< | listopad, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.
kinky
fanny
izvorni život
catwoman
Zona
čistilište
suzette
sunokretaica
blade 777
ziki
klarisshvalospjev gluposti
tičerica
anita
Big Blue
ista kao prije
žubor vode
Samuraj
kizzy
lund
koo
gajo
kengur
nf
kinky
fanny
vierziger
Živjeti svoj život
nisam ja odavde
izvorni život
catwoman
Nihon
primakka
Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!
Baš jučer nabasala sam na priču koja me oborila s nogu. Jednostavna, mudra, inspirativna. U svega nekoliko riječi obuhvatila je toliko toga i dodirnula me baš tamo gdje treba; možda i zato što vjerujem kako su najveće istine najjednostavnije. I što mi se čini da Bog od nas skriva stvari tako da ih stavlja pred naše oči.
Treba znati katkada se prenuti iz ovih snova koje zovemo svakodnevnica, otvoriti širom oči i zagledati se. Ali ne oko sebe, nego unutar sebe, u beskrajne prostore Oca i Duha koji u njima obitavaju. Ako su oko nas pitanja, u nama su odgovori, ako je van nas svijet, u nama je Univerzum.
Majstori života žive istodobno i u vanjskom svijetu i u unutarnjem Univerzumu koristeći blagodati i jednog i drugog kao poticaj za put ka duhovnom Savršenstvu za koje smo, vjerujem, stvoreni.
Put je dug, i premda se čini da katkada oštro zavija i udaljava se od cilja, on ipak uvijek i jedino vodi ka tom konačnom cilju.
A priče poput ove pomažu nam da se prisjetimo Istina koje znamo, ali koje ne živimo. Možda i zato što su nam snovi postali stvarnost, a stvarnost snovi. I što smo (negdje nekako) krećući se putem do Sebe zapeli na usputnoj postaji briga, poslova, problema i povjerovali kako je to kraj. Dopustili smo strahu da nas paralizira i razoruža. A ako je tome tako, ne krivimo nikog drugog do samih sebe čija je vjera manja od gorušičinog sjemena...
Elem: "Neki je hodočasnik hodao puteljkom kroz polja, kad li na samom rubu, u travi, spazi nešto neobična oblika, nalik na kamen.
"To je zmija", pomisli.
Zmija se odmota, skoči i smrtno ga ugrize.
Neki drugi hodočasnik prolazio je istim puteljkom. On također spazi nešto neobična oblika, poput kamena.
"To je ptica", pomisli.
Odjednom ptica zaleprša svojim krilima i poleti u nebo."
Nije li ovo predivna metafora za sve što nam se događa u životu?! Oba hodočasnika su bila u pravu, a njihova sudbina bila je samo preslik onoga u što su vjerovali.
Čega je, dakle, moj život preslik? A vaš? I sjetimo li se katkada one: "Po vjeri vašoj neka vam bude!"
"Rekao sam, u vjetar sam pričo'
nitko nije htio da me čuje,
lijepu pjesmu ne voli baš svatko,
neki vole bacat' kamen na slavuje."
Zašto mislim da trebate pogledati ovaj film (ukoliko to već niste učinili):
Jer je riječ o dirljivoj osobnoj drami s elementima suvremene bajke u čiji happy end barem povremeno želimo vjerovati
Jer je riječ o gotovo brutalno realnom prikazu života u siromašnim zakutcima suvremene Indije.
Jer film donosi i priličnu količinu bizarnosti koja se ostvaruje brzom izmjenom komičnih i stravičnih scena.
Jer je gorko-sladak i mračan, tragičan i nesretan, a ipak lijep, neodoljiv, i šarmantan .
Jer progovara o vanvremenskim temama: sudbini, pravednosti, pohlepi, ali i ljubavi koju prate nepremostive prepreke i dvojbe o njezinom ostvarenju.
Jer soundtrack potpisuje, u našim krajevima malo poznati, ali karizmatični, Allah Rakkha Rahman, indijski glazbenik koji je do sada prodao više od 300 milijuna primjeraka raznoraznih nosača zvuka, što ga čini jednim od najuspješnijih svjetskih glazbenika.
Jer je fim pravi vizuelni bombončić, krasi ga majstorska kamera i očaravajuće fotograije i jer je jedan od najbolje snimljenih filmova posljednjih godina.
Jer ga nije režirao Amerikanac, glumci nisu američki, a ni radnja se ne događa u Americi.
Jer unatoč svemu gore navedenom, film ne možemo okarakterizirati kao mainstream.
Jer ga je Internet stanica Rotten Tomatoes ocjenila s visokih 94%, a konsenzus kritika glasi – ovaj zabavan i snažan film očarati će vas vizualno i emotivno.
Jer je zavrijedio 8 pozlaćenih kipića, od kojih i onaj za najbolji film godine.
Jer unatoč svemu gore navedenom pronosi optimističnu poruku o snazi nade i života.
A za kraj otiđite na Youtube te pogledajte i poslušajte: - Mia - Paper Planes ("Slumdog Millionaire" Movie Music Video)
U jučerašnjem središnjem dnevniku saznajem kako je u Hrvatskoj obilježen Dan ružičaste vrpce, dan posvećen ranom otkrivanju raka dojke i senzibiliziranju javnosti za potrebe pružanja psihosocijalne pomoći ženama oboljelim od ove zloćudne bolesti. Nakon uvodnih rečenica objašnjenja uslijedile su poražavajuće činjenice i statistike o broju oboljelih i umrlih žena, ali i podatci o očekivanom porastu novooboljelih, te svakoj n-toj ženi koja je izložena sve većom riziku od oboljenja... Prebacila sam na drugi program. Iz jednostavnog razloga jer ne pristajem da me se svrstava u bilo kakve pogubne statistike, i truje strahom i panikom.
Pogledajmo što nam savjetuju naši liječnici i dijagnostičari! Savjetuju nam odlaske na redovite (štoviše, sve redovitije) mamografske i ultrazvučne preglede, koji većini žena u manjim sredinama nisu dostupni, i koji, unatoč razuvjeravajućim rečenicama liječnika, nisu niti bezopasni, niti bezbolni. (Moja mama i kolegica iz ureda su imale tako "bezbolne" preglede da su obje rekle da na njih više neće odlaziti. Osobno pregled ne doživljavam kao bolan, no to je očigledno vrlo individualno).
Da i? Pa ništa. To je to. Ženama je manje-više, dakle suđeno dalje živjeti u strahu (tko zna ima li možda i (ne)namjerno širenje kolektivnog straha ikakve veze sa sve većim brojem oboljelih?) i nadati se da sljedeći nalaz mamografskog pregleda neće biti pozitivan.
A ja se pitam je li to doista sve? I može li žena učiniti nešto više od toga da između dva pregleda samo čita i sluša o podmukloj bolesti koja joj se sve više prikrada?
Oprostite mi što zvučim ironično. No, teško mi se pomiriti sa sumnjivom činjenicom da se o prevenciji i mehanizmima postanka bolesti zna još uvijek tako malo (barem u službenim liječničkim krugovima) i da se žene u 21. stoljeću sustavno izlažu statistikama i brojkama koje im sve više i više povećavaju izglede da obole. A svi znamo koliko je sugestija opasna stvar! Osobito kad je kolektivna!
Koliko je do sada novaca moralo biti potrošeno u te kampanje, u educiranje dijagnostičara, proizvodnju sve boljih dijagnostičkih aparata i metoda, u lijekove, citostatike, estetske nadomjestke, bolnice, psihološka savjetovališta...? Vjerojatno puno. I možda je dobro da je tako. Možda.
Ja se, međutim, pitam, kako to da u javnost i do žena puno teže i sporije prodiru informacije o prevenciji te zloćudne bolesti i o tome kako smanjiti rizik da do nje uopće dođe. Zašto se ovdje, kao kod toliko drugih stvari, tako uporno bavimo posljedicama, umjesto uzrocima? U Kini su u vrijeme Lao-Tsea liječnici bili plaćeni prema broju zdravih, a ne bolesnih glava. Stvarno, koliko bismo postigli da smo približno ista sredstva uložili u istraživanje mehanizama riskantnih oblika ponašanja, destruktivnih emotivnih obrazaca kojima trujemo naša tijela, u oslobađanju od stresa i depresije koji su u korjenu praktički svih bolesti... ?
Uostalom tko je od vas čuo za Deepak Chopru, Louise Hay, Christiane Northrup? Što znate o pojmu holističkog zdravlja? O kemiji emocija? O zakonu privlačenja? O pretpostavci/činjenici da se naše misli i uvjerenja doslovno materijaliziraju u našim stanicama? O potpuno prirodnim i neškodljivim načinima liječenja tijelouma? O važnosti vode? O ulozi hrane u nastanku/liječenju bolesti? O fitoestrogenima? Ili možda sve ovo nije dovoljno znanstveno utemeljeno? A ako nije, zašto nije? Kome su u interesu skupa i riskantna rješenja, umjesto jeftinih i bezopasnih?
Farmaceutska industrija i općenito medicina postale su zlatna koka suvremenog društva. Zdravlje je roba, a princip zaplaši pa prodaj učinkovit mehanizam zarade. Lijepo je vjerovati da se sintetičkim lijekovima, citostaticima, zračenjem i radikalnim operativnim zahvatima produžuje ili spašava život. Skidam kapu. S druge strane, krećući se tim putem, negdje smo usput zaboravili, namjerno ili nenamjerno, razmišljati o jednostavnijim, prirodnijim, jeftinijim, bezopasnijim, humanijim oblicima liječenja.
Zato priželjkujem da današnji ljudi postanu pioniri novih ideja i uvjerenja. Da raskrinkaju sve nazovihumane mehanizme utemeljene na manipuliranju i zastrašivanju slabo upućenih masa. Nadam se i vjerujem da dolazi vrijeme novih i samosvjesnijih ljudi koji će polako početi preuzimati odgovornost za stjecanje i očuvanje svog cjelovitog zdravlja i sreće. Onih čiji će sinovi i kćeri biti puno svjesniji, a time i slobodniji od gramzivih manipulatora i licemjernih humanista. Jer strahujem da se u pozadini priče i skrbi o čovjekovom zdravlju i dobru negdje dobro i pomno skriva izobličeno i grotesko lice Mr Kapitala kojemu je primarni interes stvoriti što veći broj poslušnih i vjernih potrošača njegove robe.
Naravno, veeelika čast i priznanje svim izuzetcima!