je vijest!
Stogodišnji starac, nakon što izgubi svoju obitelj u 89. godini, počne se baviti trčanjem. Obori svjetske rekorde u 8 trkačkih disciplina, a sada planira oboriti i svjetski rekord za najstarijeg maratonca na utrci u Torontu. 
Eto, katkada i ovakva informacija postane vijest (makar i na kraju dnevnika!) i zapliva u moru vijesti prepunih ratova, kriminala, kriza, korupcije, pedofilije, recesije....
Da, bogu hvala, i to je vijest! I to kakva! Mogla je ona po svojoj važnosti biti i udarna vijest, objavljena odmah na samom početku! Jer za razliku od svih drugih koje svakodnevno slušamo, ova vijest je imala potencijal da nas nečemu nauči ili, možda podsjeti. Na što? pa na činjenicu da je svaki čovjek onoliko jak koliko to želi biti. Da sam sebi postavlja granice. Da svojom voljom može bitno mijenjati okolnosti. Da može odlučivati o tome koliko je sretan ili nesretan, slab ili jak... Zvuči li to doista tako ludo – da je vijest o stogodišnjem starcu koji odlučuje srušiti maratonski (deveti po redu trkački) rekord? Da, priznajem teška srca da to zvuči jako nerealno, gotovo utopistički. Barem u vremenu i prostoru u kojem trenutno živimo.
A bilo bi jako korisno za nas "zdrave" da češće čujemo za ljude koji probijaju granice mogućeg, invalide koji trče s protezama na nogama zajedno sa "zdravim" trkačima na svjetskim atletskim mitinzima, slijepe književnike, gluhe glazbenike, umjetnike koji stvaraju bez ruku... Tako bismo se možda manje sažaljevali i rjeđe za sebe tražili izgovore zbog kojih nešto ne uspijevamo ili ne stižemo. U sebi, prije nego van sebe, tražili bi izvore motivacije i inspiracije zahvaljujući kojima bi mogli ostvariti puno više svojeg (uglavnom neiskorištenog) potencijala. I kako se čovjek samo zastidi zbog svojeg odustajanja, kukavičluka i neodlučnosti kad shvati da tu negdje oko nas žive ljudi koji itekako hoće i mogu. Letači potkresanih krila.
Podsjetimo se da je čovjek jedini od svih drugih živih sustanara na Zemlji koji je blagoslovljen darom slobodne volje, kreativnosti i duhovnosti. Zahvaljujući tome on jedini može utjecati i mijenjati okolonosti svog života, umjesto da one nemilosrdno utječu i mijenjaju njega. A što je od toga utješnije znati u ova teška i bremenita vremena?! Ma, ništa nije nepovratno izgubljeno, propalo, uzaludno, sve dok čovjek sam u sebi ne potpiše bezuvjetnu kapitualciju. Često i bez bez borbe. Onako sjedeći zavaljen u fotelji.
Helen Keller je slavnija od Napoleona; Napoleon je pokušao osvojiti svijet silom oružja, ali nije uspio, Helen je pokušala osvojiti svijet snagom svog uma - i uspjela je. Pobijeda koju je izvojevala nad vlastitom gluhoćom i sljepoćom daleko je slavnija i veća pobjeda od one Aleksandra Velikog, jednostavno zato što ima trajne implikacije na ljude koji su živjeli u njeno vrijeme i sve one koji će živjeti nakon nje.
15.10.2011. u 20:10 sati | 15 Komentara | Print | Link | Na vrh
