< | siječanj, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.
kinky
fanny
izvorni život
catwoman
Zona
čistilište
suzette
sunokretaica
blade 777
ziki
klarisshvalospjev gluposti
tičerica
anita
Big Blue
ista kao prije
žubor vode
Samuraj
kizzy
lund
koo
gajo
kengur
nf
kinky
fanny
vierziger
Živjeti svoj život
nisam ja odavde
izvorni život
catwoman
Nihon
primakka
Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!
svima vam šaljem i .... do tko zna kad!
Ne, dragi moji, nisam umrla od gladi i iscrpljenosti! I ne, nisu me zatrpali snježni nanosi ! Bilo je tu, međutim, svega drugoga - i inspiracijske suše i nepredviđenih obveza, i tekućih poslova koji su me držali podalje od kompjutera i blogerskih stranica. No, ne mislim sada o svemu tome lamentirati i elaborirati vam ono s čime se i sami svakodnevno morate nositi, naime morem obveza i strkom našom svakodnevnom. Uz malo sreće kod mene bi za nekih tjedan-dva ipak moglo granuti sunce jer se nekim većim poslovima već smiješi kraj.
Kako god, dugujem vam nastavak moje novogodišnje priče iz posljednjeg posta. Jer kako rekoh, odluke koje se javno obznane dovstuko obvezuju i stvar je časti ustrajati na njima. Zato sada ne mogu izdržati a da vam se ne pohvalim! Ne samo novim, zdravijim životnim navikama (koje uključuju više i redovitijeg vježbanja), nego i lakšim, zdravijim i hranjivijim jelovnikom zbog kojeg se osjećam vesela i vitalna. Da, stvarno je tako! Sve više i više uživam u pripravi jela od svih tih zdravih namirnica koje su zbog po svog sastava i prehrambenih vrijednosti na listama svih sustava zdrave prehrane. Naravno, riječ je o mesu peradi i ribi, fermentiranim mliječnim proizvodima, svježem voću (posebice jabukama) i povrću (cikla i sve vrste zelenog povrća), mahunarkama, kruhu od cjelovitih žitarica, riži, maslinovom ulju, zelenom čaju, zobenim pahuljicama, orašastim polodovima, te, naravno, lanenim i bučinim sjemenkama. S druge strane, drastično sam smanjila unos prerađenih i konzerviranih namirnica, te štetnih ugljikohidrata.
Ako vam se ovo ipak čini prestrogim, uvjeravam vas da nije. Jer premda sam naglasak stavila na redovito kozumiranje zdravih namirnica, to ne znači da sam se u potpunosti lišila nekih malih, slatkih grijehova (primjerice, čaše vina iza ručka, čokolade, kolača i sl. ) Naravno, da i za njih katkada ima mjesta u mom jelovniku, ali povremeno i u umjerenim količinama. A cigarete, kava i gazirana pića? Oni srećom ionako nisu moj đir!
No, kako sam i inače u životu pobornik filozofije srednjeg puta, tako se i ovdje, u stjecanju novih životnih navika nastojim držati zlatne sredine i logike svog zdravog razuma. Svaka krajnost u konačnici vodi u neku vrstu negativnosti i fanatizma, a ja znam nekoliko ljudi koje zbog njihovih rigoroznih prehrambenih i životnih navika mogu mirne duše nazvati fanaticima. Da, neki su ljudi, na žalost, u potrazi za zdravljem i vitalnošću otišli tako daleko, da ih drugi ljudi slušaju i promatraju u čudu, gotovo kao da su s druge planete. Ja, pak, mislim da tijelo ima svoje prirodno ugrađene limitatore i senzore, koji čovjeka, kad ih nauči osluškivati i slušati, nepogrešivo vode ka zdravlju duha i tijela. Od presudne je važnosti upoznati svoje tijelo i osluškivati ga s ljubavlju i poštovanjem. Jer u njega je utkana logika prirode i kozmosa, a ona je iznad svega što čovjek može stvoriti u svojim laboratorijima i istraživačkim centrima.
Tako, primjerice, sjedenje - ono nije u prirodi čovjeka. Kao ni prejedanje. Kao ni dijete. To nepogrešivo znam zbog osjećaja nelagode i neraspoloženja koje me obuzme kad god se ponesem neprirodno prema samoj sebi. I zato ovo što sada živim nije režim i strogoća, nego ljepota i užitak. Sve to je više nalik na svježi vodotok gorskog potoka. Onaj koji nosi život, radost i snagu. Ne vjerujete mi? Probajte i sami!
Nikada mi baš nije bilo jasno zbog čega ljudi stvaraju toliku frku oko Nove godine . I zašto danima unaprijed grozničavo planiraju kamo će ići i s kim slaviti, kupuju nove, skupe krpice, bespotrebne kvantitete hrane i pića i jedva čekaju....
Što zapravo? Da kalendarski postanu jednu godinu stariji? Ahhh, to sigurno ne ! No, možda ih raduje osjećaj da je prijelaz u Novu godinu (makar i samo fiktivna) prigoda za neki novi veliki početak i nove bolje, pametnije odluke?Da, možda se tome vesele.
No, nekako mislim da većinu ljudi jednostavno ponese taj val navike, ta euforija, vatromet osjećaja i lijepih želja. Ponese ih potreba da se spoje s tom masom ljudi koja u jedan glas odbrojava posljednje sekunde stare godine, a potom kliče od sreće i veselja što je još jedna Stara (nevaljala) iza nas i još jedna Nova (nevino čista i netaknuta) pred nama.
Naravno, ne zamjeram nikome i ne osuđujem nikoga. Napokon, ljudima treba kruha i igara i tko voli, nek samo izvoli. Ali ja kažem thanks, but no thanks. Jer doček Nove godine jednostavno nije moj đir. Nisam tip za narodna veselja, svatove i zabave. Ne volim gužvu. Ne volim dim. Ne volim buku. Ne volim tu glazbu. Doduše, kad o svemu javno progovorim riskiram po koji upitni pogled ili podsmijeh. Što, žao ti zavući ruku u džep i potrošti malo za svoju dušu? Opustiti se s prijateljima? Zaplesati i zapjevati? Cijeli svijet se veseli, a ti ne, tebi je to bez veze! Ma dobro, neka misle što hoće! A ja vam iskreno velim - nemam potrebu DOČEKIVATI Novu!
S druge strane, priznajem da nisam imuna na taj lijepi osjećaj (koji je zapravo neutemeljen) da se nastupom Nove godine može krenuti ad ovo, od početka. Od Nove više neću... Od Nove ću početi....
I tako smo, eto, muž i ja odlučili od tog famoznog 1.1. okrenuti novi list na našem jelovniku. Zbog toga već danima čeprkamo po knjigama i surfamo u potrazi za stranicama posvećenim zdravom kuhanju. Ne, ne postajemo vegetarijanci, vegani, makrobiotičari.... Samo smo odlučili biti umjereni i svjesni jelci koji se ničega ne lišavaju, ali koji ni u čemu ni ne pretjeruju. Jesti umjereno i raznoliko. Obroci pripremljeni uz što kraću vremensku obradu i uz što manje prženja. Večere umjerenije, ranije... Smanjiti unos nepoželjnih namirnica (suhomesnatog, prerađenog, fastfoodovskog, kaloričnog,...) Više piti. Vodu. Sve začiniti različitim i redovitim oblicima tjelovježbe.
Cilj je vrlo jednostavan - zadržati idealnu težinu i optimalnu razinu vitalnosti i zdravlja, a, uzdajući se u logiku one stare po kojoj je lakše spriječiti, nego liječiti, počinjemo sada dok smo još dovoljno vitki, vitalni i zdravi.
Eto, sada kad sam cijeli plan ovako javno obznanila, više ne mogu natrag! Sad je to više od novogodišnjeg entuzijazma koje je najčešće samo kratkog daha, sada je to stvar časti.
Zaželite nam sreću i upornost, dragi moji! Neka nam ova novogodišnja odluka donese potvrdu vlastite odgovornosti u stvaranju uvjeta za zdraviji i lepršaviji život. Uostalom, 2010. godina je godina duhovne ekspanzije, novih prijateljstava, komunikacije, igre i veselja. Tako barem tvrde kaldejski numerolozi. A zašto im ne bismo vjerovali i svojim ponašanjem doprinijeli obistinjenju ove optimistične vizije?