| < | svibanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (7)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (15)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (9)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.
Linkovi
kinky
fanny
izvorni život
catwoman
Zona
čistilište
suzette
sunokretaica
blade 777
ziki
klarisshvalospjev gluposti
tičerica
anita
Big Blue
ista kao prije
žubor vode
Samuraj
kizzy
lund
koo
gajo
kengur
nf
kinky
fanny
vierziger
Živjeti svoj život
nisam ja odavde
izvorni život
catwoman
Nihon
primakka
Tko je Bastet?
Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!
NJIHOVA JE POBJEDA PIROVA
Prije nekoliko dana sam, pješačeći po šumskom puteljku osječke trim-staze, skoro nagazila na debelu crnu zmiju. Da sam zakoračila samo djelić sekunde ranije, stala bih na nju, a ona bi me, u instinktivnom samoobrambenom napadu, vjerojatno ugrizla za nogu. Sreća mi se taj put osmjehnula.
Međutim, već sutradan sam nehotice nagazila na drugu zmiju koja me potpuno neočekivano zasula otrovom iz svojih usta. Da ironija bude veća otrov je dolazio iz usta mlađe, i po službenoj hijararhiji meni podređene, osobe. Na žalost, na napad sam odgovorila napadom, instinktivno poput životinje koja se osjeća ugroženom. A nisam trebala. Trebala sam ostati svoja.
I možda sam upravo zbog toga, što još nisam naučila lekciju, u posljednje vrijeme stalna meta verbalno agresivnim ljudima. Pronalaze me svugdje: na poslu, u susjedstvu, u trgovini... Napadaju uvijek mučki, bez najave i upozorenja, i grizu nemilosrdno do krvi. Riječ je o vrlo neugodnim verbalnim duelima u koje me ovi kradljivci energije uvuku svojom drskim i glasnim nastupom. A ja ne volim galamdžije. Štoviše, čine me nesigurnom i uplašenom. Ti nemilosrdni vampiri, pak, namirišu moju nesigurnost kilometrima daleko pa onda dolaze, i napadaju, i hrane se... Nasrću bez povoda jer samo igranjem na kartu iznenađenja mogu polučiti brzu, pa makar i pirovu pobjedu.
Pirovu jer dobro znam da ti žaljenja vrijedni ljudi svojim divljim i neobuzdanim ponašanjem najviše štete nanose upravo sebi i svojoj isfrustriranoj osobnosti koja je zapela na onižim stepenicama razvoja svijesti. Znam da će kad-tad morati usvojiti zrelije obrasce općenja sa svojim bližnjima, obrasce koji će se temeljiti na poštovanju i prihvaćanju različitosti drugih ljudskih bića.
No, slutim još nešto. A to je da ih susrećem s nekim razlogom. Jer kad god mi se u životu zaredaju događaji sa sličnim protagonistima ili ishodima, ja zastanem i dobro se zamislim. Jer to su poruke, sinkroniciteti ili, kako bi Coelho rekao, jezik prirode. A ja sam se s godinama naučila primijećivati i osluškivati ga.
Možda te ljude nisam samo „slučajno“ srela? Možda me ovi ljudi, ma koliko mi neugodni susreti s njima bili, trebaju nečemu poučiti? Ili ja njih? Čemu?
Iskreno - ne znam, ali se za čudo već osjećam malo bolje. Zato jer sam stvari racionalizirala. Jer u svemu naslućujem neki skriveni smisao koji mi pomaže da se osjetim manje poraženom i pregaženom. I zahvaljujući kojem takve susrete ne doživljavam toliko kao napad na svoj integritet, koliko kao katarzični proces stvaranja nove mene...
No, što vi mislite, dragi moji? Zašto me u posljednje vrijeme salijeću agresivni, lažljivi, nemilosrdni ljudi? Koliko vam se čini morbidnom, ili, naprotiv, logičnom, ideja da bi mi ti ljudi mogli pomoći da bolje upoznam svoje krajnje domete? I s druge strane, kako svi mi, i da li uopće, možemo svojim reakcijama na nezrelo ponašanje tih ljudi utjecati na njihov unutarnji rast? Odnosno, nismo li u krajnjem slučaju svi mi, kratkotrajni putnici ove planete, „osuđeni“ na to da stalno učimo jedni od drugih? Bez obzira na to što trenutno mislili o nekome i kako neugodni nam se učinili naši učitelji.
02.05.2009. u 11:16 sati | 31 Komentara | Print | Link | Na vrh
