< | lipanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.
kinky
fanny
izvorni život
catwoman
Zona
čistilište
suzette
sunokretaica
blade 777
ziki
klarisshvalospjev gluposti
tičerica
anita
Big Blue
ista kao prije
žubor vode
Samuraj
kizzy
lund
koo
gajo
kengur
nf
kinky
fanny
vierziger
Živjeti svoj život
nisam ja odavde
izvorni život
catwoman
Nihon
primakka
Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!
"Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nježnost kukavičluk,klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a šutnja neznanje." (K.Gibran)
Prije nekoliko sati ostavila sam komentar na jednom blogu. Nedugo zatim komentirao ga je jedan od posjetitelja. Replicirala sam na njegove riječi usudivši se ponoviti kako ne dijelim njegovo mišljenje. Odgovorio mi je s nekoliko oštrih rečenica, te sve začinio sočnom psovkom. Malo me zateklo, moram priznati. Ali onda sam se skulirala i odlučila mu umjesto odgovora poslati smajlića...
Zašto vam o tome pišem? Zato što sam bloger po svojoj slobodnoj volji. Nitko me nije prisilo da dođem i da vas potražim, a isto je, vjerujem, i s drugima koji se kreću ovim našim zajedničkim blogosvijetom. I zato se tim više čudim onima koji mogućnost za ovo čudesno virtualno druženje doživljavaju kao ventil za pražnjenje svojih frustracija i negativne energije.
Otvorite bilo čiji post s iole ozbiljnijom temom i bacite pogled na komentare. Tamo ćete naći barem jednog blogera koji pretendira drugima "pojasniti" stvari. No, njegov/njezin svađalački, katkada i arogantni stil i vokabular, itekako odudaraju od genijalnosti ili produhovljenosti na koju se furaju. U pravilu nemaju strpljenja ni za kakve "djetinjaste" teorije (čitaj: teorije koje iznose drukčije teze od njihovih) i onda, prosipajući svoju mudrost bez dovoljno pokrića i argumenata, vrlo brzo otkriju svoj pravi identitet. Dovoljan je samo pravi impuls da se naš Dr Jakill brzinom munje pretvori u Mr Hyda. Uups i, eto, nam blogera koji se ponaša kao da pati od sindroma podvojene ličnosti!
U redu, ima nas različitih. I sada bih ja bila nedosljedna i licemjerna kad ne bih dopustila i drukčije mišljenje od ovog kojeg iznosim. I kažem vam unaprijed, na sve sam spremna i sve poštujem osim jednoga: uvreda. Na uvrede neću uopće odgovarati, a kamo li nekim novim uvredama. Jer agresivac ih jedva čeka, kao i novu prigodu da svoju oklinu inficira svojim duhovnim i mentalnim otpadom. I kako je samo siguran da me poznaje i da me može povući u svoje ponore! E pa, figu! Odjavljujem se unaprijed.
Malo je dobrih djela jer je malo dobrih riječi i dobrih misli. Premda lijepe riječi i pozitivne misli ništa ne koštaju, mnogi od njih zaziru jer su uvjereni kako će time pokazati svoju ranjivost i neiskustvo. I doimati se kao curice. Oni su kao duhovno prerasli tu ružičastu, djetinjastu frazeologiju i sada su spremni svakome reći u bebu što ih ide.
Ma, neka svatko misli što želi. It's fine with me. Jedino ih molim da se ne naljute kad na njihovo brbljanje (za koje misle da je znanje) odgovorim šutnjom (za koje će misliti da je predaja).
Neka misle, govore i rade što ih volja. I neka slobodno dalje idu svojim putem. A ja ću lagano dalje svojim.
Katkada je puno bolje zašutjeti. Jer kada je riječ negativna i svadljiva, najbolje je neizustiti je i ne pisati je, jer se ni jedna takva riječ, bila lijepa ili ružna, više nikada ne može vratiti.