<	rujan, 2009					>
P	U	S	È	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljaèa 2012 (2)
Sijeèanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2010 (1)
Sijeèanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljaèa 2009 (7)
Sijeèanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (15)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Opis bloga

Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve zaèinjeno barem s malo pozitive i idealizma.

Linkovi

kinky

fanny

izvorni život

catwoman

Zona

èistilište

suzette

sunokretaica

blade 777

ziki























klarisshvalospjev gluposti

tièerica

anita

Big Blue

ista kao prije

žubor vode

Samuraj

kizzy

lund
koo

gajo

kengur

nf

kinky

fanny

vierziger

Živjeti svoj život

nisam ja odavde

izvorni život

catwoman

Nihon

primakka

Tko je Bastet?

Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna raèica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više èitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito maèke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teèe, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplaèe. Vjeruje ljudima. Vjeruje u èuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi uèiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Oèarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili buène prostore. Nije optereæena prošlošæu. Pokušava dobro planirati buduænost. Misao vodilja: Carpe diem!

Aduti u rukavu

Malo sam se, priznajem, umorila od sumornih tema, vruæih krumpira naše svakodnevnice, apsurdnih i morbidnih odluka naših politièara s kojima moramo živjeti, sumraka morala i moralnih vrijednosti, pametovanja o tome što i kako treba ili ne treba, filozofskih, socioloških, politièkih i inih analiza i ozbiljnosti...
Umorila sam se zato što znam da æe sve ionako proæi! I opet doæi. Jer život je vjeèna mijena, a ne zadana konstanta. I Bogu hvala da je tako!
Okolnosti u kojima živimo su trenutno jedine koje imamo. Možda bismo radije živjeli u nekim drugim, naoko idealnijim okolnostima, no to ne bi suštinski mijenjalo na stvari. Jednostavno zato što bi se nakon nekog vremena te okolnosti isto promijenile i postale možda manje ugodne.
Trebamo li, dakle, oèajavati zbog sudbine koja nas je zadesila? Hoæemo li se protiv nje boriti ili se s njome pomiriti? Štogod odluèili, kakogod postupili, život æe naposljetku opet okrenuti novi list i opet nas pomalo zateæi. A mi, mi æemo tako dobiti novu prigodu da se prema njemu odredimo, kroz njega nešto nauèimo i, bilo bi poželjno, usavršimo.
I zato je moja je poanta da taj život, koji uglavnom nalikuje æudljivoj rijeci, treba svesti tek na jedan dan, ili bolje reèeno na sadašnji trenutak kojeg æemo ili živjeti ili životariti. Svi drugi dani i svi drugi izbori koje æemo donijeti su potpuno neizvjesni.
I tako æu sada razvuæi usne u blaženi osmijeh i izaæi van na ovaj prelijepi jesenski dan. Trenutno mi ne treba više od toplih zraka sunca na mom tijelu. Sasvim sam mirna i zadovoljna jer sam svjesna da je život, možda èupav i dlakav, ipak savršen u svojoj hirovitosti. I uglavnom dovoljno milostiv prema veæini. Jer ako vam je život podijelio karte zdravlja, mira, punog želuca, krova nad glavom, ljude koje vas vole i koje volite... tada nemojte propustiti s njima odigrati dobru partiju. A adute... njih æete možda dobiti veæ u sljedeæem dijeljenju. Jedino što je doista važno je da u svakom trenutku svjesno i budno pratite igru kako ne biste previdjeli sad bolje, sad lošije karte koje vam Fortuna udijeli. A s vremenom, kako budete uèili, moæi æete možda odigrati vrhunsku partiju i s prosjeènim kartama i bez aduta.

24.09.2009. u 09:04 sati | 33 Komentara | Print | Link | Na vrh

Fuækaš krizu, život nema reprizu!

Premda nisam veliki fan hip-hop glazbenog izražaja, TBF mi je zaakon ! Imaju jake, angažirane tekstove, a njihov frontman, Mladen Badovinac, me uvijek ušarmira svojim osebujnim, toplim baritonom. A Nostalgièna (slušala sam je, bit æe milijun puta!) me uvijek dotakne negdje duboko unutra i zatitra mi onu pravu žicu.
Kao i veæina TBF-ovih pjesama sa socijalnom notom, tako i ova odiše žestokim mladenaèkim buntom, a s druge strane nalikuje žalobnoj ispovijedi idealista. Ona ujedno dokazuje da usred (i unatoè) politièke korumpiranosti, neostatka ili zatiranja temeljnih etiènih vrijednosti, konformizma, konzumerskog naèina života i dominacije degeneriranih materijalnih interesa, dakle, usred sveg tog suvremenog socijalnog balasta, još uvijek negdje kuca srce Živog Èovjeka.
Zato je Nostalgièna glas buntovnika, ali i himna nade, idealizma i vjere. A to nam je danas toliko potrebno! Jer kako reèe mudri Antoine de Saint-Exupéry: "Na svijetu postoji samo jedan jedini problem: kako ljudima vratiti duhovni smisao, duhovni nemir; kako na njih izliti nešto kao gregorijanski koral! Vidite, više nije moguæe živjeti od hladnjaka i politike, od bilanca i politièkih križaljki. To više nije dovoljno!"

Ima bit da san potrošija
i ono malo suza za navodnit dolinu sevdaha
i bluesa
Svit je tužan, tu nikad neæe bit pravde
za one koji žele samo da žive i rade i ljube,
I smiju se svemu ka vicu
A ja se pitan ima li smisla pravit dicu
Donosit ih na svit, di su život i sloboda
Ka roba, koju æe neki moænik prodat
I ove stare melodije bude memorije
Èiste nostalgije,
I ne znan šta mi je
Stari s bafima, stara s ogromnom trajnom
Sestra i ja, cili umazan slajom,
I sve je daleko i tajno
Znan ni onda nije sve bilo bajno,
al ditetu sve je sjajno i pari mi se puno lipše
I ove kapi kiše ka da šapæu: “Nikad više…'
Jer sve prolazi, ostaje samo u nama
U srcima , u umu, I foto albumu
Prièa svaka slika, da ne zaboravin nikad
Nasmijana lica nekih starih prika
Nekih nema više, ostale su sjene
Mora bit da je s njima nesta
I dio mene
Al vrate ga kiše,
I vitar s juga
Neka stara pisma, nostalgija i tuga.

Nekad se pitan jel tribalo sve baš tako bit pa mislin,
tribalo je bit, jer je proklet ovi svit
I dobri ljudi uvik izvuku deblji kraj
Zato se nadan da postoji i pakal i raj
Neki viši sud, Božja pravda
Da presudi i kazni svakog onog gada
Željnog rata I žednog krvi
Al ko je bez grijeha nek baci kamen prvi
Ironièno zaista, da citira Krista
Jedan od onih šta je odgojen u obitelji ateista
I to u mraku, u miješanom braku
U nekoj dalekoj zemlji, sad je samo u zraku
I baš me je tamo donila roda
Da ne mrzin i buden pošten, iskren i odan
A razliku izmeðu zla i dobra
Nisan nauèija ni od fratra, ni hodže, ni popa
A kad su zavladali oni šta su pali s kruške
Božji ljudi su blagoslovili puške
Janjce slali u smrt, za svoga Boga, jedinoga
Za ludilo svoga ideologa kad bijesni mržnja
razum nije lijek
I ludilo uvik promijeni tijek
Povijesti, i ispiše novu krvavu stranu
U zemlji seljaka na brdovitom Balkanu.
Zato letin visoko iznad napaæenog tla
Daleko od poimanja dobra i zla visoko gore,
ka Suncu, u nebesa di se gužvaju poruke SMS-a
iz ovog vrimena izlazin van
I zaranjan u neki davni, zaboravljeni san
Neki bolji dan, pun smija i vica
Di su sritni ljudi i njihova dica
I gledaju u sutra, ozarena lica
Puni nade, u tom svitu pravde
Jednakosti, bratstva i slobode
U svit ljubavi me misli vode
I još uvik virujen da æe na ovoj planeti
Jednog dana svi ljudi moæ živit sretni
Razum, ljubav i znanje izgradit æe raj
I znaj, neæe biti ironije za kraj.

07.09.2009. u 08:29 sati | 38 Komentara | Print | Link | Na vrh

Eto me opet k vama!

Eto me, dragi moji, nakon poduže stanke ugodno i savršeno isprepletene izležavanjima na suncu, rolanjima po èarobnoj šetnici uz Dravu, dugim vožnjama biciklom, druženjima s prijeteljima uz grickanja pršuta i dinja, èitanjima, te raznim drugim mozgolješkarenjima, ali, bogme, i poslovima na i oko ljubljene nam vikendice. A ako su vas sada kojim sluèajem, zbog sveg ovog mog hedonizma, sluèajno obuzeli negativni osjeæaji tipa "Vidi ti nju"!, dopustite mi da vam samo na kratko pojasnim situaciju na svom terenu! :) Naime, godišnji odmori na fakultetu traju koliko i svi drugi, u mom sluèaju toèno 26 dana, ali kolovoz, hoæeš-neæeš, uvijek ostaje vrijeme "lovostaje". Naime, studenata još uvijek nema, ispitni rokovi kreæu tek za koji dan, a nastava... Nastava æe morati prièekati prve dane listopada. Takvo èinjenièno stanje bilo je dodatno zaèinjeno i mojom èvrstom odlukom da se dobro naoružam energijom kako bih što spremnija doèekala eventualne "kišne i hladne" jesenske dane. I tako je moje uživanje potrajalo pa mi, što priznajem uz skrušeno kajanje, ovako utransanoj od sveg tog unutarnjeg punjenja baterija, nije bilo lako ponovno poèeti. Ma, da nije bilo svih vas, koji ste me ovako odano èekali i zvali... Da nije bilo vas i vaših stvarnih imena (nickova), prièa, sudbina, emocija,.. tada bi se vjerojatno moj posljednji post pretvorio u moju završnu repliku. Meðutim, vi ste i ne znajuæi bili magnet koji me nevidljivom snagom svojih silnica povukao natrag u svoje polje. I tako sam, eto, odluèila ostati èlanom ove naše neobiène, ali divne blogerske obitelji te vam služiti na naèin i u stilu kako ste to od mene i navikli. Dakle, šeæer za kraj:

"Za nekakoga èovjeka se govorilo da je uvijek nesretan i da mu se nikako ne može pomoæi. Neki bogataš sažali se nad sudbinom nesretnika te mu odluèi ostaviti vreæu punu novaca na brvnu preko kojeg je zlosretnik svakog dana prolazio. Meðutim, kad se èovjek približio brvi, on pomisli: "Koliko sam veæ puta prešao preko ove brvi, tko zna bi li mogao preko nje žmireæi prijeæi," I tako on zažmirivši prijeðe preko brvi i ne primijeti novce koji su ga tamo èekali"

Poðimo dalje svojim putem i otvorimo širom oèi. Rješenja su èesto tamo gdje ih najmanje oèekujemo.

01.09.2009. u 09:23 sati | 35 Komentara | Print | Link | Na vrh