| < | svibanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (7)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (15)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (9)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.
Linkovi
kinky
fanny
izvorni život
catwoman
Zona
čistilište
suzette
sunokretaica
blade 777
ziki
klarisshvalospjev gluposti
tičerica
anita
Big Blue
ista kao prije
žubor vode
Samuraj
kizzy
lund
koo
gajo
kengur
nf
kinky
fanny
vierziger
Živjeti svoj život
nisam ja odavde
izvorni život
catwoman
Nihon
primakka
Tko je Bastet?
Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!
Zašto se već odavno ne vozimo u automobilima na alternativni pogon?
Prvi automobili izumljeni su još krajem 19. stoljeća i od tada se na njima i u njima promijenilo baš sve, osim jednoga, naime, naftnih derivata koji ih pokreću. Doista neobično! Kako je uopće moguće da genijalci ljudskog roda već davno nisu izumili vozila na alternativni pogon? Čak ni nakon glasnih kataklizmičnih najava o skorašnjem nestanku izvora fosilnih goriva. Prve takve mračne prognoze izgovorene su još polovicom 20. stoljeća, a 1990.-ih su se pojavile i prve brojke koje su naviještale da će svjetske zalihe nafte trajati još svega četrdesetak godina.
Znači li to da svijet boluje od ovisničke krize jer, unatoč obnovljivim izvorima energije kojima nas je Bog u izobilju podario, i dalje žudi za onima kojih je polako, ali sigurno sve manje i manje. Kao da se na njih "navukao". No je li doista tako?
U javnosti se zapravo već jako dugo govori o automobilima na alternativni pogon i već se odavno eksperimentira s mogućnostima uporabe električne struje, solarne energije, etanola i metanola kao alternativnih oblika pogona.
Prvi električni automobil, EV1, izumljen još daleke 1996. godine u inženjerskim i dizajnerskim radionicama General Motorsa. Možda niste znali, ali automobil je imao zadivljujuće performance te je, primjerice, do svoje stotke dolazio za manje od 9 sekundi. Povrh toga, bio je praktički bešuman, nije zagađivao okoliš ispušnim plinovima i moglo ga se "tenkirati" na svakoj utičnici od 110V, bilo kod kuće, bilo u garaži, trgovačkom centru...
Međutim, već10 godina kasnije ti automobili budućnosti postali su prošlost. Naime, General Motors (ili netko drugi!) nije dopustio izlazak automobila na tržište i njihovu masovnu proizvodnju (unatoč golemom interesu javnosti i svim očiglednim prednostima ovog automobila u odnosu na klasične benzinske), nego je sve proizvedene automobile dao tek u najam svojim korisnicima. Nakon isteka roka, automobile više nije bilo moguće zadržati, niti kupiti. Usprkos masovnim javnim prosvjedima, GM je povukao s cesta sve proizvedene automobile i ubrzo ih uništio.
Na Tokijskom sajmu automobila, samo godinu dana kasnije, Nissan iz svojih radionica lansira svoj model električnog automobila, nazvan Hypermini. Automobil je bio izrazito praktičan za gradsku vožnju jer je, osim što je bio tih i siguran za okoliš, bio dovoljno malen i dovoljno okretan da ga se moglo parkirati praktički na bilo kojem komadiću slobodnog prostora u gradu. Međutim, niti Nissan nije bio (nije smio biti) ništa milostiviji prema svojim modificiranim pulenima koji su završili, kao i njihova američka braća, pod čekićima i presama.
2003. godine i Toyota se upušta u istu (opasnu?) igru. Na tržište izlazi sa svojim RAV4 modelom električnog vozila visoke kakvoće i izvanrednih performanci u kojeg su se vozači zaljubili gotovo na prvi pogled. Dvije godine kasnije i ovaj model automobila nemilosrdno je uništen.
No, ovaj put se dogodilo nešto nepredvidivo. Naime, mali ljudi su se dobro organizirali te svojom građanskom akcijom "DontCrush" osujetili ovu igru skrivača te svojim osmišljenim javnim istupima i pritiscima na Toyotu, uspjeli iskamčiti početak masovne proizvednje tih automobila.
Naposljetku se ipak nameće zaključak da slična neizvjesna sudbina prati (i još će neko vrijeme pratiti) i druge inovatore i izumitelje koji se usude zadrijeti u sveti prostor energije.
Imam prijatelja, ekscentrik i čudak, koji je još prije 7-8 godina patentirao revolucionarni izum, stroj koji pokreće sam sebe i koji bez ikakvih troškova i nuspojava može proizvesti praktički neograničene količine energije. O njemu je bilo snimljeno nekoliko televizijskih emisija i napisano nekoliko članaka. Zainteresirali su se samo entuzijasti. Ljudi dobrih namjera, ali očigledno nesvjesni interesa i (sve)moći naftnih lobija kojima takvi i slični izumi uopće ne idu pod kapu. Dapače, opasno im ljuljaju tlo pod nogama prijeteći da ostvare novi poredak u svijetu. Poredak u kojima svijet više ne bi ovisio o njima. Onaj u kojem bi mogli ostati bez jedinog mehanizma ucjene zahvaljujući kojem već drugo stoljeće vedre i oblače sudbinom cijelog svijeta. I kroje povijest beskrupuloznih ratova i zvjerstava u pozadini kojih se gotovo uvijek skrivao jedan jedini strateški cilj: kontrola naftnih polja i ostalih izvora energije. I tako se, sagledavajući ovu temu s nešto širog aspekta, moj upit u naslovu posta, pretvara u obično i jalovo retoričko pitanje.
29.05.2009. u 20:09 sati | 37 Komentara | Print | Link | Na vrh
