< rujan, 2009 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (7)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (15)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

free counter

Opis bloga

Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.


Linkovi


kinky

fanny

izvorni život

catwoman

Zona

čistilište

suzette

sunokretaica

blade 777

ziki























klarisshvalospjev gluposti

tičerica

anita

Big Blue

ista kao prije

žubor vode

Samuraj

kizzy

lund
koo

gajo

kengur

nf

kinky

fanny

vierziger

Živjeti svoj život

nisam ja odavde

izvorni život

catwoman

Nihon

primakka


















Tko je Bastet?

Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!

Aduti u rukavu

Malo sam se, priznajem, umorila od sumornih tema, vrućih krumpira naše svakodnevnice, apsurdnih i morbidnih odluka naših političara s kojima moramo živjeti, sumraka morala i moralnih vrijednosti, pametovanja o tome što i kako treba ili ne treba, filozofskih, socioloških, političkih i inih analiza i ozbiljnosti...
Umorila sam se zato što znam da će sve ionako proći! I opet doći. Jer život je vječna mijena, a ne zadana konstanta. I Bogu hvala da je tako!
Okolnosti u kojima živimo su trenutno jedine koje imamo. Možda bismo radije živjeli u nekim drugim, naoko idealnijim okolnostima, no to ne bi suštinski mijenjalo na stvari. Jednostavno zato što bi se nakon nekog vremena te okolnosti isto promijenile i postale možda manje ugodne.
Trebamo li, dakle, očajavati zbog sudbine koja nas je zadesila? Hoćemo li se protiv nje boriti ili se s njome pomiriti? Štogod odlučili, kakogod postupili, život će naposljetku opet okrenuti novi list i opet nas pomalo zateći. A mi, mi ćemo tako dobiti novu prigodu da se prema njemu odredimo, kroz njega nešto naučimo i, bilo bi poželjno, usavršimo.
I zato je moja je poanta da taj život, koji uglavnom nalikuje ćudljivoj rijeci, treba svesti tek na jedan dan, ili bolje rečeno na sadašnji trenutak kojeg ćemo ili živjeti ili životariti. Svi drugi dani i svi drugi izbori koje ćemo donijeti su potpuno neizvjesni.
I tako ću sada razvući usne u blaženi osmijeh i izaći van na ovaj prelijepi jesenski dan. Trenutno mi ne treba više od toplih zraka sunca na mom tijelu. Sasvim sam mirna i zadovoljna jer sam svjesna da je život, možda čupav i dlakav, ipak savršen u svojoj hirovitosti. I uglavnom dovoljno milostiv prema većini. Jer ako vam je život podijelio karte zdravlja, mira, punog želuca, krova nad glavom, ljude koje vas vole i koje volite... tada nemojte propustiti s njima odigrati dobru partiju. A adute... njih ćete možda dobiti već u sljedećem dijeljenju. Jedino što je doista važno je da u svakom trenutku svjesno i budno pratite igru kako ne biste previdjeli sad bolje, sad lošije karte koje vam Fortuna udijeli. A s vremenom, kako budete učili, moći ćete možda odigrati vrhunsku partiju i s prosječnim kartama i bez aduta.


24.09.2009. u 09:04 sati | 33 Komentara | Print | Link | Na vrh

Fućkaš krizu, život nema reprizu!


Premda nisam veliki fan hip-hop glazbenog izražaja, TBF mi je zaakon thumbup! Imaju jake, angažirane tekstove, a njihov frontman, Mladen Badovinac, me uvijek ušarmira svojim osebujnim, toplim baritonom. A Nostalgična (slušala sam je, bit će milijun puta!) me uvijek dotakne negdje duboko unutra i zatitra mi onu pravu žicu.
Kao i većina TBF-ovih pjesama sa socijalnom notom, tako i ova odiše žestokim mladenačkim buntom, a s druge strane nalikuje žalobnoj ispovijedi idealista. Ona ujedno dokazuje da usred (i unatoč) političke korumpiranosti, neostatka ili zatiranja temeljnih etičnih vrijednosti, konformizma, konzumerskog načina života i dominacije degeneriranih materijalnih interesa, dakle, usred sveg tog suvremenog socijalnog balasta, još uvijek negdje kuca srce Živog Čovjeka.
Zato je Nostalgična glas buntovnika, ali i himna nade, idealizma i vjere. A to nam je danas toliko potrebno! Jer kako reče mudri Antoine de Saint-Exupéry: "Na svijetu postoji samo jedan jedini problem: kako ljudima vratiti duhovni smisao, duhovni nemir; kako na njih izliti nešto kao gregorijanski koral! Vidite, više nije moguće živjeti od hladnjaka i politike, od bilanca i političkih križaljki. To više nije dovoljno!"

Ima bit da san potrošija
i ono malo suza za navodnit dolinu sevdaha
i bluesa
Svit je tužan, tu nikad neće bit pravde
za one koji žele samo da žive i rade i ljube,
I smiju se svemu ka vicu
A ja se pitan ima li smisla pravit dicu
Donosit ih na svit, di su život i sloboda
Ka roba, koju će neki moćnik prodat
I ove stare melodije bude memorije
Čiste nostalgije,
I ne znan šta mi je
Stari s bafima, stara s ogromnom trajnom
Sestra i ja, cili umazan slajom,
I sve je daleko i tajno
Znan ni onda nije sve bilo bajno,
al ditetu sve je sjajno i pari mi se puno lipše
I ove kapi kiše ka da šapću: “Nikad više…'
Jer sve prolazi, ostaje samo u nama
U srcima , u umu, I foto albumu
Priča svaka slika, da ne zaboravin nikad
Nasmijana lica nekih starih prika
Nekih nema više, ostale su sjene
Mora bit da je s njima nesta
I dio mene
Al vrate ga kiše,
I vitar s juga
Neka stara pisma, nostalgija i tuga.

Nekad se pitan jel tribalo sve baš tako bit pa mislin,
tribalo je bit, jer je proklet ovi svit
I dobri ljudi uvik izvuku deblji kraj
Zato se nadan da postoji i pakal i raj
Neki viši sud, Božja pravda
Da presudi i kazni svakog onog gada
Željnog rata I žednog krvi
Al ko je bez grijeha nek baci kamen prvi
Ironično zaista, da citira Krista
Jedan od onih šta je odgojen u obitelji ateista
I to u mraku, u miješanom braku
U nekoj dalekoj zemlji, sad je samo u zraku
I baš me je tamo donila roda
Da ne mrzin i buden pošten, iskren i odan
A razliku između zla i dobra
Nisan naučija ni od fratra, ni hodže, ni popa
A kad su zavladali oni šta su pali s kruške
Božji ljudi su blagoslovili puške
Janjce slali u smrt, za svoga Boga, jedinoga
Za ludilo svoga ideologa kad bijesni mržnja
razum nije lijek
I ludilo uvik promijeni tijek
Povijesti, i ispiše novu krvavu stranu
U zemlji seljaka na brdovitom Balkanu.
Zato letin visoko iznad napaćenog tla
Daleko od poimanja dobra i zla visoko gore,
ka Suncu, u nebesa di se gužvaju poruke SMS-a
iz ovog vrimena izlazin van
I zaranjan u neki davni, zaboravljeni san
Neki bolji dan, pun smija i vica
Di su sritni ljudi i njihova dica
I gledaju u sutra, ozarena lica
Puni nade, u tom svitu pravde
Jednakosti, bratstva i slobode
U svit ljubavi me misli vode
I još uvik virujen da će na ovoj planeti
Jednog dana svi ljudi moć živit sretni
Razum, ljubav i znanje izgradit će raj
I znaj, neće biti ironije za kraj.


07.09.2009. u 08:29 sati | 38 Komentara | Print | Link | Na vrh

Eto me opet k vama!

Eto me, dragi moji, nakon poduže stanke ugodno i savršeno isprepletene izležavanjima na suncu, rolanjima po čarobnoj šetnici uz Dravu, dugim vožnjama biciklom, druženjima s prijeteljima uz grickanja pršuta i dinja, čitanjima, te raznim drugim mozgolješkarenjima, ali, bogme, i poslovima na i oko ljubljene nam vikendice. A ako su vas sada kojim slučajem, zbog sveg ovog mog hedonizma, slučajno obuzeli negativni osjećaji tipa "Vidi ti nju"!, dopustite mi da vam samo na kratko pojasnim situaciju na svom terenu! :) Naime, godišnji odmori na fakultetu traju koliko i svi drugi, u mom slučaju točno 26 dana, ali kolovoz, hoćeš-nećeš, uvijek ostaje vrijeme "lovostaje". Naime, studenata još uvijek nema, ispitni rokovi kreću tek za koji dan, a nastava... Nastava će morati pričekati prve dane listopada. Takvo činjenično stanje bilo je dodatno začinjeno i mojom čvrstom odlukom da se dobro naoružam energijom kako bih što spremnija dočekala eventualne "kišne i hladne" jesenske dane. I tako je moje uživanje potrajalo pa mi, što priznajem uz skrušeno kajanje, ovako utransanoj od sveg tog unutarnjeg punjenja baterija, nije bilo lako ponovno početi. Ma, da nije bilo svih vas, koji ste me ovako odano čekali i zvali... Da nije bilo vas i vaših stvarnih imena (nickova), priča, sudbina, emocija,.. tada bi se vjerojatno moj posljednji post pretvorio u moju završnu repliku. Međutim, vi ste i ne znajući bili magnet koji me nevidljivom snagom svojih silnica povukao natrag u svoje polje. I tako sam, eto, odlučila ostati članom ove naše neobične, ali divne blogerske obitelji te vam služiti na način i u stilu kako ste to od mene i navikli. Dakle, šećer za kraj:

"Za nekakoga čovjeka se govorilo da je uvijek nesretan i da mu se nikako ne može pomoći. Neki bogataš sažali se nad sudbinom nesretnika te mu odluči ostaviti vreću punu novaca na brvnu preko kojeg je zlosretnik svakog dana prolazio. Međutim, kad se čovjek približio brvi, on pomisli: "Koliko sam već puta prešao preko ove brvi, tko zna bi li mogao preko nje žmireći prijeći," I tako on zažmirivši prijeđe preko brvi i ne primijeti novce koji su ga tamo čekali"

Pođimo dalje svojim putem i otvorimo širom oči. Rješenja su često tamo gdje ih najmanje očekujemo.




01.09.2009. u 09:23 sati | 35 Komentara | Print | Link | Na vrh

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se