< | srpanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.
kinky
fanny
izvorni život
catwoman
Zona
čistilište
suzette
sunokretaica
blade 777
ziki
klarisshvalospjev gluposti
tičerica
anita
Big Blue
ista kao prije
žubor vode
Samuraj
kizzy
lund
koo
gajo
kengur
nf
kinky
fanny
vierziger
Živjeti svoj život
nisam ja odavde
izvorni život
catwoman
Nihon
primakka
Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!
Dragi moji blogoprijatelji,
zadovoljstvo mi je objaviti vam da sam od sutrašnjeg dana na zasluženom godišnjem odmoru i da ću se u razdoblju od sljedećih mjesec dana javljati tek s vremena na vrijeme. U međuvremenu planiram napuniti svoje baterije suncem, morem, dokolicom, dobrim knjigama, križaljkama, lješkarenjem, nerazmišljanjem (ovo posljednje ću samo nastojati!). Naime, sva je prilika da nas čeka hladna i maglovita jesen, i još neugodnija zima te da nam se do tada valja dobro naoružati strpljenjem te pozitivnim i optimističnim stavovima. I nemojte uopće dvojiti da će to će itekako mijenjati na stvari. Jer sve krize na svijetu i sva loša vremena prije ovih su isto nekako počela, kulminirala i nasposljetku završila. Prije ili kasnije. Opstat će kao i uvijek, oni najžilaviji. Oni koji probleme dočekuju s fajterskim stavom i figom u ruci. Odlučite i vi opstati. A ako i stanete tonuti nemojte si o nogu još vezati utege svog očaja, straha i bespomoćnosti. Budite jaki i odlučni. Osobito to moramo biti svi mi u kojih su uprte oči naše djece. Pokazujemo li svoju hrabrost i optimizam samo u dobrim vremenima, kakvu im poruku šaljemo? Moj, skoro punoljetni sin mi je prije nekoliko dana, nakon gledanja središnjih vijesti rekao: "Mama, nekako se brinem zbog svega ovoga!" i ta me njegova rečenica zdrmala od glave do pete. Poput strujnog udara. Hoćemo li generaciji svoje djece u nasljeđe ostaviti osjećaj besperspektivnosti i malodušnosti? Ma, dajte molim vas! U meni je odmah proradio instinkt istinskog roditelja koji uvijek nastoji ostati na visini zadatka. Kako da svome djetetu, pred kojim stoji još cijeli život i najvažnije odluke, predočim ovu situaciju kao tešku i izazovnu, ali ne i kao bezizlaznu? Vjerojatno više svojim ponašanjem, svojom staloženošću i dobro odvaganim odlukama, nego zaštitničkim frazama u stilu: "Ma, bit će sve u redu! Ili Nije baš tako crno kao što ti se čini!".
Naime, moj stil nije poreći postojanje problema, nego mu oduzeti snagu. I staviti ga u pravu perspektivu, razlučivanjem okolnosti na koje mogu utjecati od onih s kojima se moram pomiriti. Naravno, nemam gotovi recept. Sve se manje-više svodi na bildanje duha. Uostalom nije li tako da poslije kiše uvijek dođe sunce? I nije li noć najcrnja baš pred svitanje?...
I, eto, u uvjerenju kako će mi u tom nabildavanju pomoći i ovi predstojeći dani dokolice i odmora , povlačim se na kratko sa "scene" i šaljem vam jedan srdačni uz obilje
Zbog čega zapravo čovjek toliko žudi zaviriti u svoju budućnosti? Zašto čita horoskope ili traži savjete vidovnjaka, hiromanta, majstora tarota, astrologa, i drugih koji, navodno, znaju prodrijeti u taj tajnoviti prostor u kojem je sve već zapisano i tamo iščitati tijek nečije sudbine? Stvarno, zbog čega bi čovjek želio otvoriti prozor u ono što ga čeka. Zar da pokvari lijepa iznenađenja, ako su ona ta koja ga čekaju? Ili naprotiv, da pati i unaprijed brine zbog nevolja koje bi ga, navodno, trebale zadesiti? Pa ipak, iskušenje je za mnoge preveliko!
Tako sam se i sama jednom prigodom uputila karizmatičnoj osječkoj astrologinji-vidovnjakinji zavidne reputacije. Samo zato da utažim glad svoje znatiželje. A možda i zato da se napokon sama uvjerim u vjerodostojnost ili, naprotiv, šarlatanstvo tih samozvanih prognozera budućnosti.
No, dogodilo se da me dotična, tajnovita gospođa u potpunosti razoružala. Najprije su me bez daha ostavili njezini detaljni opisi mog djetinjstva, doma, obitelji i sredine u kojoj sam odrastala. Potom me vrlo detaljno opisala kao osobu, moj karakter, temperament, interese, ljude koji me okružuju, moju sadašnju obitelj... Nakon toga je uslijedili su prilično konkretni opisi situacija u kojima bi se mogla zadesiti tijekom razdoblja od sljedećih deset godina. A kako je tih deset godina u međuvremenu i prošlo, mogu vam iskreno, i bez ikave potrebe da cijeli događaj misitificiram, reći - žena je doista uspjela zaviriti u moje sutra i odande izvući fragmente događaja, slika, i situacija od kojih je stvorila priču o životu kakav bi mogao biti. Jer u jednom trenutku je istaknula kako astrologija nije fatalistička para-znanost, nego vrijedan alat za dešifriranje potencijala, mogućnosti i predispozicija da se nešto dogodi. Ali i to da krajnji ishodi uvijek ovise o volji pojedinca. U tom kontekstu postaje još zanimljivija činjenica da mi je, primjerice, prorekla putovanja u egzotične države i da sam nekoliko godina kasnije doista dobila prigodu otputovati u Južnu Koreju i Grčku, ali sam od oba putovanja odustala. Putovanja su mi, dakle, bila zapisana u zvijezdama, ali očigledno ne i u mom srcu.
Pričala mi je i o mojem prošlom životu visoke svećenice u jednom južnoameričkom plemenu i sve bi to ostala samo jedna čudna, gotovo fantastična priča, da 5-6 godina kasnije nisam odsanjala jednu cijelu njezinu epizodu. U kojoj sam ja ta dugokosa, mlada svećenica i u kojoj radim i govorim ono o čemu ništa ne znam. Svi detalji tog sna bili su tako živi, autentični i dojmljivi da ih i dan-danas mogu lagano prizvati u sjećanje.
Naposljetku me zamolila da joj pružim dlan. To je navodno činila samo rijetkima. I neka sada ostane moja i njezina tajna, ta priča koju je odijelila samnom slijedeći samo linije i crtice mojeg lijevog dlana.
I što još na kraju reći? Razdoblje o kojem je pričala obistinilo se većim dijelom pa čak i u okolnostima o kojima tada nisam mogla ništa znati. Moć sugestije? Teško. Većina najavljenih događaja potonula je u zaborav do trenutka kad bi se obistinila.
I tako su se prvobitna skeptičnost i oprez s vremenom transformirali u fasciniranost tom skromnom, izrazito elokventnom i obrazovanom osobom. I prerasli u jedno od najneobičnijih iskustava koje sam do sada imala.
Zbog toga sadašnjost još više cijenim. Možda zato što sam još sigurnija da se u njoj krije zametak svih budućih događaja, iskustava, i situacija u kojima ćemo se naći. Ali možda i zato što je u zametku skrivena tajna; obratimo li pozornost na njega, učinimo li najbolje što možemo, moći ćemo poboljšati svoju budućnost. Zanemarimo li svoje talente, potencijale, i snagu, zametak se možda nikada neće razviti u cvijet naših ostvarenja.
Vjerujem da je budućnost sada. Ona počiva u našim sadašnjim odlukama i odabirima, a ne u dalekim zvijezdama i tajnovitim silama koje izdaleka vuku konce naših sudbina. I možda je velika ironija da sam u to još uvjerenija nakon svog susreta s ovom izvanredno zanimljivom ženom koja umjesto nas pokušava otvoriti "prozore u budućnost".