< rujan, 2011 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (7)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (15)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

free counter

Opis bloga

Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.


Linkovi


kinky

fanny

izvorni život

catwoman

Zona

čistilište

suzette

sunokretaica

blade 777

ziki























klarisshvalospjev gluposti

tičerica

anita

Big Blue

ista kao prije

žubor vode

Samuraj

kizzy

lund
koo

gajo

kengur

nf

kinky

fanny

vierziger

Živjeti svoj život

nisam ja odavde

izvorni život

catwoman

Nihon

primakka


















Tko je Bastet?

Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!

Dobro vam jutro, generacijo!

Znate li /sjećate li se kako su ljudi živjeli prije "samo" 30 godina?
Bio je to život bez:
mobitela, bežičnih telefona,
PC-a , laptopa (interneta, e-mailova)
igraćih konzola,
kablovske tv (i 40 razlitčith programa),
cinestar i 3D kina,
pampersica
hyppo kašica
mikrovalki,
multipraktika,
pauka za odvoz nepropisno parkiranih vozila
mamografije,
javnih bilježnika,
McDonaldsa,
klima uređaja (u domovima i automobilima),,
trgovačkih centara,
digitalnih fotoaparata,
mp3/mp4 glazbe,
(obične i mineralne) vode u plastičnim bocama,
sokova i piva u limenkama,
vijagre,
tangi,
električnih depilatora,
dopunskog zdravstvenog osiguranja,
solarija,
djece koju su nazivali hiperaktivnom,
ozonskih rupa,
ptičje/svinjske gripe,
gelova za tuširanje,
zaštitinih jastuka u automobilima,
umjetnih noktiju,vodootpornih maskara,
žvaka i čokolada bez šećera,...

Živjeli smo sporije, prirodnije, socijalnije. Djeca iz ulice su se znala igrati: fantoma, školice, lastiša skrivača, žace, Crvene kraljice.... Trgovine su radile do 8, subotom do 12. U nedjelju se više nigdje ništa nije moglo kupiti. Tada se išlo na izlet u prirodu, primjerice u Topolik, gdje su ljudi na otvorenom roštiljali, igrali balote ili badminton. Od sunca se nismo skrivali.
Iza 12 h, završavao je program na tv. Povrće, sir i vrhnje smo kupovali na tržnici. Od seljaka koji su tada smjeli raditi na crno. Talijansko grožđe i kineski češnjak su bili nepoznanice. Ljeti smo osvježenje tražili u Ledinoj Snjeguljici ili kornetu. Svinjska mast je tada bila još neškodljiva. A nismo se bojali ni margarina. Ne, živjeli smo u opojnoj izmgalici neznanja, nesvjesni političkih, farmacetuskih i inih zavjera, aditiva, bojila, transmasnoća ili konezrvansa u hrani.
Učitelje nismo povlačili po novinama, a liječnicima smo vjerovali i nisu morali odgovarati na sudu zbog pogreške ili šunke koju im je donijela zahvalna kumica sa sela.
Grožđe je imalo okus po grožđu, a rajčica, paprika i jagode nisu bili dostupni u trgovinama cijele godine.
Ljudi su se još uvijek nadali boljoj budućnosti i širom otvorenih očiju slušali o novim tehnološkim dostignućima:" Wow, još će jednog dana kompjuter stati na stol i letit ćemo u svemir kao turisti!"
Međutim, čuda koja su slijedila značila su samo nove muke po ljudima. Jesu li ispunila obećanja o ispunjenju i sreći? Teško, jer danas su svi manje-više skeptični, oprezni, nepovjrljivi, uplašeni, zbunjeni, nesigurni....Uza sve tehnološke" blagodati i olakšice" koje nam je iznjedrio ovaj niz od 30-ak godina, čovjek i dalje ne zna ostvariti sreću i zdravlje. U međuvremenu nam je jedino postalo jasno to da ne postoje instant rješenja, iskreni političari i dobronamjerni farmaceuti. Jer maske padaju jedna za drugom. A iluzija je sve manje.
E, baš u tome i jest karizma naše generacije: u tom valu globalnog buđenja svijesti, u okretanju ka istinama koje pronalazimo unutar nas samih, u povratku jednostavnome, u spoznaji da možemo nadjačati pandemiju konzumerstva te u sumnji bez koje nema mudrosti.
Naša generacija je naučila dvojiti. I u zametku njezine probuđene svjesti počivaju promjene bez kojih čovječanstvo kao vrsta ne bi imalo sigurnu budućnost.
Obnovljivi izvori energije, organski uzgojena hrana, prirodni lijekovi, alterantivna medicina, ekologija, svjetski pokreti za zaštitu šuma i ugroženog živog svijeta, sve glasnije NE nuklearkama, antiglobalistički pokreti, obznanjene afere i zavjere u Wikileaksu, globalni prosvjedi studenata u Europi i svijetu, prva suđenja bivšim premijerima (u Hrvatskoj i Francuskoj, za primjer), tisuće isfrustriranih ljudi na ulicama Grčke i Italije.... prilično su siguran nagovještaj globalnog, simultanog buđenja čovječanstva iz višestoljetne hibernacije svijesti.
I tako mi, u svjetlu navedene pretpostavke, na kraju ne preostaje drugo nego da vas umjesto s "Do čitanja!", pozdravim s: "Dobro vam jutro, ljudi!!!"


14.09.2011. u 20:14 sati | 20 Komentara | Print | Link | Na vrh

Osmijeh koji se nije smio dogoditi

(Nazovimo) M. ima 18 godina i ne razlikuje se ni po čemu od drugih mladih ljudi: pun je života, voli izlaziti s prijateljima, zabavljati se, katkada, naravno i malo se ludirati...
Prije nekoliko dana izašao je sa svoja dva prijatelja u jedan od lokalnih kafića u dobro nam znanoj Tvrđi (stara jezgra grada). Kasnoljetna večer, meka i topla, izmamila ih je naposljetku van. Sjeli su na trg, na klupe ispod krošnje stabla koje je nudilo malo dobrodošle svježine. U jednom trenutku se pojavio. Lik koji je tumarao od klupe do klupe i izgledao pomalo komično u tom svom kretanju koje je više nalikovalo posrtanju, nego hodanju. M. ga je ugledao i nasmiješio se. Bez ikakve primisli, onako mehanički, nesvjesno, zbog prizora koji se odvijao pred njegovim očima. Spodoba se iz sjene odmah ukazala pred njim. Pogledala ga s divljim izrazom u očima i zarežala: "Šta se ti smiješ koju p.... m....?!"
E sad, obzirom da M. nije od onih kojima adrenalin navali u šake i koji odmah skaču u obranu svoje povrijeđene muške časti, samo je promrmljao:" Ništa." te pomirljivo spustio pogled, vjerojatno kako bi smirio agresivca i izbjegao tuču. Iste sekunde nakon toga, jedva svjestan noge i strahovitog udarca koji ga je zbacio s klupe na zemlju, u šoku briše krv koja mu se cijedi iz usta. Ne osjeća bol. Samo neku čudnu dezorijentiranost u izmaglici koje čuje svojeg prijatelja koji uspaničeno zove hitnu pomoć. Sljedeće jutro M. je ugledao natečene i podlivene krvlju cijele lijeve strane lica. Ne može pričati od bolova. Ni piti, a kamo li jesti. Ugovorena je hitna operacija čeljusti koja je slomljena na dva mjesta tako da sada praktički visi na licu. Ugradili su mu pločice, doživotni spomen na jedan osmijeh koji se nije smio dogoditi. Postavljen je fiksator za čeljust. I prikopčan je na infuziju koja će ga sljedeća 3-4 tjedna hraniti, pojiti i ublažavati mu bolove. Nakon toga, slijede dugi tjedni oporavka. A jučer je trebao biti u školi, on, budući maturant.
Policija je zaprimila dojavu o zvijeri koja ga je teško ozlijedila. Na osnovi svjedočenja njegovih prijatelja, pokušavaju uhvatiti životinju u ljudskoj koži. Hoće li uspjeti? I kako će ga uopće kazniti? S tri mjeseca uvjetnog s psihoterapijom? Jer, naime, riječ je o mlađoj punoljetnoj osobi.
Prisjetimo se za trenutak onih čiji su mladost i životi tako bešćutno i besmisleno ukradeni. Luke Ritza, ili onog mladića kojeg su na smrt pretukli na cesti nedaleko njegove kuće jer je nosio "iritantnu frizuru", ili pak onog 15.-godišnjeg dječaka iz Vinkovaca kojeg su nogama zatukli neki klinci na putu iz škole... I što smo učinili? Kako smo kaznili male zlikovce? U kakve odrasle osobe će se jednog dana pretvoriti? Kakvu smo poruku poslali njima i ostalim golobradim siledžijama?
Žrtve su, što se države tiče, možda samo dio mračne statistike o eksponencijalnom porastu nasilja među tinejđerima. Tako je i M. za mnoge samo jedan od mnogih. Dečko iz susjedstva o kojem smo čitali u crnoj kronici. "Samo" netko tko jednostavno nije imao sreće. Ali za mene on to sigurno nije, jer M..., M.je sin moje prijateljice.


06.09.2011. u 10:26 sati | 18 Komentara | Print | Link | Na vrh

ŠTETNO I OPASNO SUNČANJE?! MOŽDA DA JOŠ JEDNOM RAZMISLITE!

Posljednjih petnaestak godina liječnici, kliničari, mediji i Nacionalni zdravstveni institut su sve glasnije i jasnije upozoravali Amerikance da se uzdrže od dirkektnog izlaganaja suncu. Tim ozbiljnim upozorenjima su, navodno, pokušavali smanjiti sve učestaliju pojavu melanoma, opasne vrste raka kože. Postoje, međutim, brojni znanstveni dokazi koji potvrđuju da bi upravo savjeti vezani za sunačenje (bolje rečeno protivn njega) mogli presudno utjecati na povećeni broj melanoma.
Michael Holick, Ph D MD, u svojoj knjizi „Blagotvorne UV zrake“ kaže: „ Ja sam otišao i korak dalje te tvrdim, i to bez imalo sumnje, da je sunčanje, prilagođeno tipu i boji koži i dokle god ne uzrokuje opekline, nešto najzdravije što možete poduzeti za svoje tijelo. Dr Krispin je bio dovoljno plemenit da mi bude mentor u otkrivanju dragocjenih i blagotvronih učinaka vitamina D na zdravlje čovjeka i pomogao mi da dođem do zaključka da je upravo taj vitamin jedan od najnedostatnijih i najslabijih nutritivnih karika u tijelu suvremenog čovjeka.“
Naime, paradoskalno tvrdnjama suvremenih dermatologa, jedan od poznatih ZAŠTITINIKA STANICA KOŽE OD PRED-KANCEROGENIH PROMJENA JE UPRAVO VITAMIN D, vitamin kojeg je glavni izvor upravo sunečva svjetlost. Tu cijela priča postaje jako zanimljiva! Jer što ako smo svojim (ne)namjerno pogrešnim razumijevanjem prirode i potrebe za vitaminom D sami prouzrokovali ovaj katastrofični porast broja oboljelih?!?
U svojoj knjizi „Iscjeljujuće sunce“, Richard Hobday, MSc, PhD, objašnja kako i zašto bi se trebali vratiti suncu – i to na siguran način! Podsjeća nas i na činjenicu da se sunčeva svjetlost u davnoj, i ne tako davnoj prošlosti, koristila za spriječavanje i liječenje bolesti, i kako nam može pomoći da sačuvamo svoje zdravlje u budućnosti . Sunčeva svjetlost pomaže tijelu da brže zacijeli rane i prebrodi doslovno bilo koju bolest. Dr. Carl Hoffminster piše o vojnicima Drugog svjetskog rata čije su se otvorene rate i slomljene kosti izlagale izravnom sunčevom svjetlu.
U znanstvenom članku „Prospective Study of Predictors of Vitamin D Status and Cancer Incidence and Mortality in Men“ objavljenom u Časopisu Nacionalnog centra za tumore, Svezak 98,Broj 7, skupina znanstvenika dokazuje kako su ljudi s nedostatkom vitamina D značajno izloženiji riziku da obole od nekoliko vrsta karcionoma, uključujući i onaj debelog crijeva i dojke.
Sve veći problem nedostatka vitamina D u tijelima suvremengo čovjeka Dr Joseph Mercola naziva Tihom epidemijom i to zbog vrlo logičnog razloga, jer , naime, većina ljudi uopće nije svjesna da od nje boluje. Istodobno, spisak bolesti koje nastaju zbog kroničnog nedostatka ovog vitamina D se sve više povećava. Uza ostale, tu su i bolesti poput osteoporoze, neki oblici karcinoma, pa čak i Alzheimerova bolest.
Dr. Jacob Liberman tvrdi: „Sunčane naočale blokiraju UV zrake i tako doprinose povećanom riziku od sljepoće i bolesti oka.
Dr. Shelton MD: „Potpuno izlaganje suncu je idealno. To ne služi samo estetici naših tijela, nego je i zdravstveni imperativ od najveće vrijednosti“
Dr. Herbert Shelton MD bilježi: "Gledanje izravno u sunce poboljšava vid i pomaže u liječenju cijelog spektra bolesti".
Dr. Zane Kime je napisao da se kreme za sunačanje ne bi smjele koristiti budući da one povećavaju rizik od raka kože. Činjenicu da kreme za sunčanje mogu uzrokovati rak kože istaknula je skupina znastvenika u svoj radu kojeg su objavili u časopisu „Annals of Epidemiology“ još u siječnju 1993.
Arnold Rickli, čiji je Zračni institut u Švicarskoj privlačio pacijente iz cijelog svijeta u 19 . stoljeću je zapisao: „ Čovjek je stvoren za život na otvorenom i zato je, kad je izložen djelovanju sunčeve svjetlosti i zraka u svom iskonskom elementu. Odlučimo li izložiti svoju golu kožu suncu, sve što trebamo je obratiti pozornost na naša tijela.Naša tijela nam uvijek govore, a mi ih samo trebamo naučiti slušati. Postane li sunce škodljivo za naša tijela, ona se više neće ugodno osjećati na suncu. To će nas potaknuti da se sklonimo u hlad prije no što nam sunce uzmogne nauditi.

Itd, itd.... Spisak liječnika, referenci i izvora o zdravlju sunčanja je praktički beskrajan. Osobito jer seže i u davnu prošlost gdje su stari liječnici, iscjelitelji i terapeuti naglašavali blagotvorno djelovanje sunca na čovjekovo fizičko i psihičko zdravlje.
No, naposljetku je ipak na vama, dragi moji, da prosudite o tome što činiti i koga poslušati!


02.09.2011. u 12:09 sati | 20 Komentara | Print | Link | Na vrh

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.