| < | travanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (7)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (15)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (9)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.
Linkovi
kinky
fanny
izvorni život
catwoman
Zona
čistilište
suzette
sunokretaica
blade 777
ziki
klarisshvalospjev gluposti
tičerica
anita
Big Blue
ista kao prije
žubor vode
Samuraj
kizzy
lund
koo
gajo
kengur
nf
kinky
fanny
vierziger
Živjeti svoj život
nisam ja odavde
izvorni život
catwoman
Nihon
primakka
Tko je Bastet?
Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!
Biti i ostati umjereni hedonist
Sigurna sam da vas zanima kako mi je bilo? Naravno, kako drukčije nego čarobno! Jer stvarno je pravi blagoslov zateći se u Opatiji u vrijeme kad se raskošne boje, mirisi i zvukovi Mediterana stapaju u skladnu simfoniju proljeća.
Šetajući čuvenom opatijskom šetnicom koja se poput zmije uvija oko uvalica, kamenitih plaža i marina, te upirući pogled u zanosne vile i raskošne hotele s pečatom vremena, osjećala sam se kao dotaknuta nevidljivim, čarobnim štapićem. I sigurna sam da je tu čaroliju morao osjetiti svaki gost ove zanosne opatijske dame koja itekako zna kako udovoljiti svim čulima. S jedne strane restorani iz kojih se šire mirisi najfinijih delicija, svjetlucavi cafe i disco barovi, kasina, wellness hramovi, a s druge strane, kao protuteža, parkovi slični raskošnim carskim vrtovima, krivudave uličice, romatnične crkvice i kamenite kuće s karakterističnim drvenim kapcima na prozorima...
Sve je tu! Ili gotovo sve što je potrebno za razvoj ekskluzivnog turizma kakvog može ponuditi jedna Nica ili Monaco. Nedostaje još samo domaćinov promućurni duh ili mentalitet okorjelog kapitaliste koji zna kako novac i profit nanjušiti kilometrima daleko. A opet, možda i bolje da nedostaje!
Sjećate se onog starog vica u kojem Amerikanac savjetuje barbi da počne češće pecati, a viškove ulovljene ribe prodavati na tržnici. Tako će zaraditi za ribarski čamac, pa za brodić i na kraju će moći imati tvornicu za preradu ribe. Kad to postigne moći će napokon po cijeli dan uživati i ništa ne raditi. A barba ga u čudu pogleda i usklikne: " A Gospe ti, a ča sad činim?"
Tako i naš narod, naoko inertan i nedovoljno promućuran u zgrtanju novca, izgleda da negdje u dubini svoje duše još uvijek zna da treba raditi da bi se živjelo, a ne živjeti da bi se radilo. Tko kaže da od Opatije moramo napraviti Nicu i da Hrvatsku moramo prekrojiti u Europske standarde i pravila igre? Trebamo li se trsiti što prije postati slični onima čiji su životi svedeni na natjecanje, nemilosrdni životni tempo i stres? Što se mene tiče, sloboda i unutarnji mir nemaju cijenu. Čak i ako to znači cijeli život raditi za plaću, imati jedan auto (bez garaže), strpljivo štedjeti za poneki luksuz... Meni osobno je to dovoljno. Ni ja, kao ni naš barba iz šale, ne razumijem filozofiju Amerikanca koji mi predlaže da se uputim na putovanje zaobilaznim i sumnjivim putevima, putevima koji me možda nikada neće dovesti do onoga što već sada imam - unutarnjeg zadovoljstva i osjećaja ispunjenja.
Bojim se da ćemo jednom, kad nam Europa širom otvori vrata, izgubiti svoju veliku slavesnku dušu i nacionalni identitet i da ćemo morati usvojiti tuđe odgovore i tuđa mjerila vrijednosti! I kad samo pomislim da još molimo Europu da nas primi u svoje krilo, umjesto da svoju državu pretvorimo u raj za koji će se čekati u redu. Nisu li oni ti koji trebaju našu čistu vodu, našu (još uvijek relativno nezagađenu) zemlju, more, otoke, sunce...? Nisu li oni ti koji bi nas morali moliti da im se pridružimo?
A ja jednostavno ne mogu smisliti život i stres kakav nas očekuje kad/ako nas Europa pristane usvojiti! Ma, Hrvatska nije prosjak s ispruženom rukom, premda bi oni voljeli da mi u to povjerujemo. Pa da ih onda još molimo da nas uguraju u svoju flajšmašinu i da od nas naprave mljeveno meso?!
Naravno ne zagovaram lijenost i besposličarenje. Samo tvrdim da bi život trebao biti puno više od rada. Čovjek ima pravo biti sretan i zadovoljan. On ima pravo na primjerenu dozu hedonizma bez da se zbog toga mora loše osjećati. Ma, ne dajte se, ljudi i ne vjerujte onima koji vas pokušavaju uvjeriti da ste grešni jer volite život i jer ga udišete punim plućima!
No, naravno, i u uživanju treba, kao i u svemu drugome znati zadržati zdravu mjeru. Krajnosti su uvijek opasne i predstavljaju hod po tankoj crti, po samom rubu propasti. Uostalom još su stari grčki teoreteičari hedonizma isticali kako je mudar svaki koji uspije zagospodariti užitkom, a budala onaj koji je njegov rob.
Ne trebamo imati mnogo da bismo se osjećali dobro. Jednako kao što ne trebamo moljakati za ulaznicu u Europu samo zato da bismo bili bogatiji i prividno moćniji. Zato trebamo dobro paziti da nam jednog dana ne prodaju rog za svijeću! I još nas uvjere kako smo dobro prošli!
20.04.2009. u 11:45 sati | 27 Komentara | Print | Link | Na vrh
